Prvi je isplivao Damir Džumhur, u zadnje vrijeme su u odličnoj formi Mirza Bašić i Tomislav Brkić, dok je reprezentacija bila nadomak plasmana u Prvu grupe Evro-afričke zone Davis Cupa, uz fenomenalnu pobjedu nad Fincima u Helsinkiju.

Tenis je posljednjih godina na ovim prostorima doživio vrtoglav uspon. Tako smo na završnom turniru Masters serije u Londonu od 24 najbolja tenisera (8 u singlu i 16 u dublu), gledali šestoricu koji su rođeni na teritoriji bivše Jugoslavije. Novak Đoković i Nenad Zimonjić branili su boje Srbije Marin Čilić i Ivan Dodig su reprezntativci Hrvatske, dok rođeni Podgoričanin Miloš Raonić i Beograđanin Danijel Nestor(ović) nastupaju pod zastavom Kanade. 

Ekspanzija krenula osamdesetih

Ovo predstavlja svojevrsnu radoznalost, jer među osam najboljih nije bilo Amerikanaca, Francuza, Španaca, Šveđana...zemalja koje su nekada imale velike svjetske šampione. Treba se tu ugurati Rafaela Nadala, ali je zbog operacije slijepog crijeva Španac morao otkazati učešće. 

To ide u prilog činjenici da je ekspanzija tenisa, koja je počela krajem osamdesetih u okviru bivše zajedničke države, doživjela svoj vrhunac krajem prošlog i posebno početkom ovog vijeka. Monika Seleš je našla svoje mjesto među teniskim legendama, kao jedna od najboljih igračica ovog sporta ikada. Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon, Banjalučanin Ivan Ljubičić bio četvrti na svijetu igrajući za Hrvatsku koja je 2005. pod trenerskom palicom Nikole Pilića osvojila Davis Cup. Marin Čilić je Grand Slam šampion. Ivan Dodig igrao je finale Mastersa u Londonu, u konkurenciji dublova. O Novaku Đokoviću se sve zna, Janko Tipsarević je dva puta igrao završni Masters turnir, Nenad Zimonjić bio je prvi dubl igrač svijeta, osvajao Wimbledon. Srbija je 2010. takođe osvojila trofej u Davis Cupu. Jelena Janković i Ana Ivanović su takođe bile prve igračice svijeta i osvajačice velikog broja jakih turnira. 

I BiH je dočekala svog predtsavnika na Grand Slamu. Led je probio Damir Džumhur kada je dogurao do trećeg kola Autralian Opena. Tamo je naišao na iskusnog Čeha Tomasa Berdycha koji mu nije ostavio previše prostora za senzaciju.

Na iduća dva velika turnira ispriječili su se Španci – u prvom kolu Rolland Garrosa prejak je bio Feliciano Lopez, da bi na US Openu otkinuo set desetom igraču na svijetu, Davidu Ferreru. Uz sve to, 22-godišnji Sarajlija morao je igrati tri meča kvalifikacija, no kako se u 2015. očekuje da konačno uđe među 100 najboljih, automatski će se naći u glavnom žrijebu Grand Slamova.

Tenis je na našim prostorima postao definitivno jedan od najpopularnijih sportova. Da će se tako nešto desiti, dalo se naslutiti početkom osamdesetih, kada je na čelo reprezentacije tadašnje Jugoslavije došao Radmilo Armenulić i pojavom harizmatičnog Slobodana Živojinovića. Ovaj rođeni Beograđanin stekao je svjetsku slavu kao jedan od najboljih servera i najvećih talenata kojeg je od najvećih dostignuća udaljio pomalo neobuzdani način života i nesklonost upornom treniranju. Pamtiće se epsko polufinale Wimbledona i poraz od tada neprikosnoveog Ivana Lendla u meču od pet setova punom preokreta (2:6, 7-6, 3-6, 7-6, 4-6), zatim čuveni sendvič i trijumf nad Johnom McEnroeom u četvrtfinalu Australije, gdje je peti set dobio sa 6:0, dovodeći velikog šampiona do ludila. 

Pao je te godine i Mats Vilander u prvom kolu Wimledona, takođe sa 6:0 u četvrtom setu (6-2, 5-7, 7-5, 6-0) Zvali su ga "ubica velikih" jer je često pobjeđivao top ten igrače, ali istovremeno i gubio od slabije rangiranih tenisera. Bio je broj jedan dubl igrač na svijetu - u paru sa Andresom Gomezom osvojio je US Open, a titule (osam ukupno) osvajao je igrajući sa Beckerom, Edbergom i drugim velikanima bijelog sporta. 

Davis Cup u Zetri

Posebno motivisan bio je u igrama za nacionalni tim sa kojim je tri puta stizao do polufinala. U oktobru 1985. ostvarena je jedna od najvećih pobjeda, i to protiv Francuske predvođene tada velikim Janickom Noahom, osvajačem Roland Garrosa i Henry Lecontom. Armenulić je pored Živojinovića (tada 73. igrača svijeta), u tim uvrstio 20 godišnjeg Gorana Prpića (133. na svjetskoj listi). U fenomenalnoj atmosferi prepunog beogradskog Pionira, ova dvojica su slomili velike favorite i slavili sa 4:1. Svijet je tada upoznao tenisko čudo iz Jugoslavije. 

Zanimljivo je da je jedan meč po prvi put igran i u Sarajevu. Bilo je to u Zetri od 18. do 20. jula 1986. Meč je održan dvije nedjelje poslije Wimbledona na kojem je Živojinović stigao do polufinala, gdje je poražen od Lendla. Protivnik je bila tada moćna Čehoslovačka, predvođena Miroslavom Mečirom. Nažalost, sarajevski navijači koji su ispunili Zetru do posljednjeg mjesta, nisu mogli pomoći i reprezentacija je doživjela poraz od 0:5.

Prvi put reprezentacija Jugoslavije dolazi do polufinala u sezoni 1988., pobjedama protiv Velike Britanije u Zagrebu (3:0), Indije u New Delhiju (3:2), te Italije u Beogradu (4:1). Meč polufinala igran je protiv SR Njemačke, predvođene tada nepobjedivim Borisom Beckerom. Rezultat je na kraju Glasio 5:0 za favorizovane Nijemce.

Već slijedeće godine nacionalni tim dolazi do svog drugog polufinala. Prvo je savladana Danska u Beogradu. Selektor Armenulić je izabrao standardnu postavu predvođenu Živojinovićem i Orešarom, a posebna atrakcija je bio Goran Ivanišević, koji je na upravo završenom Australian Openu preko kvalifikacija stigao do četvrtfinala, u kojem je poražen od Miloslava Mečira (interesantno je da do kraja karijere neće nadmašiti taj rezultat). Ivanišević je debitovao pobjedom u paru sa Živojinovićem u igri dublova. 

Slijedeći meč i borba za još jedno polufinale, igran je u dvorani Gripe, u Ivaniševićevom rodnom Splitu. Tada 17-godišnji Goran je pokazao kakav će igrač postati pobijedivši u oba singla i u paru sa Živojinovićem protiv Kasala i Sancheza, jednim od najboljih dublova svijeta u to doba. Posebno napet je bio odlučujući peti set koji su Živojinović i Ivanišević dobili sa 13:11. 

U polufinalu ih je čekala Švedska predvođena legendama Vilanderom, Edbergom i Jaridom. U tim nije bilo Živojinovića zbog povrede, pa su u singlu igrali Ivanišević i Prpić. Reprezentacija Jugoslavije je poražena sa 1:4, ali je posebno iznenađenje bila pobjeda Ivaniševića i Prpića u dublu protiv Edberga i Jarida, nekada najboljih dubl igrača svijeta.

Treći i posljednji pokušaj desio se 1991. godine. Tada je Ivanišević već bio top 10 igrač. Poslije četvrtfinala na Roland Garrosu (dobio Borisa Bekera u prvom kolu) i polufinala na Wimbledonu, titule u Štutgartu i još 4 finala, Goran Ivanišević je bio 7. igrač svijeta. Goran Prpić je bio 39, ali ono što je bilo važnije - bio je u odličnoj formi. Na početku sezone u Australiji osvojio je Hopman Kup sa Monikom Seleš, i igrao četvrtfinale Australije, gdje ga je porazio Ivan Lendl. Zanimljivo da je na Australian Openu u trećem kolu u duelu dva Gorana Prpić bio uspješniji od Ivaniševića. Protivnici su bili Šveđani, ovaj put bez Vilandera, ali predvođeni Stefanom Edbergom. Veliki favoriti su ispraćeni iz Zagreba sa rezultatom 4:1, pri čemu Edberg nije osvojio ni jedan set. 

U BiH tenis sve popularniji

U četvrtfinalu je protivnik bila Češka, susret je igran u martu u Pragu, i Jugosloveni su im se revanširali za poraz iz Sarajeva pobjedom od viskih 4:1, ostvarivši tako plasman u treće polufinale Davis Cupa. To je ujedno bio i posljednji zajednički nastup Ivaniševića, Prpića i Živojinovića. U meč polufinala, koje se protiv Francuske igralo u septembru, Jugoslavija je ušla kao autsajder, bez hrvatskih igrača i izgubila sa glatkih 5:0.

Od značajnijih rezultata, treba pomenuti pobjedu na Svjetskom kupu u Düsseldorfu 1990. Tim su sačinjavali Živojinović, Ivanišević i Prpić.

U našoj zemlji tenis posljednjih nekoliko sezona postaje sve popularniji. Reprezntativni uspjesi počinju povratkom Tuzlaka Amera Delića, nekada 60. tenisera svijeta koji je tada igrao za SAD. U nacionalni tim je došao prvo kao igrač, a zatim kao selektor. Predvođen Delićem, naš tim je dva puta bio nadomak plasmana u I grupu evro-afričke zone - 2010. i 2011. Ove godine izvojevana je jedna od najvećih pobjeda – Damir Džumhur, Mirza Bašić i Tomislav Brkić su u Helsinkiju savladali Finsku sa 3:2. Nažalost, u polufinalu igranom u Sarajevu u septembru ove godine, na putu ka finalu ispriječila se Litvanija pobjedom od 3:2.

Međutim, tim je sve jači. Džumhur (22 godine) igra u životnoj formi. Nakon nastupa na tri Grand Slama, pobjeda na nekoliko Challenger turnira, nalazi se nadomak plasmana u top 100 i ima iskustvo više. Bašić (23 godine) se vratio u reprezentaciju i ponovo igra u odličnoj formi. U nekoliko navrata pokazao je da se može nositi sa najboljim igračima – pobjeda protiv Janovitza, Niemninena, Ilhana. Brkić (24 godine) igra takođe najbolji tenis karijere i nadomak je najboljeg rankinga. Hoće li ovi mladi igrači, i ne samo oni, iskoračiti još više, zavisiće uveliko i od toga hoće li se prestati sa deklarativnom podrškom i čestitkama u danima uspjeha. Podrška države, sponzora i bolji uslovi za treniranje mogu stvoriti igrača sa još boljim servisom ili reternom, udarcima koji u tenisu prave razliku između najboljih i osrednjih. Samo uz to možemo očekivati najbolje selekcije svijeta u Sarajevu i ponovo ispunjenu olimpijsku ljepoticu Zetru, ili neku drugu dvoranu u BiH.

izvor: Oslobođenje