Tada su gledaoci mislili da je akcija stvarna. Sada su pametniji i zahvalniji, a glasno navijaju dok bivše američke zvijezde izvode svoje manevre tokom dvodnevnog takmičenja u Pjongjangu.

„Ovdje smo da uradimo nešto veće i bolje“, rekao je profesionalni hrvač Jon Strongman Anderson.  

On takođe aludira na svhru putovanja, pokušaj „sportske“ diplomatije Antonia Inokija, japanskog bivšeg profesionalnog hrvača koji se okrenuo ka politici. 

Organizovao je ovo putovanja u trenutku kada su se odnosi između Japana i Sjeverne Koreje počeli poboljšavati. Nedavnim razgovorima između ove dvije države otvorila su se vrata za dalje istraživanje otmice japanskih građana u sedamdesetim i osamdesetim godinama. 

Diplomatija se odvija daleko iza javnih spektakala kao što je ovaj festival borilačkih vještina. 

Učesnici ovog šoua su bivše NFL zvijezde, kao i mještani Pjongjanga. 

Čvrsta kontrola

Maloj grupi odabranih medijskih predstavnika među kojima i CNN-ov reporter Vil Ripli je pružena prilika da se pridruže ovoj čvrsto kontrolisanoj turneji. 

Njihova turneja počela je na mjestu gdje je rođen otac nacije Kum II Sung, a potom se razvila u neočekivanom pravcu, od posjete organizacijama koje se bave životinjama do nezaobilaznog sadašnjeg prvog čovjeka države, Kima Džonga Una.

Ripli je u svojoj reportaži pisao o vožnji autobusom koja mu se činila kao vremenplov, dok su prolazili pored poljoprivrednih predjela na kojima radnici ručno obrađuju zemlju. Jedna od destinacija bila je i kantri klub gdje za $10 po satu mještani mogu jahati konje u zatvorenoj areni. Međutim, Ripli objašnjava da je ova ponuda isključivo za bogate jer niži slojevi stanovništva zarađuju u prosjeku dvije hiljade dolara godišnje. 

Međutim, izvan Pjongjanga postoji mjesto gdje svi mogu da vide najimpresivnije sjevernokorejske statue i spomenike. U pitanju je tematski park koji prikazuje burnu prošlost Sjeverne Koreje. Replika tornja Džuče može da se posmatra u prirodnoj veličini iz parka, a originalni toranj nalazi se na obali rijeke Taedong, a nazvan je po zvaničnoj državnoj ideologiji džuče, koju je ustanovio doživotni predsjednik Sjeverne Koreje, pomenuti Kim Il Sung.

Gostima je prikazan i video zapis koji nudi lokalnu perspektivu na Korejanski rat (1950-53). Počeo je sa napadom SAD-a, poruka je videa. Kada je Ripli upitao vodiča o videu, rekao mu je “To je ono što ste vi učili, a ovo je istina”. 

Vojna moć Sjeverne Koreje prikazana je i na druge načine. Gostima je pokazan istraživački brod američke vojske koji je oduzet 1968. godine zbog navodnog špijuniranja. Međutim, Vašington tvrdi da brod nikada nije ušao u sjevernokorejske vode. 

Fotografije koje prikazuju avione i helikoptere srušene na sjevernokorejskoj teritoriji, kao i grafički prikazi stradalih američkih vojnika, takođe su prikazani.

Upitan od strane novinara zašto je neophodno bilo istaći i te fotografije, vodič je odgovorio: “Zato što želimo svijet da zna da će biti kažnjeni oni koji pokušaju da napadnu DNRK.”

Od kada je 2011. godine, nakon smrti svog oca, preuzeo upravljanje zemljom, Kim Džon Un trudi se da ostavi tragove svoje vladavine širom zemlje koju naseljava oko 25 miliona ljudi.

Pokrenuo je niz projekata koji se bave zaštitom ljubimaca, te je uložio milione u novu Dječiju bolnici, kao i vodeni park u Pjongjangu. 

Međutim, van Pjongjanga još uvijek nije vidljivo niti jasno koliko je tačno novca utrošeno na projekte, tvrdi Ripli. 

On dodaje da je Sjeverna Koreja i dalje tajanstvena država, koju su Ujedinjene nacije optužile za kršenje ljudskih prava, što tamošnje vlasti negiraju.  

Veliki broj tjelohranitelja i članova pratnje pratili su svaki potez novinara, objašnjava Ripli, od trenutka kada su stigli  u Pjongjang, vođeni su po unaprijed odobrenoj ruti – ono što je Sjeverna Koreja željela da svijet vidi. 

Do sada to je bila impresivna infrastruktura za zemlju koja se bori da prehrani svoje stanovnike, zaključio je Ripli, dodavši da je podignut visoki zid koji razdvaja Sjevernu Koreju i ostatak svijeta.