Nauka
Pupin – od naučenjaka do srpskog lobiste u SAD
Vrhunski naučnik, humanista, diplomata i najveći lobista koga je Srbija ikada imala, Mihajlo Idvorski Pupin nije početkom dvadesetog vijeka žalio truda ni vremena da lični autoritet stavi u službu Srbije.
"Kada je Gavrilo Princip izvršio atentat, prva osoba koja se oglasila o tom pitanju, bio je Mihajlo Pupin. Nevjerovatno je sa kojom zrelošću i potrebom da zaštiti srpski narod, on govori."
Jedan od Pupinovh članaka u Njujork tajmsu (Vlasništvo Obrazovno-istraživačkog društva "Mihajlo Pupin")
Mihajlo Idvorski Pupin rođen je 9. oktobra 1858. godine u selu Idvor u Banatu. Kao dvadesetogodišnji mladić odlazi u Ameriku. Radeći teške fizičke poslove uspeva da završi studije na prestižnom Univerzitetu "Kolumbija". Za izuzetna otkrića u oblasti telekomunikacije dobio je brojna priznanja, kao i Pulicerovu nagradu za autobiografsko delo "Od pašnjaka do naučenjaka". Bio je počasni konzul Kraljevine Srbije u SAD 1912–1920.
Sa takvim stavom i misijom Pupin je stekao veliki broj neprijatelja. O tome svedoči i tzv. "Dosije Pupin", koji FBI čuva u svojoj arhivi. Izvještaji govore o kretanju, aktivnostima i poteškoćama koje je Pupin imao.
"Bio je neustrašiv i hrabar. Zaista, kada vidite da je jedan Konstantin Dumba, ambasador Austrougarske, slao redovnu dokumentaciju institucijama američke države, a ona se danas čuva u toj arhivi FBI-ja, vidite da je to što je Mihajlo Pupin radio bilo opasno i po život", objašnjava Aleksandra Ninković.
Uprkos svemu, Pupin je nastavio da lobira, da prikuplja pomoć od Amerikanaca i da i sam, kao bogat čovjek, pomaže Srbiji.
"Kada je Srbija htela da traži kredit za naoružanje, nije imala dovoljno snage da založi sebe da bi dobila taj novac, nastupio je Pupin, kao jedna od najbogatijih ličnosti Amerike, i rekao: "Ja ću da založim sve što imam da se pomogne Srbiji." Kada su ga upozorili da će najvjerovatnije sve izgubiti, rekao je: "Ako propadne Srbija, nek propadnem i ja", dodaje Ninković Tašić.
Riječima "Učini to, brate moj, i pokaži da si čelik Srbin, a Bog će ti stostruko nadoknaditi", inspirisao je i pokretao čak i siromašne Srbe doseljenike da i oni pomognu svom narodu.
Pupinovi vatreni govori uticali su i na 20.000 američkih dobrovoljaca koje je poslao da se bore za Srbiju.
"Mihajlo Pupin je u svojoj organizaciji poslao dvadeset pet najboljih studenata Univerziteta 'Kolumbija' na Solunski front. Naravno, ne na prvu liniju fronta da se bore, već na drugu, da brinu o ranjenicima, ali i o ratnoj siročadi. Nije ih poslao same, mnogi profesori su krenuli sa njima. Poslao je i potpuno opremljene mobilne bolnice, humanitarnu pomoć, lijekove, medicinske elemente o kojima Srbija nije tada mogla ni da sanja."
Pupin u Nasi
U isto vreme Pupin je činio i mnogo toga za Ameriku, zbog čega je bio posebno omiljen u najvišim krugovima. To ga je štitilo od brojnih neprijatelja.
"Učestvovao je u stvaranju velikih institucija – kao što je Nasa, a trebalo je da nađu rješenje za mnoga naučna pitanja u ratu. Bio je član tajne komisije i dobio posebnu pohvalu američkog predsjednika za svoje učešće, upravo u otkrivanju ultrazvučnih signala i sonara podmornica. To je opredijelilo Ameriku da 1917. uđe u rat."
Zahvaljujući njegovom prijateljstvu sa tadašnjim američkim predsjednikom Vudroom Vilsonom, 1918. se, u čast Srbije, na Bijeloj kući vijorila srpska zastava. To prijateljstvo, kao i Pupinov ugled, uticali su i na iscrtavanje granica u korist Kraljevine Jugoslavije na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.
"Banat, Bled, dijelovi Istre, mnogi delovi koji spadaju u državne granice drugih zemalja, ne bi se tu nalazili da nije bilo doprinosa Mihajla Pupina", zaključuje Aleksandra Ninković Tašić.
Do kraja života Pupin je nastavio da pomaže svoj narod. Ulagao je u institucije, udruženja, organizovao fondove za talente. Preminuo je 12. marta 1935. u Njujorku.
izvor: RTS
