Nauka
Nije lako lešinarima
KOPENHAGEN - Treba imati "petlju" i biti lešinar, tvrde naučnici, objašnjavajući jednu od misterija životinjskog svijeta.
Supovi se hrane mesom mrtvih životinja, čija su tijela često u stanju raspadanja, a kada je koža crkotine previše tvrda da bi je probili svojim kljunovima, ne libe se da do "slasnih" zalogaja dođu kopajući kroz anus.
Time se oni, zapravo, izlažu toksinima i mikrobima poput antraksa i klostridije od kojih bi se druge životinje razboljele ili uginule.
Tajna ovih ptica je u njihovom fantastičnom probavnom sistemu, otkriva studija danskih i američkih istraživača, objavljena u časopisu Nature Communications.
Kao rezultat miliona godina evolucije, crijeva lešinara su očvrsnula i stekla sposobnost da neutrališu gotovo sve zloćudne bakterije koje ove ptice progutaju.
Kako prenosi AFP, naučnici su proučili DNK profile zajednica bakterija u 50 američkih lešinara - 26 crnih (Coragyps atratus) i 24 ćurkolikih lešinara (Cathartes aura).
U uzorcima uzetih sa glave ovih ptica pronađeno je 528 različitih tipova mikroorganizama od kojih je svega 76 opstalo u njihovim crijevima.
"Naši nalazi ukazuju na značajnu evolucionarnu adaptaciju lešinara kada je riječ o 'tretiranju' probavljenih toksičnih bakterija", izjavio je Mihael Rogenbuk sa Univerziteta u Kopenhagenu.
"Lešinari su ne samo razvili ektremno snažan digestivni sistem, koji jednostavno uništava većinu opasnih bakterija koje probave, već i otpornost prema nekim od najubojitijih bakterija", naveo je on.
"Pojedini sojevi, koji bi za tren ubili svaku drugu životinju, nesmetano se razmnožavaju u njihovim crijevima", zaključio je on.
izvor: Tanjug