Kultura
Intervju sa Zoranom Radmilovićem iz 1965.
Zoran Radmilović je, pored dara za glumu, imao bar još jedan talenat, a to je istančan smisao za humor. Davne 1965. godine dao je jedan više nego duhovit intervju, u kome kao svoju najveću pasiju ističe gledanje kroz tuđi prozor dok šeta ulicom, a kao svoj najveći kvalitet jasno izražene znake genijalnosti.
U slobodno vrijeme najčešće je sređivao svoj život, mada, kako je rekao, ništa nije radio dovoljno često. U nastavku teksta pročitajte cijeli intervju sa velikom glumačkom legendom Zoranom Radmilovićem.
Datum rođenja?
– Ne brinite, dovoljno sam odrastao i svjestan onoga što ću reći.
Težina, visina, boja kose, boja očiju?
– Sve se to ljepše vidi na slici – ko pažljivo pogleda.
Bračno stanje, djeca?
– Želim ih.
Stepen obrazovanja?
– Naravno – visok, zar se ne primećuje?
Strani jezici?
– Samo recite!
Mjesečni prihodi?
– Sasvim dovoljni.
Adresa (stan)?
– Zadovoljan sam adresom.
Auto (oznaka)?
– Zar vam ličim na čovjeka koji ima te probleme? Ja sam bezbrižan.
Kada biste se ponovo rodili?
– Ne želim to. Zapravo, želim, ali poslije smrti. Želim još jedan cijeli život.
Sklonost, dar?
– Pa zaboga, to svi znaju.
Sport kojim se bavite?
– Ah, bio sam strahoviti sportista.
Kvaliteti?
– Jasno izraženi znaci genijalnosti.
Mane?
– Znaci (ovi gore) su toliko jaki da se neupućenom mogu učiniti kao mane.
Karakter?
– Očigledno, ne preozbiljan.
Šta vas čini srećnim?
– Da odgovaram na pitanja, eto, kao sad, recimo.
A šta nesrećnim?
– Kad ih postavljam sebi.
Neostvarena želja?
– Ne govorimo o njoj, više se ne može ostvariti.
Šta zamjerate sebi umetniku i sebi čovjeku?
– Zadovoljan sam sobom kao umjetnik, zar to nije dovoljno?
Da li se nečega stidite?
– Stidim se svojih moralnih dugova.
Šta vas uzbuđuje?
– Ovaj put tihanog dostojanstva manastira. Ja sam u njega zaljubljen.
Čega se bojite?
– Mentaliteta onih koji razbijaju skulpture po parkovima.
Vaša deviza?
– Nalazi se u nekoj od ovih knjiga na mom stolu, ali ne bih želio da vas zadržavam tražeći je.
Omiljena poslovica, uzrečica, aforizam?
– Gete je rekao otprilike ovo: – Čovjek je utoliko predestiniran za stvaralaštvo, koliko demonskog u sebi nosi.
Vaše nade?
– Da se vratim u Sopoćane, Raškoj, na izvor.
Šta vas je do danas najviše razočaralo?
– Pad Troje. Šta vam je smiješno?
Slobodno vrijeme?
– U to vrijeme obično sređujem svoj život.
Godišnji odmor?
– Uvijek odem na pogrešno mjesto.
Omiljeni nakit, ukras?
– Oreol, lovor ili tako nešto.
Omiljena garderoba?
– Pa, sad već dolaze hladniji dani, ja preporučujem nešto toplije, a za ljeto nešto hladnije. I tako uvijek. Jel’ te prema vremenu, već.
Najbolji period vašeg života?
– Vrijeme kad igram predstavu.
Ustajete rano?
– Nemojte da se zavitlavate.
Ostajete li noću kasno?
– Ljeti su noći mnogo kraće.
Pasija?
– Da gledam kroz prozor u tuđe stanove kad hodam ulicom.
Vaše piće?
– Kakva su to sad pitanja?
Vaš savjet?
– E, sad je bilo dosta.
Najdraži romansijer?
– Danilo Kiš.
Knjiga koju često čitate?
– Jedna knjiga koja se zove „Urnebesnik“.
Vaši pjesnici?
– Momčilo Nastasijević, možda neki od vas, dragi čitaoci, niste čuli za njega, ali vjerujte mi na riječ.
Vaša pjesma (poezija)?
– Sa svjetlim pupoljcima na usnama Rastka Petrovića.
Slikar?
– Miljenko Stančić, i još 977 drugih koje možda i više volim.
Slika?
– Uspenje Bogorodice u manastiru Sopoćani.
Kompozitor?
– Kir Stefan, ako nemate ništa protiv.
Muzičko djelo?
– Ninja Sili.
Instrument?
– Špric za injekcije, uliva strahopoštovanje.
Virtuoz?
– Bubnjar iz Džez orkestra Radio Beograda, Lala Kovačev.
Pjevači?
– Ilija Gligorijević, putovao sam sa njim, dobar neki čovjek.
Pjevačice?
– Milica Miladinović, takođe.
Ploča koju često slušate?
– Ništa ne radim često.
Vaši dramski autori?
– Pa mogao bi da bude, recimo, Miša Bulatović, uz moju pomoć, naravno.
Pozorišno djelo?
– Ono koje ću tek igrati.
Film koji vas je oduševio?
– Jojo.
Najdraži glumac?
– Čuo sam da je onaj… pomozite mi, da – Slobodan Perović, dosta dobar.
Najbolji prijatelji su vam?
– Moj školski drug Mika Šćekić, pod uslovom da pazi na svoje ponašanje i da mi ukazuje malo više poštovanja.
Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
– Već sam dovoljno mator i racionalan – baš zato i želim da vjerujem.
Najbolje godine za brak?
– Između 19 i 20… Mislim, za prvi brak.
… A to – da!
A vaša bračna partnerka?
– Vjerovatno, biće.
Pored ove umjetnosti bavite li se još kojom?
– Svih devet muza se neprestano ljubomorno tiskaju oko mene. Ja se trudim da sa svakom budem ljubazan, ali mi je, vjerujte, već pomalo dosadno.
Prema kojoj umjetnosti ste ravnodušni?
– Prema umjetnosti vođenja konverzacije.
Vaš ljubimac bez obzira na vrstu umjetnosti?
– Moj ujak Miodrag Bata V. Petković – veterinar, najmaštovitiji izmišljant koga sam sreo (živi u Lipljanu)
– Pa vi me zaista zasuste pitanjima… čekajte da odahnem…. Sad, hajdemo dalje?
Vaši najveći uspjesi?
– Položena matematika na velikoj maturi.
A neuspjesi?
– Ne razumijem pitanje…
Najdraža glumica?
– Natali Vud, al’ nije važno…
TV emisija koju nerado propuštate?
– Nemam tu mašinu, ali mi prijatelji obično prepričaju poslije.
Vaša istorijska ličnost?
– Konstantin Filozof.
izvor: mudrosti.org