Odnosno, građani se odazivaju pozivima političara kad su ti pozivi usmjereni ka nekom konkretnom cilju, odnosno kad su uočljivi konkretni efekti akcije koja je građanima predočena.

Sve to svjedoči da je ljude i dalje moguće motivisati na djelovanje, ukoliko je sam aktivizam smislen. Naši ljudi se nisu do kraja prepustili apatiji, očajanju, cinizmu. Oni žele da djeluju, odnosno i dalje vjeruju da je nešto moguće promjeniti nabolje ukoliko postoji dobra i iskrena volja. I šta god ko mislio o njemu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je dokazao da umije da prepozna taj momenat kod običnih građana i da zna kako da motiviše ljude na akciju.

Okrenimo se sad opoziciji. Da li bilo ko može da zamisli Mladena Bosića ili Mladena Ivanića da kod širokih masa bude potrebu za aktivizmom bilo kakve vrste? Ili da ne budemo isuviše grubi prema dvojici Mladena, da li postoji relevantan političar na opozicionom djelu političke scene koji ima viziju kako nekom konkretnom akcijom da pomogne nekome kome je pomoć stvarno potrebna i koji zna na koji precizan način da zaista i pomogne takvim ljudima? Šta su to vodeći političari iz opozicije učinili za vrijeme majskih poplava? Šta su uopšte ti ljudi učinili konkretno otkako se bave politikom? Jednu stvar?

Osnovni problem naše opozicije jeste što je potpuno nesposobna. Kratko i jasno. Nesposobna za elementarnu političku dinamiku. Da bi proizvela prijeko potrebne promjene u društvu najprije je potrebno da opozicija samoj sebi priušti promjene. Ne kozmetičke, ne marketinške, nego suštinske. Kompletan funkcionerski ešalon najvećih opozicionih partija je potpuno prevaziđen. Ti ljudi nisu uspjeli još uvijek da poraze najnesposobniju vladu u istoriji Republike Srpske i to isuviše dovoljno svjedoči o njihovoj potpunoj nekompetentnosti.

Zbog toga ne bi bilo loše organizovati humanitarnu akciju „Opozicija 1458“. Cilj bi bio prikupiti dovoljno sredstava da bi se trideset prvih funkcionera SDS-a i PDP-a isplatili za cijeli život i prostor otvorio nekim normalnijim, konkretnijim i daleko operativnijim ljudima. Ljudima sa vizijom i spremnošću da se na konkretan način uhvate u koštac sa svakodnevnim problemima društva. Ljudima koji bi političku demagogiju zamjenili aktivnim projektima i koji bi uspjeli da oko sebe okupe ono najbolje što ova zemlja ima.

Jedino je u takvom razvoju događaja moguće očekivati da dođe ne samo do promjena u opoziciji, nego i u cijelom društvu. Jer, slaba je ona zajednica u kojoj ne postoji politička i idejna alternativa. Tu alternativu kao društvo smo godinama čekali da nam ponudi aktuelna garnitura opozicije, međutim danas je jasno da ti ljudi prosto nisu sposobni da kreiraju drugačiji koncept.

Baš zato nam je prijeko potrebna ta akcija #Opozicija1458 . Zovite ljudi, pobogu.

Redakcija Frontala