"Uzimaju naše poslove"

Imigranti predstavljaju 9% aktivne populacije u Francuskoj i tržištu rada doprinose kroz 8.9%. No, prema istraživanju Francuskog Nacionalnog istituta za statistiku i ekonomske studije, oni su takođe podložni problemima prilikom zapošljavanja nego domaći (16,1% nasuprot 9,1%).

Imigranti generalno rade u sektorima gdje su ili manje kvalifikovani i nekvalifikovani kao što je građevina, catering ili sezonski poslovi i čine trećinu samo u građevinskoj oblasti.

Mnogo ih je u honorarnim poslovima i na kratkoročnim ugovorima, a većina studija pokazuje da Francuska kao nacija koja stari treba imigrante da bi povratila stabilan nivo platnih doprinosa.

Le Monde

"​Parazitiraju na socijalnoj zaštiti"

Kada je u pitanju socijalna zaštita, u Francuskoj nema razlike između ​imigranata i domaće populacije pa je stoga teže znati ko šta dobija i koliko.

Iz studije nastele 2005. godine koju je napravio ekonomista Xavier Chojnicki jasno se vidi da iako imigranti primaju više iz fonda za socijalnu zaštitu u smislu stanovanja i novčane naknade za nezaposlene od neimigranata, oni ipak više doprinose od ostalih. 

Razlika se može uočiti što se tiče penzija. Imigrantska populacija ima različitu starosnu strukturu. Oni su mlađi i aktivniji, 55% njih je u dobi između 22 i 55 godina u poređenju sa 40% ukupne populacije. Stoga i više plaćaju, dok istovremeno primaju manje dječjih doplataka i penzija.

Le Monde

"Nisu integrisani"

Krajem 1990-tih, u mnogim italijanskim gradovima procvjetale su kineske pizzerije. 

Mladi imigranti iz Kine su kupili stare restorane koji su bili nefunkcionalni i transformisali ih u dinamične objekte. Ove taverne su imale stare kamene peći i pizza-majstori su nastavili da u njima peku quattro stagioni pizze, na jednak način kao što se u zemljama Benelux-a sa čipsom služi kebab.  

Pored toga, Evropska komisija je otkrila da kandidat sa stranim imenom često mora da duplo više aplicira na posao nego osoba čije ime ne zvuči kao strano.

Isto vrijedi i za škole, gdje se djeca imigranata suočavaju sa više problema.

Najgrublje procjene kažu da će do 2061, četvrtina populacije imati korjene izvan zemlje. Integracija će postati nužna. Nije tačno da ne žele da se integrišu, već se radi o tome da je teško da prevaziđu granice i otpor u društvu.

Prema istraživanju Centra za imigraciju u Bologni, Latinoamerikanci, Filipinci i osobe iz Istočne Evrope su u Italiji bolje integrisani od Kineza i Afrikanaca.

Marco Zatterin, La Stampa

"Gdje ima imigranata, ima i kriminala"

Mnogi izrazi u sebi sadrže predrasude: getoizacija, no-go area, mafija. Ovo djeluje kao da u evropskim prijestolnicama postoje opskurne podzemne mreže kriminalnih imigrantskih krugova sa kojima se društvo ne može nositi. 

No teorija da su imigranti po prirodi nasilniji od domaćih stanovnika gubi svoj smisao. Istraživanje koje je sproveo njemački kriminolog Christian Walburg jasno pokazuje da odrasli imigrant u Njemačkoj nije ništa više sklon nasilju od domaćeg Nijemca.

Takođe, ni statistika nije u potpunosti jasna: mladi sa njemačkim pasošima se statistički broje kao Nijemci, čak i ako su porijeklom od drugdje. 

Walburg kaže da je nagon za nasiljem i zločinom višer povezan sa marginalizacijom nego sa porijeklom prestupnika.

Isabel Pfaff, Süddeutsche Zeitung

"Neće da nauče lokalni jezik" 

Velika većina migranata koji žive u Velikoj Britaniji ne trebaju učiti engleski, oni ga već govore. Kako pokazuje najnoviji popis stanovništva iz 2011., samo 138.000 od 7,5 miliona ne-britanske populacije rođene u Engleskoj i Walesu, ne govore engleski jezik. 

Istina je da glavni jezik kojim govori 4 miliona ljudi koji žive u Velikoj Britaniji nije engleski ili velški, nego poljski, Punjabi ili Urdu, tim redoslijedom. 

No, 1,7 miliona vrlo dobro govori engleski, još 1,6 miliona govore engleski dobro i 726.000 se može sporazumijevati, ali imaju poteškoća s pisanjem na engleskom jeziku. 

Taj trend će se vjerovatno nastaviti, jer je država nametnula polaganje testa engleskog jezika kao uslov za dobivanje vize za posao, studiranje ili apliciranje za britanski pasoš. 

Osim toga, nezaposlene osobe koje nisu spremne da uče engleski jezik će se suočiti sa smanjivanjem naknada. 

Alan Travis, Guardian 

"Relaksacija imigracijskih zakona bi dovelo do priliva emigranata"

Kada je Victor Spiresau iz transilvanijskog sela sletio u zračnu luku Luton 1. januara s namjerom da se zaposli u londonskoj autopraonici, dočekala su ga dva člana paralmenta koji su došli sami da se uvjere u priliv imigranata: "Ne dolazim da opljačkam vašu zemlju. Dolazim da radim i da se vratim kući. Ovdje dobro plaćate, u Rumuniji je vrlo jeftino", rekao je Victor. 

Bilo je uznemirujućih predviđanja da će odluka da se cijeloj Evropi dignu preostala ograničenja za rumunske i bugarske radnike na tržištu rada aktivirati priliv stotina hiljada ljudi. Victor se pokazao kao izuzetak, jer je samo 7.000 Rumuna i Bugara više došlo da radi u Veliku Britaniju u prva tri mjeseca 2014. u odnosu na prvi kvartal 2013. 

Ovogodišnji izostanak velikog broja Rumuna i Bugara ne ide u prilog tome da bi ukidanje svih britanskih graničnih kontrola dovelo do masovnog priliva iz cijelog svijeta. To pokazuje da su stroge imigracijske kontrolesu samo jedan faktor u određivanju masovnog kretanja ljudi preko granice. 

U slučaju Rumunije i Bugarske, oni koji su željeli imigrirati vjerovatno su to učinili prije sedam godina, kada im je EU otvorila svoja vrata, čak i ako je to bilo pod ograničenim uslovima. Većina je otišla u Italiju i Španiju, gdje jezik, klima i zajednica daju bolju ponudu. 

U britanskom slučaju, stroge useljeničke kontrole pokazale su se učinkovitim u ograničavanju ne-EU migracija, posebno nekvalifikovanih radnika. No, Velika Britanija se još suočava s istorijski visokim nivoom neto migracije od 243.000 godišnje - uglavnom iz Evropske unije. 

Alan Travis, Guardian

"Osnovne usluge, kao što su bolnice i škole propadaju" 

Ovo je jedan od argumenata ljudi koji su neprijateljski raspoloženi prema useljenicima. Ako oni dolaze u Evropu kao građani s pravima, neće li zloupotrebljavati našu najvrijedniju korist, socijalnu državu? 

"Nije bilo studija koja pokazuje poveznicu između imigracije i zloupotrebe socijalnih usluga", kaže Sergio Carrera, istraživač u Centru za studije evropskih politika.

Neki stručnjaci su pokušali da izračunaju razliku između imigrantskih doprinosa u javnom budžetu i toga šta jedu. Nedavna studija Centra migracijske politike, koristeći podatke Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, pokazuje da stranci neto doprinose (doprinijeli su više nego što troše) na skoro cijelom kontinentu, osim u sedam zemalja (među njima i Španiji). 

Ipak, istraživanja u Španiji pokazuju da imigranti neto doprinose u zdravstvu; rjeđe se razbolijevaju jer je tendencija da su mlađi i imaju veću potrebu da se uklope na poslu od domaćeg stanovništva.

El País

"Ne vraćaju se u svoje zemlje kada im se situacija poboljša"

Svaka zemlja pozorno prati razvoj svoje populacije, posebno ritam imigranata koji dolaze na njihove obale. Vrlo rijetko će vam reći koliko stranaca je odlučilo da se vrati kući. 

EU nema detaljne podatke, ali prema najnovijim podacima Eurostata, skoro 1,3 miliona ljudi napustilo je zemlje članice 2012. Ukupno, 541.000 njih - skoro polovica - bili su državljani neke treće zemlje. 

Povratak onih koji se smatraju imigrantima, iako imaju pasoš EU, može biti čak i veći. Mnogi od tih građana se vrate nakon što su stekli državljanstvo zemlje u kojoj su živjeli, a statistički se ne vode kao stranci. 

Druga prepreka su neprecizni podaci o tome gdje emigriraju: strani državljanin može napustiti Portugal zbog loših radnih uslovi i preseliti u Njemačku, tako da ne napušta EU, već samo ide tamo gdje ima bolje mogućnosti za rad. 

"Problem s konceptom vraćanja u svoju zemlju je da to nije konačno odredište", kaže Sergio Carrera. "Neki će otići i onda se kasnije ponovo vratiti." 

Ovakva kretanja su češća u smislu kolektiva, jer promjena zemlje nije tako traumatična stvar za prosječnog građanina, bez obzira na sve mitove koji stigmatizuju imigraciju.  

izvor: Oslobođenje