Na prste jedne ruke mogu se izbrojati ljudi iz Srbije čiji su rekordi zabilježeni u Ginisovoj knjizi. Među njima je dvadeset sedmogodišnji Jovica Spajić, pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice. On je za 24 sata, ne zastajući ni da otpije gutljaj vode, uradio 30.000 trbušnjaka bez predaha. 

Jovica  nije osvjetlao obraz samo pred „Ginisom”, on je na ultramaratonskoj trci na Floridi osvojio drugo mjesto i postavio novi državni rekord Srbije – za šest dana istrčao je stazu od 683 kilometra.

Na osnovu ovakvih rezultata i profesije kojom se Spajić bavi, ekipa „Politike” je očekivala susret sa nekim momkom nabildovanih mišića poput Švarcenegera. Pojavio se mladić poput tek stasalog srednjoškolca. Visinom od 173 centimetra i blagog lica Spajić razbija stereotipe da su specijalci visoke „baje” namrštenog izgleda.

Iza krhke maske kriju se neograničena volja, snaga, upornosti, ali i skromnost.

– Rekord za Ginisa postigao sam u prostorijama SAJ-a, prije tri godine. Drugari su me snimili kako radim trbušnjake i snimak poslali stručnoj komisiji. Vrlo brzo je stigao odgovor da sam ušao u knjigu rekorda – priča Spajić.

Pripreme za nezamisliv broj trbušnjaka trajale su od kada je Jovica došao u SAJ – 2008. godine.

– Prije nego što sam ušao u jedinicu bavio sam se sportom, uglavnom borilačkim vještinama, trenirao sam džudo i džijudžicu. Kada sam ovdje došao shvatio sam da nije važna samo fizička, već i psihička spremnost. Upravo mi je psihička snaga bila potrebna na ultramaratonima u Sahari i na Floridi – kaže Spajić.

Jovica je državni reprezentativac u ultramaratonu, jednoj od najtežih disciplina koja podrazumijeva trčanje, ali i izdržljivost.

– U Sahari sam za pet dana pod punom opremom pretrčao 250 kilometara, bio mi je to jedan od najtežih zadataka u životu. Trka je bila organizovana u novembru pa sam iz tada prilično hladnog Beograda stigao na pustinjskih pedesetak stepeni. Tu sam među 250 takmičara osvojio 17. mjesto. Prije mjesec dana na Svjetskom kupu u ultramaratonu na Floridi zauzeo sam drugo mjesto. Takmičili smo se na stazi dugačkoj kilometar, što znači da se šest dana bukvalno vrtite ukrug. Tamo je i jako sparno, pa je trka bila izuzetno teška i fizički i mentalno. Učestvovali su najveći takmičari ultramaratona koji imaju od 35 do 40 godina, kada se postižu najbolji rezultati. Ja sam bio najmlađi i, eto, osvojio sam drugo mjesto – skromno objašnjava Spajić.

Za jednu trku izgubi i po sedam kilograma, a snagu za ovako teška fizička iskušenja crpi iz podrške prijatelja, kolega, porodice, vjere.

– Odrastao sam sa babom i dedom u selu ispod planine Javorje u pribojskoj opštini. Vaspitavan sam da poštujem ideale, starije i da volim svoje selo. Kad god me pitaju odakle mi želja za maratonom, ne stidim se da kažem da sam još kao dijete volio da trčim po planini. Odatle je sve počelo, a formiralo se ovdje u jedinici, gdje imam dosta prijatelja. Oni me često bodre na takmičenjima, donose mi hranu, vodu, opremu... – ističe Spajić.

Kaže da mu je motiv to što predstavlja svoju zemlju, narod, porodicu i grad.

– Moje je samo da trčim i da ne odustanem. A ima momenata kada, ma koliko bio fizički spreman, tijelo počinje da otkazuje poslušnost i onda je sve u glavi. Tada „uključim” lijepe slike koje me podsjećaju na Priboj, neke važne ljude, trenutke, pomolim se i nastavim – objašnjava „recept” izdržljivosti. Iz ishrane je odavno izbacio meso, jede dosta domaće hrane koju mu šalju od kuće, i med.

Trka u Dolini smrti

Jovica je do sada osvojio tri zlatne medalje u trkama ultramaratona.

I sljedeće godine očekuju ga izazovi. Među njima je i najteža trka na svijetu u Sjedinjenim Američkim Državama.

– Trka bi trebalo da se održi u julu, u takozvanoj Dolini smrti. Specifična je po tome što se održava najtoplijeg dana u godini, kada temperatura prelazi 67 stepeni. Trku uglavnom završi tek dvadesetak ljudi. Druga trka je Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Torinu – kaže Spajić. 

izvor: Politika