Gubitak Britanaca zbog otkazanog finala mjeri se milionima funti samo od prodaje ulaznica, čije će troškove djelimično da nadoknade gledaocima, kako je najavljeno, u roku od 48 sati. Mnogo je veći gubitak od prava televizijskih prenosa meča prvog i drugog na svijetu, meča između najboljeg i najbogatijeg, onog u čije mečeve ulažu najmoćniji zapadni sponzori.

Londonski organizatori su sa velikim optimizmom najavljivali da će se boriti da i u narednom periodu zadrže ulogu domaćina završnog okršaja osmorice najboljih. Važan adut su im bili uspjesi Endija Mareja, tenisera koji je prošlogodišnjim osvajanjem Vimbldona vratio dostojanstvo kolijevci tenisa. Škot im je, međutim, brzo pokvario planove. Najprije ubjedljivim porazom od Japanca Nišikorija, a zatim pravim debaklom u susretu sa Federerom: 6:0, 6:1.

Domaćin je već mnogo gubio otkazom Rafaela Nadala zbog operacije slijepog crijeva, kada mu se pridružio i Miloš Raonić, otkazom poslije dva lako izgubljena duela. Na terenu u „O2 areni” sve se svodilo na iščekivanja finala Đoković – Federer, jer su svi drugi prema njima dvojici djelovali potpuno nemoćno.

Novi šamar je uslijedio kada su domaćini, „zbog mjera povećane bezbjednosti”, zabranili publici unošenje hrane i pića. Na društvenim mrežama ih je dočekala bura protesta gledalaca koji su morali da plaćaju skupe napitke po pet funti.

Konačno, za karte koje su koštale od stotinak do preko hiljadu funti, dobili su usiljeno osmišljenu zabavu u egzibicionom meču Đokovića i osramoćenog Mareja, pozvanog u posljednji čas da spasava čast domaćina. Bila je to i neizgovorena kritika organizatorima što između polufinala i finala nema slobodnog dana, kao na gren slem turnirima. Da ga je bilo, Federer bi teže mogao da se odluči za predaju, jer je svoj meč sa Vavrinkom igrao do kasnih noćnih sati.

Svejedno, švajcarski maestro ovoga puta nije mogao da izbjegne kritike koje je često upućivao drugima. Materijalna šteta koju je napravio svim učesnicima u biznisu organizacije i prenosa probila je bedem medijske zaštite na Zapadu i poštovanje prema njegovoj prošlosti. Poslije prvih, uzdržanih komentara, u kojima je uglavnom pravdan, počela je potraga za krivcem zbog velikih gubitaka.

Sumnje u povredu leđa kao zvanični razlog predaje prvi je izgovorio slavni Džon Mekinro, otkrivajući da su se dvojica švajcarskih polufinalista dugo svađali u svlačionici poslije dramatičnog meča, vrlo neobičnog toka. Interpretacije su dalje pošle u smjeru optužbi na račun uloge Federerove supruge u ometanju protivnika, a ova priča je pokrenula i druge medije da odustanu od uobičajene uglađenosti prema Federeru i sve češće postavljaju pitanje da li umorni Švajcarac uplašio odmjeravanja snaga sa Đokovićem.

Najoštriji je bio komentator „Eurosporta”, zaključivši da se Federer osramotio jer nije imao aduta protiv Đokovića, a važnije mu je bilo da za pet dana krene u osvajanje Dejvis kupa, jednog od malobrojnih pehara koji nedostaju u njegovoj šampionskoj karijeri. U tekstu se podsjeća da je ulaskom u finale Federer zaradio više od milion funti, pa da mu se u objašnjenju omaklo da prizna da nije spreman za igru sa Đokovićem, a ne da ne može da igra uopšte, zbog povrede leđa. Komentator dalje prognozira da će Švajcarac sigurno da odigra finale Dejvis kupa i pita kako će da ga gleda publika širom svijeta kada bude podizao taj pobjednički pehar?

Sa 33 godine, Federer sada plaća danak svojoj dugovječnosti i obavezama prema milionskim ulaganjima sponzora. Mnogo bi htio, a ne može sve. Možda će dopuniti svoju kolekciju trofeja u Francuskoj, ali će i biografiji dodati mrlju. Zbog njega, prvi put u istoriji završnih ATP turnira nije odigrano finale, a time je i medijski status teniskih prenosa ozbiljno uzdrman.

Sve to ne dotiče Novaka Đokovića. Već treću sezonu je završio kao ubjedljivo najbolji teniser svijeta, a treći put uzastopce pobjedio na završnom ATP turniru. Malo ko sumnja da bi ishod bio drugačiji i sa Federerom na terenu. U ovogodišnjem maratonu, u kome su drugi posrtali od pokušaja da ga dostignu, Đokoviću nije pružena prilika da optrči počasni krug i da se prepusti radosti, ali – to nije njegova krivica. Kroz ovu sportsku ujdurmu srpski čovjek je prošao neokaljan i dostojanstven, nalazeći riječi opravdanja za odluku protivnika i riječi izvinjenja publici – u tuđe ime.

izvor: Politika.rs