GRCI imaju razloga za ponos – ali ne previše.

Nakon šest godina recesije, nakon što nije uspjela servisirati 200 milijardi evra duga u obveznicama, nakon što je primila 240 milijardi evra pomoći iz evrozone i nakon pada BDP-a od 25%, Grčka je organizovala dužnički tulum – i nekim čudom, svi su se odazvali.

Grčka je prodala više od 3 milijarde obveznica blue-chip ulagačima poput BlackRock Inc.-a, najvećeg svjetskog ulagača, a odbili su još 17 ponuđenih milijardi evra. Iz naše perspektive, Grčka se u hipu prometnula iz apsolutnog gubitnika u poželjnu destinaciju za ulaganja, ali za prosječnog Grka, put je bio beskonačno dug.

Takav trijumfalan povratak na kreditno tržište nesumnjivo predstavlja pobjedu za Grčku uopšte, a posebno za Vladu premijera Samarasa. Međutim, to je i trijumf pohlepe ulagača.

Kao što je rekao Gordon Gekko u filmu Wall Street: „Pohlepa je, u nedostatku boljeg opisa, pozitivna“, ali kao i dobra kaša, ne smije biti ni prevruća ni prehladna, nego topla.

Najveća razlika između sadašnje Grčke i Grčke otprije nekoliko godina odražava se u redukciji dva značajna rizika kreditiranja Grčke. Prvim se rizikom vezanim za potencijalno nestabilan evro (zbog zemalja poput Grčke čiji je opstanak u evrozoni doveden u pitanje) pozabavila Evropska centralna banka tokom ljeta 2012. godine, kada je obećala učiniti „šta god je potrebno“ kako bi se osigurao integritet evra. Tako je i bilo.

Drugi je rizik, mogućnost bankrota Grčke, donekle umanjen reformama trenutne Vlade pod nadzorom MMF-a i Europske unije.

Gdje je onda problem? Problem leži u činjenici da je uprkos svim reformama proces oporavka Grčke daleko od svojeg cilja. Premijer Samaras pokušava ispraviti greške nastale tokom gotovo 70 godina nesposobnog i nekompetentnog vođenja države začinjenog neprestanom korupcijom. U najboljem slučaju, čekala su ga decenije inercije, a u najgorem, decenije otpora. Suočava se i s jednim i s drugim.

Auto-bomba eksplodirala je ispred grčke centralne banke na dan trijumfa s obveznicama, kao da je cilj bio pokazati da je putovanje Grčke od teškog finansijskog i državnog slučaja do stabilizacije daleko od svoga kraja.

Javni dug i dalje iznosi 176% BDP-a, stopa nezaposlenosti premašuje 27%, nezaposlenost mladih je iznad 50%, a novi dug namijenjen pokrivanju postojećega iznosi 1% istoga.

Strukturalni problemi Grčke nisu nestali, samo su djelomično dovedeni pod kontrolu. Grčki parlament jedva je 30. marta podržao paket reformi namijenjenih povećanju grčke konkurentnosti nakon mjeseci potraćenih na nadmudrivanje s međunarodnim kreditorima. Međutim, prolazak reformi doveo je do daljnjih podjela među članovima vladajuće koalicije.

I evropski parlamentarni izbori i lokalni izbori uslijediće 25. maja, a vladajuća stranka premijera Samarasa gotovo je izjednačena sa Syrizom, sada službeno nazvanom Koalicijom radikalne ljevice – ime koje joj definitivno paše.

Upravljanje nacijom kroz takve radikalne izmjene zahtijeva viziju, čvrstinu i znatnu dozu sreće. Ali kao i pohlepu, i sreću se treba dozirati, jer u protivnom će raditi protiv izmjena.

Premijer Samaras morao je pokazati Grcima da se žrtva isplatila, što je i učinio – pristiglo je više od 20 milijardi evra navodno racionalnih potencijalnih ulaganja.

Međutim, što je još važnije, morao je pokazati Grcima da vrijedi ustrajati i da se ne isplati pokleknuti pred iskušenjima, što bi Grčku zaustavilo na pola puta do cilja.

Premijer Samaras s razlogom se brinuo oko mogućih negativnih uticaja Nije mogao ni zamisliti da su njegov veliki projekt transformacije Grčke mogli ugroziti i ulagači iz Koalicije radikalne pohlepe. Njihov projekt "Bravo Grčka" mogao bi se pokazati kao velik korak unatrag i za Grčku i za ljude čije interese zastupaju – ako ga Grci krivo shvate.

Njemačka je juče odbila prijedlog Grčke za produženje finansiranja, odnosno premostno finansiranje, uz objašnjenje da "pismo iz Atne nije stvaran prijedlog rješenja problema". Nediplomatskim riječima ova izjava znači da je prijedlog Grčke dobar vic.

Sve ukazuje na to da će se Grci još jednom morati suočiti s teškim i mučnim ekonomskim kolapsom, ovaj put i većim.

Ono što grčki problem pretvara u pravu tragediju jest činjenica da se ovo nije moralo dogoditi. Problem je u lošem grčkom vodstvu i loim grčkim odlukama. Te se odluke ne mogu prekriti plaštom demokratije.  Ne mogu grčki birači odlučiti da im Nijemci otplaćuju dugove. 

Na kraju, Grčka je bjesnila i durila se i nikoga nije bilo briga.

Za razliku od pohlepe, glupost nikada nije pozitivna.

Autor je diplomirani ekonomista i magistar prava koji je objavljivao tekstove u Wall Street Journalu i časopisu Banka. Glavni je izvršni direktor firme Indium, specijalizovane za strateško poslovno savjetovanje. Prethodno je radio na višim izvršnim pozicijama u firmama iz SAD-a, Kanade i Njemačke.

Izvor: Index.hr