Prenosimo vam dijelove tog teksta:

Zločini počinjeni od strane islamskih terorističkih grupa su u očima mnogih transformisali Kuran u knjigu nasilja i straha, piše Hafington post.

Zapadne reakcionarne grupe su eksploatisale zločine terorističkih grupa kako bi proširile sliku koja islam predstavlja kao religiju terora i brutalnosti.

Ta slika je vjerovatno ojačana terorističkim napadom na francuski satirični list i ubistvo 12 zaposlenika od strane terorista koji su se navodno u Pariz vratili iz Sirije. Međutim, ta slika, koja je okupirala umove mnogih državljana Zapada, nema neposredne veze sa ponašanjem velike većine muslimana.

Kao prvo, velika većina muslimana je umjerena.

Drugo, čak i ako gradimo predrasude na osnovu upotrebe nasilja, brojni statistički podaci ukazuju na to da je Zapad češće koristio nasilje protiv muslimana. Na primjer, 1990. tokom ekonomskih sankcija Zapada prema Iraku, poginulo je najmanje 576.000 djece. Međutim, Zapad ovo ne smatra nasilnim činom, za njih je to "neophodna taktika" u rušenje režima Sadama Huseina.

Treće, ne možemo reći da je Kuran manifest za nasilje. Kuran je u stvari knjiga blagoslova, mira i racionalnosti, a poslanik Muhamed je bio glasnik mira.

U Kuranu se riječ “mudrost” spominje 49 puta, a koja znači bolje razumijevanje i razlikovanje istine od laži. Štaviše, Kuran zabranjuje osvetu za uvredu časti poslanika Muhameda.

Šta kaže Kuran?

Kuran je tekst koji čitaju ljudi. Tekst nije apsolutno neutralan. Tako da tokom čitanja svako pokreće svoj dijalog sa Kuranom. Glas teksta je plod dijaloga. Čitaoci i tumači teksta imaju odlučujuću ulogu u oblikovanju njegovog glasa.

Niko ne čita tekst kroz bezbojne oči. Ljudsko razmišljanje stvara objektiv, prozor. Ako je taj objektiv plav, osoba vidi svijet plavom bojom. Ako je crven, onda osoba vidi svijet crvenom bojom. Ne postoji osoba bez objektiva.

Sva naša zapažanja se oslanjaju na naše teorije, a ovaj princip prihvaćen je od strane filozofa nauke. Ne postoji gola činjenica, jer ljudska bića sve gledaju kroz teorije. Ne postoji čovjek koji nema svoje pretpostavke i predrasude. Politička desnica i ljevica imaju drugačiji pogled na iste činjenice jer te činjenice vide kroz svoje, a različite teorije.

Pacifisti i teroristi čitaju isti Kuran, ali imaju fundamentalno različita tumačenja. Glas Kurana koji čuju islamski fundamentalisti nije isti glas koji čuju progresivni muslimani. Kada glas Kurana čuju članovi Islamske države, Boko Harema ili Al Kaide, oni čuju samo zvuke nasilja, rata, krvoprolića, silovanja i agresije.

Tačno je da u Kuranu postoje stihovi koji dozvoljavaju nasilje. Islamski fundamentalisti su tim stihovima dali centralni značaj u tumačenju Kurana. Oni marginalizuju ostatak ove svete knjige. Međutim, prosvjetljeni muslimani odbacuju takve interpretacije i smatraju da su ovakvi stihovi imali samo privremeni značaj u životu Proroka.

Jedan čuveni iranski gnostik je u svojoj knjizi pjesama napisao;

“Pošto je poslanstvo vodić za slobodu, sloboda je povjerena pravim vjernicima. Raduj se zajednico istinskih vjernika, pokažite vašu slobodu (čistu i plemenitu)”.

Islamske terorističke grupe tumače Kuran kao knjigu koja dopušta stavljanje lanaca na ljudsku slobodu, na ljudski um, a drugi na Kuran gledaju kao na sredstvo za oslobađanje naroda od okrutnog ugnjetača, sredstvo za postizanje mira i saosjećanja.

Pored toga u Kuranu piše da nije dopušteno prisilno prihvatanje religije.

Sveta knjiga koja odbacuje prisiljavanje ljudi da prihvate islam, ne može u isto vrijeme biti i knjiga koja dozvoljava ubijanje nevjernika.

Mnogi stihovi u Kuranu pozivaju na mir. Međutim, ovi stihovi se rijetku čuju jer su ih savladali glasni teroristi i njihovo viđenje islama.

Ovdje su krivi i mediji  koji uglavnom izvještavaju o terorizmu muslimanskih fundamentalista, povezuju muslimane sa ekstemistima i na taj način sputavaju glas prosvjetljenih muslimana i glas mira.

autor: Frontal