Sastanak se održava u trenutku kada se dvojica lidera razilaze oko nemalog broja spoljno-političkih pitanja, posebno o Siriji – gde je Putin usamljen u podršci tamnošnjem predsjedniku Bašaru el Asadu, čvrsto ukupanom u svom izolacionizmu, ali i Ukrajini, s obzirom da je turski predsjednik više puta izražavao zabrinutost zbog sudbine Tatara na anektiranom Krimu. Uprkos svim tim razlikama, može se naći i mnogo sličnosti između šezdeset dvogodišnjeg Putina i dve godine mlađeg Erdogana.

Obojica su odrasli u neimaštini i bili su posvećeni sportu. Ruski predsjednik stasavao je u oronulom kvartu poslijeratnog Sankt Petersburga, tadašnjem Lenjingradu, tako da često se pominju njegova sećanja na obračune sa pacovima koji su jurili stepeništem. Kao nestašni dečak Putin je u ranim godinama počeo da trenira sambo i džudo stekavši crni pojas, da bi kasnije objavio čak i video pod nazivom „Učimo džudo sa Vladimirom Putinom“.

Erdogan je odrastao u skromnom kraju Istambula – Kasimpašiju gde je zarađivao za džeparac prodajući limonadu i hlepčiće od susama, ali on navodno i dalje ide kod jednog lokalnog brice na šišanje. Proveo je skoro 13 godina kao profesionalni fudbaler u dresu Kasimpaše, a nedavno je napravio pravi het-trik dajući čak tri gola na jednom egibicionom meču tokom predsjedničke kampanje.

Obojica su gradili svoje političke karijere na „velikonacionalnoj“ retorici, napadajući Zapad. Putin se istovremeno „poigravao“ i sa ustavom zemlje, uspijevajući da produži svoj politički vijek tako što se prebacivao sa predsjedničke na premijersku poziciju, uspostavljajući kontrolu moći.

Njihove vremešne karijere – Putin je na vlasti već 15, a Erdogan 11 godina praćene su sve upadljivijim razlikama u odnosu na druge, dok se Rusija i Turska sve češće nalaze na istoj strani u kritikama na račun ponašanja Zapada prema Siriji, Ukrajini ali i, navodno, nedovoljno čvrstim demokratskim principima.

Erdogan, za čiju se Partija pravde smatra da nameće neku vrstu islamske vladavine u tradicionalno sekularnoj Turskoj, nagovijestio je da će njegova zemlja možda čak odustati od pridruživanja Evropskoj uniji u korist Šangajskog saveza čiju osovinu čine Rusija i Kina. Istovremeno je i Putin, koji tvrdi da štiti ruske interese u Ukrajini od NATO uticaja, optužio Zapad da podstiče novi hladni rat. Obojica lidera koriste svoju religiju – Erdogan sunitski islam, a Putin pravoslavlje, da bi ojačali svoj uticaj.

Palate

Obojica imaju palate, mada je mnogo veću pažnju poslednjih nedjelja izazvala Erdoganova nova predsjednička rezidencija od 150.000 kvadratnih metara podignuta na prostoru nekadašnjeg parka u turskoj prestonici. Na ovo velelepno zdanje sa 1000 prostorija, mermernim podovima i najsavremenijim sistemom zaštite potrošeno je bezmalo 615 miliona dolara, mada neke njegove pristalice tvrde da ono predstavlja dokaz prosperiteta same države i ujedno odražava značaj samog Erdogana kao ličnosti koja je obilježila modernu Tursku.

Za razliku od Erdoganove monumentalne palate, Putinovo utočište je mnogo skrovitije – luksuzna vila na Crnom moru na koju je navodno potrošena čak milijarda dolara iz različitih izvora. Za „Putinovu palatu“ se zna da je sagrađena u baroknom stilu sanktpetersburgškog Zimskog dvorca, sa potpuno osmišljenim okolišem, kazinom, bazenom i heliodromom. Pritom Kremlj uporno negira bilo kakvu vezu Putina sa ovom palatom čiji je arhitekta – Italijan Lanfranko dobio u avgustu rusko državljanstvo.

Rasturanje protesta

Obojica su se obračunavala sa demonstrantima.

Rusija je bila suočena sa masovnim izlivom nezadovoljstva tokom 2011. i 2012. godine kada je Putin prigrabio svoj treći mandat. Nakon izborne pobjede, ruski lider je iskoristio predsjedničku moć da slomi organizacije civilnog društva, nezavisne medije i rastjera učesnike protesta sa moskovskog trga Bolotnaja 2012. kada su digli svoj glas zbog izbornih manipulacija i Putinovog ponovnog izbora. Više od 400 ljudi je uhapšeno i pretučeno tokom demonstracija, dok desetak učesnika protesta i dalje čeka u zatvorima na izricanje kazne.

S druge strane u Tuskoj, Eroganovi planovi da poruši centralni gradski park Gezi kako bi se na tom mjestu podigle nove zgrade, postakli su širom zemlje masovne proteste tokom 2013. i 2014. godine kada je više od tri miliona Turaka izašlo na ulice buneći se zbog autoritarnosti Erdoganove vlade i ugrožavanja osnovnih sekularnih principa države. Erdogan je odgovorio nasiljem dajući ovlašćenja policiji da se obračunaju sa građanima suzavcem i vodenim topovima. Desetak ljudi je ubijeno, a više od 5.500 procesuirano.

Kako u Rusiji, tako i u Turskoj, zabrane su desetkovale opoziciju, tako da Putin sada može mirno razmišlja o četvrtom mandatu, dok je Erdogan postao prvi turski predsjednik koji je izabran na direktnim izborima u avgustu mjesecu.

Mizoginija i predrasude

Erdogan je izazvao pravu buru u Turskoj prošle nedjelje kada je rekao da majčinstvo treba da bude prioritet žena u islamu, i da žene i muškarci ne mogu biti tretirani jednako „jer je to protivno ljudskoj prirodi“. To nije prvi put da turski lider pokušava da nametne svoje konzervativne religiozne stavove o ženama: on je isto tako govorio da Turkinje treba da imaju po troje djece zahtjevajući da se ograniči pravo na abortus i kontrolu rađanja.

Putin je, sa svoje strane, šokirao publiku kada je izgovorio krajnje neumjesnu šalu tokom debate sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel o monetarnoj politici Evropske unije rekavši – „Šta god radili bračne noći rezultat bi trebalo da je uvijek isti“. Ruski predsjednik se nije suzdržao ni od obezvređujućeg tona kada je bivša državna sekretarka SAD Hilari Klinton uporedila njegove i Hitlerove postupke: „Bolje je ne raspravljati se sa ženama“, sugerišući kako je valjda krhkost jedina poželjna ženska osobina, mada se na kraju ništa bolje nije provela ni njegova bivša žena Ljudmila koju je svježe razvedeni ruski lider počastio riječima, da svako ko može da živi sa njom dvije nedelje – zaslužuje spomenik. 

izvor: Slobodnaevropa