"Četiri devetke sam dobila u prvoj i drugoj godini studiranja. Riječ je o predmetima mikroekonomija, informatika, statistika i međunarodna ekonomija. Od pobrojanih predmeta jedino me informatika nije posebno interesovala, odnosno voljela sam praktični dio tog predmeta, dok teoriju nisam mogla pretjerano učiti. Na nekim predmetima sam htjela poništiti ocjene i odgovarati ponovo, ali nije bilo mogućnosti", kaže ova zlatna studentica, koja je studiranje na Ekonomskom fakultetu okončala uspješno odbranjenim diplomskim radom na temu "Izvori finansiranja i cijene kapitala" kod mentora prof. dr Seada Omerhodžića.

Upravo predmete kod mentora ocjenjuje najtežim u svom studiranju.

UPORNOST: "Predmeti su obimni i neophodno je uložiti zaista mnogo truda da bi se ostvario željeni uspjeh. Profesor Omerhodžić zahtijeva i traži znanje, a kada sam sve predmete ispolagala nije bilo dileme ko će mi biti mentor. Najteži predmet je ubjedljivo finansijski menadžment. Dobila sam devet, a kada sam odlučila da poništim ocjenu i usmeno odgovaram koleginice su govorile da nisam normalna. Na usmenom ispitu bile su još dvije djevojke i ja, trajao je oko 90 minuta, a na kraju sam došla do cilja, odnosno profesor Omerhodžić mi je upisao desetku u indeks", govori nam Jelena.

Nakon što je završila osnovnu školu i Gimnaziju "Sveti Franjo" u Katoličkom školskom centru u Tuzli, navodi kako nije bilo dileme koji će fakultet upisati. Dok je bila djevojčica roditelji i rodbina su joj govorili kako će ići na Pravni fakultet s obzirom na njene afinitete, ali je ona oduvijek voljela matematiku i brojeve.

"Još na početku gimnazije čvrsto sam odlučila da idem na ekonomiju. Upisala sam taj fakultet, a na trećoj godini studija odlučila sam se za smjer finansija, bankarstva i osiguranja. Kada sam počela studirati imala sam ambiciju samo da polažem ispite, odnosno da steknem uslov za upis druge godine. Nisam imala ambicije da budem zlatna studentica ili da imam sve desetke. Sjećam se prvog ispita koji sam polagala da me je profesor u čudu gledao jer sam sve živo naučila. Tako je nekako i krenulo. Prva parcijala prosjek 10, prvi semestar isto 10. Potom sam počela dobijati nagrade, što me obavezivalo da nastavim učiti", priča Jelena.

U diplomu Ekonomskog fakulteta i prosjek 9,90 uložila je ogroman trud. Nekada je učila po 12 sati dnevno, ali je ipak imala vremena i za druge poslove i hobije.

PODRŠKA NAJMILIJIH: "Znala sam dobro isplanirati dan. Ustajala sam u šest ujutro i učila, recimo, do pet poslijepodne. Nakon toga sam izlazila van, družila sam se. Ne bih rekla da sam za ove četiri godine bilo šta propustila. Imam izvanredno društvo, a kroz studiranje, a i danas sam u vezi. U cijeloj toj priči neophodno je imati potpuno razumijevanje porodice, mame, tate i brata te momka. Ja sam imala i zaista im dugujem jedno veliko hvala", naglašava Jelena.

Jelena dolazi iz porodice koja nije u ekonomskoj struci. Njen otac je u građevini, a mama je krojačica.

"Moje dalje ambicije se vežu za nastavak školovanja. Kao zlatna studentica omogućen mi je besplatan upis master studija. Nastavit ću sa daljim usavršavanjem, ali ne znači da sebe vidim na fakultetu. Više bih možda voljela da svoja znanja i iskustva primijenim u privredi i praksi, ali vidjet ćemo šta vrijeme nosi", kaže Jelena.

Kao i mnogi drugi zlatni studenti i Jelena je nakon završenog školovanja nastojala doći do radnog mjesta, odnosno mogućnosti da odradi pripravnički staž. Kaže kako joj na pamet nije padalo da u kantonalnim institucijama volontira, a na dvadesetak različitih adresa poslala je svoj CV.

"Iskrena da budem, očekivala sam da ću dobiti posao ubrzo nakon što završim fakultet. Slala sam CV bankama, preduzećima i drugim subjektima, a većina od njih nikada mi nije proslijedila bilo kakav odgovor. Naravno da u takvim trenucima morate biti razočarani. Onda sam sasvim slučajno na Birou za zapošljavanje vidjela oglas BHB kablovske televizije, koja je tražila diplomiranog ekonomistu. Poslala sam im u 10 sati svoj CV, a istog dana u 14 sati sam bila na razgovoru, da bih za dva dana počela raditi. Sada odrađujem pripravnički staž, trenutno se dobro osjećam. Iza mene je sedam radnih dana", kaže Jelena s osmijehom.

Ona će 11. decembra napuniti 23 godine. Nažalost, i ona, kao i veliki broj darovitih mladih ljudi, razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine.

"Još nisam imala priliku, ali ako bi mi se ukazala ne bih je propustila. Također, i mladim ljudima sugerišem da iskoriste takve prilike ako im se ukažu", kaže ona.

Kakva sudbina onda čeka ljude bez fakultetskih diploma ili one koje imaju prosjek ocjena sedam ili osam...

"Ne znam! Jednostavno ne mogu se pomiriti sa činjenicom da u kantonu s pola miliona stanovnika ili u gradu sa 150.000 stanovnika nema posla za pet do sedam zlatnih studenata koji se iškoluju svake godine", kaže Jelena.

Za deset godina

Jelena se za deset godina vidi kao ostvarena osoba u karijeri i porodičnom životu.

"Nikada ne bih pristala da zbog karijere ispašta moj porodični život", kaže Jelena, kojoj je na nedavnoj svečanoj akademiji uručena zlatna plaketa za studente koji su svoje školovanje okončali s prosjekom od najmanje 9,5.

izvor: Nezavisne