Gospodine Bajtal, kako komentarišete rezultate opštih izbora?

Ne znam da li je uopšte moguće komentarisati ovakve rezultate. Izbori su, odnosno izborni rezultati, na sceni ostavili opet one iste koji su ovu zemlju doveli u stanje u kojem se ona nalazi. Ovo je zemlja sa najmanjom kupovnom moći u Evropi, ova zemlja spada među trinaest najjadnijih zemalja, odnosno država svijeta u privrednom i ekonomskom smislu te riječi. U ovoj zemlji 50 posto građana živi na ivici siromaštva i još 700.000 građana živi ispod te ivice, ispod granice siromaštva, oko 550.000 je ljudi nezaposlenih, otprilike toliko ih radi, otprilike toliko je penzionera. U ovoj zemlji 80 posto mladih želi da ode odavde i da svoj egzistencijalni izlaz nađe negdje na zapadu, na nekom boljem, zdravijem mjestu. Dakle, oni koji su ovu zemlju doveli dotle i u takvo stanje, u nedjelju su, prema izbornim rezultatima, ponovo ostali na vlasti. Mene zaista, sa stanovištva racionalnog, sa stanovišta zdravog razuma, zanima da li su to korektni rezultati, da li su to regularni rezultati, ili je u pitanju nešto drugo.

U predizborno vrijeme, ali i mnogo prije toga, u javnosti se jako puno govorilo o promjenama. Da li je došlo do promjena, i kakvih? 

Pa, ništa. Kao što vidite, B-H-S trojstvo ponovo je na vrhu države. Neke promjene koje su se događale, sa nekim boljim rezultatima, to su jedan ili dva nova politička subjekta, nove stranke, zapravo u svemu tome ne znače ništa. Ključne pozicije, vrh države držaće oni koji su i do sad bili na vlasti, koji su i do sad vodili ovu zemlju na način na koji su je vodili. Kako očekivati od onih koji su sve ovo napravili da sad, odjedanput, poslije izbora, promijene svoj način vladanja? Oni to ne umiju, oni to ne znaju, ili, naprosto, možemo sumnjati u to da li oni uopšte i hoće da vode zemlju na neki drugi način. Pitanje je da li njima promjene odgovaraju. Promjene su ono što narod sanja, jer je građanima previše bijede, siromaštva, varanja, previše nepodnošljivosti, egzistencijalne neizvjesnosti, upropaštene budućnosti mlađih naraštaja ove zemlje – to su oni koji sanjaju o promjenama. Oni koji su na vrhu vlasti, koji vladaju, koji imaju milione, koji imaju ogromno bogatstvo – zašto bi oni nešto mijenjali? Oni nemaju interesa za to. Zapravo, njihov jedini interes je održanje status quo-a.

Kada se uzme ovaj raspored, ova nova "stara" garnitura u Predsjedništvu BiH, da li to znači vraćanje unazad?

Nema vraćanja unazad jer mi nikada naprijed nismo ni otišli. Dakle, to je samo potvrđivanje stanja kakvo poznajemo posljednje dvije decenije, od devedesetih. Na sceni su ponovo oni koji su ovu zemlju uveli u rat, koji su ovu zemlju opljačkali poslije rata, dakle, to nije nikakvo vraćanje. To je naprosto ostajanje u mjestu, i to je ono najtragičnije. Pri tome svijet ide naprijed, a mi ostajemo. Svijet napreduje, pa mi imamo osjećaj da mi nešto nazadujemo. Ne, oni nas drže tamo gdje su nas devedesetih postavili svojom manipulacijom, svojim načinom vladanja, izbornih inžinjeringa, poratnih, itd.

Da li je ova igra na nacionalno opet na sceni u Bosni i Hercegovini, iako se to u predizbornoj kampanji činilo manje zastupljeno?

Moglo nam se činiti šta nam se činilo, neko je to vidio ovako, neko onako, neko je pokušao između redova da čita njihovu nešto malo našminkanu i izmijenjenu retoriku, međutim, evo, rezultati vam govore. Mi ponovo svjedočimo ko će voditi ovu zemlju, koji su to ljudi, i možemo pretpostaviti na koji će to način biti. Ja ne vidim drugog izlaza. Ne vidim ništa drugo. Retorika se može i mijenjati, ali, kažem vam, način na koji oni vladaju je nepromjenjiv, jer oni drugačije ne znaju, a vjerovatno i ne žele.

izvor: Slobodnaevropa.org