Nijedan od 17 mladoženja iz Indije nije nikad kročio u Banjaluku, niti stao pred matičara u Vrbanji. Sa mladenkama, najčešće njemačkim državljakama, porijeklom iz zemalja bivšeg SSSR-a ili Azije, koje takođe nemaju nikakve veze sa Banjalukom i BiH, brak su sklapali preko punomoćnika. Svih 17 brakova je sklopio isti matičar, a na svim vjenčanjima pojavljuju se sudski tumač iz Banjaluke Mira Marinković i njen suprug Miroslav: i to kao prevodioci, punomoćnici, kumovi, ili čak u više uloga istovremeno.

Za ova bizarna vjenčanja javnost je prvi put saznala 2012. Tada je minhenski Zidojče Cajtung objavio da su njemačku državljanku, koju su nazvali pseudonimom Ana, 2008. u Banjaluci bez njenog znanja i pristanka udali za Indijca. Sudski vještak u Minhenu je utvrdio da je njen potpis bio falsifikovan, a „mladenka“ je dokazala da na dan vjenčanja nije bila u Vrbanji, nego na poslu u Njemačkoj. Mediji u RS su tada prenijeli da je navodna Ana Banjalučanka, ali „Euroblic“ saznaje da se ustvari radi o Ludmili Z. iz Kazahstana, državljanki Rusije i Njemačke, te da njen slučaj nije jedini. Ona je priznala da je 2008. „tražila partnera preko ilegalnih agenata za upoznavanje“, te da je zbog toga „jednoj čistačici na željezničoj stanici u Minhenu dala svoj pasoš da ga iskopira“! Da li je Ludmilin pasoš umjesto u kopirnicu stigao pred matičara u Vrbanji, gdje se druga žena predstavila kao ona, i ko je organizovao ovo i slična vjenčanja? Na ova pitanja trebalo je da odgovori istraga, ali je ona završena prije nego što je počela.

„Ništa neobično“?

- Matičar, koji je sklopio ovaj brak, 2013. je preminuo, pa istraga nije ni otvorena – kaže Mira Miletić iz Okružnog tužilaštva. Sa istim obrazloženjem, slučaj je ekspresno zataškan i u Gradskoj upravi. Dušan Čajić, koji je kao odbornik prisustvovao ovom vjenčanju, tvrdi da „nije primijetio ništa neobično“, iako je mladenkin prevodilac bila Mira Marinković, a mladoženjin punomoćnik njen suprug. Slična kombinacija ponavljana je više puta.

Matičar, koj je do marta 2012. službovao u Vrbanji, kako tvrde naši izvori, “nije bio naročito vješt u svom poslu”. U Banjaluku je izbjegao iz Bihaća, a posao je, kao izbjeglica i otac poginulog borca, navodno, dobio po preporuci Slobodana Gavranovića.

- U MK Vrbanja od 2007. do 2012. je sklopljeno 17 brakova gdje su oba bračna druga bili strani državljani, a jedan od bračnih drugova nije bio fizički prisutan. Kao punomoćnik 14 puta se pojavljuje Miroslav Marinković, a tri puta Mira Marinković - potvrdio je Slavko Tanasić, načelnik nadležnog odjelenja u Gradskoj upravi. Kako saznajemo, na nekim vjenčanjima Miroslav Marinković bio je i kum i mladoženjin punomoćnik, a nepozantim Indijcima je nekoliko puta kumovao i izvjesni Milan iz Debeljaka.

Po zakonu u RS se mogu vjenčati ljudi iz bilo kog dijela svijeta, ukoliko ispunjavaju propisane uslove. Vjenčanje je, uz posebno odobrenje, moguće i kada je jedno od mladenaca odsutno, pod uslovom da pošalje dokumente ovjerene u sudu ili kod notara i obezbijedi punomoćnika.

I dok upućeni sumnjaju da se u vrbanjskim slučajevima radi o fiktivnim vjenčanjima, organizovanim na relaciji Minhen - Banjaluka, Mira i Miroslav Marinković tvrde da nemaju pojma o tome.

- Ne znam otkud ti ljudi u Vrbanji, ali mi smo dolazili na poziv matičara - rekli su kratko Marinkovići.

izvor: Euroblic