Ji Seong Ho (32), koji je nedavno prebjegao iz Sjeverne Koreje, i sam invalid, tvrdi da se invalidi smatraju "mrljom" u sjevjernokorejskom društvu i predstavljaju veliko poniženje za režim velikog vođe.

Seong-ho, koji piše knjigu o sistematskom zlostavljaju onesposobljenih lica, tvrdi da čak i bebe koje se rode sa nekim deformitetom osoblje bolnice odmah odnosi i niko ih nikada više ne vidi. Djeca sa deformitetima koje se rode kod kuće bivaju ostavljena na milost i nemilost.

"Osnovni moto režima je: ' U našem društvu nema invalida niti duševno oboljelih. Kod nas su svi jednaki i žive dobro." Sve dok traje ta vrsta propagande, invalidima će se dešavati strašne stvari", kaže Ji Seong Ho.

On kaže da su mu još dvojica dezertera iz Sjeverne Koreje potvrdila da u nepristupačnim planinskim predjelima provincije Rjangang postoji selo gdje šalju patuljaste ljude, tj. one sa dvarfizmom.

"Tim ljudima je zabranjeno da napuste to selo i u potpunosti su prepušteni sami sebi, bez ikakve pomoći", kaže on i dodaje: "Kada ih jednom pošalju u selo, muškarce kastriraju kako se više ne bi rađala djeca sa dvarfizmom. Pitanje je ima li još iko u tom selu", kaže on.

Komisija Ujedinjenih nacija je u februaru ove godine saopštila da je čula glasine o medicinskim eksperimentima koji se izvode u "bolnicama zatvorenog tipa, a eksperimenti se izvode na osobama sa deformitetima".

U jednoj zasebnoj studiji, urađenoj prošle godine, čak 40 odsto onih koji su pobjegli od režima tvrde da djecu sa deformitetima ubijaju, dok invalide zatvaraju i ostavljaju da umru.

Jedan od svjedoka ove studije tvrdi da postoji bolnica gdje šalju invalide "na medicinska istraživanja", a na njima se navodno testira i "biološko i hemijsko naoružanje".

"Režim sve to, navodno, radi legalno. Prvo porodici ponude da 'otkupe' dijete sa deformitetom i obećaju da će se brinuti o njemu", kaže Im Čeon Jong, jedan od upoznatih sa praksom, koji dodaje:

"Ako roditelji odbiju da predaju dijete, oni počinju da im prijete. Ta djeca se kasnije koriste za razne eksperimente. Međutim, tu ne drže samo djecu, već i odrasle invalide", kaže on.

Ji Seong Ho tvrdi da je situacija u kojoj se nalaze invalidi kritična:

"Realnost je jeziva za ove ljude", kaže on i dodaje: "Ti ljudi nisu imali pravo na porcije hrane tokom velike gladi devedesetih godina, a sve samo zato jer nisu bili u stanju da rade, dakle nisu bili produktivni članovi društva. Mislim da je tada skoro 80 odsto invalida umrlo od gladi", kaže Ji Seong Ho.

On dodaje da ni bebe nisu pošteđene i da ih se "nemilosrdno rješavaju":

"U blizini moje kuće rođena je beba sa deformitetom noge. Umrla je kada je imala svega godinu dana, a sve samo zato što se niko nije brinuo o njoj", kaže Ji Seong Ho.

Ji Seong Ho kaže da je tek 2006. godine uspio da prebjegne u Južnu Koreju, jer su ga, kao invalida, čekali teški dani da je ostao u Sjevernoj Koreji. Kasnije su uspjeli da majka i brat, a zatim i otac, prebjegnu.

"Oni smatraju da ljudi poput mene treba da umru. Ja, opet, mislim da nisu u pravu", kaže na kraju Ji Seong Ho.

Izvor: Nezavisne