Ovaj dio grada takođe je pretrpio štetu a uz poplavljene objekte, uništena je i infrastruktura. Ipak mještani su najviše bijesni zbog činjenice da danima poslije nepogode, i poslije brojnih poziva niko nije došao ni da im pomogne, ni da ih evidentira, nego su, kako kažu, redovno odbijani a sva obećanja ostala su samo obećanja.

“Prvi dan, kada je počelo nevrijeme, začepio se potok. Prošla je komunalna policija, rekli su da će neko iz Štaba Civilne zaštite poslati mehanizaciju da se to očisti, međutim, niko nije došao. Vidjeli smo da od dolaska mehanizacije neće biti ništa pa smo to nekako uradili sami, s onim što smo imali. Sami smo se angažovali i da se očisti ulica kao i da se plati kamion koji bi odvezao smeće. Posle poplava, niko se nije udostojio da dođe i da bar pogleda šta se desilo”, kaže mještanin Milan Ćurlić, iz udruženja "Zeleni vir". 

Iz ovog udruženja su se obraćali i čelnicima grada Banjaluka, da im pomognu oko prohodnosti ulice, ali tu su naišli na zid.

“Zvao sam kabinet gradonačelnika, obavijestio da su kuće pod vodom, da je put neprohodan. Tražio sam da se opere ulica i da se dostavi bilo kakav vid pomoći, da normalizujemo stanje ovdje. Dobio sam negativan odgovor, uz obrazloženje da je grad prioritet. Ukoliko je takav slučaj, pitam se da li je prioritet za nas da plaćamo komunalnu naknadu i druge takse gradu? 

Niko, kako kažu u ovoj ulici, nije došao ni da popiše štetu nastalu poslije nepogoda. Zajedno sa mnogima iz ostalih prigradskih naselja, i ovdje su odvoz otpada morali da plaćaju sami, te da očiste i dezinfikuju sve bez pomoći i podrške, iako među poplavljenima ima veliki broj socijalno ugroženih porodica, kojima ni prije poplava nije bilo nimalo lako. 

U Ulici Jovana Kršića kažu da nisu mogli da čekaju ni na koga.

“Prvo smo uz pomoć komšija skupili novac za kamion, a potom smo se potrudili da dezinfikujemo sve, jer postoji opasnost od bolesti i zaraza. Još se niko nije pojavio da popiše štetu, tako da se poslije svega osećamo odsječeni od grada. Mnogi ne znaju ni da postojimo, ni da smo poplavljeni. To je za svaku osudu, jer i mi smatramo da živimo u Banjaluci i da su nadležne službe, koje se finansiraju i iz našeg džepa, dužne bar da nas obiđu, ako nemaju čim i kako da pomognu. Bilo je obećanja pojedinih gradskih funkcionera da će doći na lice mjesta, ali to je sve ostalo na obećanjima”, kažu mještani ove ulice.

Slična situacija je i u većini ostalih dijelova grada koji su pogođeni klizištima i bujicama. 

Pojedini građani nemaju sredstava da saniraju oštećenja, pretrpjeli su veliku štetu, a stradala je i infrastruktura. Neki sa strepnjom dočekuju svaku novu kišu jer im nad glavama "visi" cijelo brdo pomjereno klizištima, a u nekim dijelovima putevi su potpuno devastirani i neupotrebljivi za prevoz automobilima. 

Na sve to, prioritet za obnovu u gradu Banjaluci nije nijedan most, ustanova, put ili naselje, nego Olimpijski bazen, koji je po kriterijumima nadležnih, nekako važniji od cijelih naselja.

U Vrbanji, Lazarevu, Česmi, Starčevici, Adi i svim ostalim naseljima koja su stradala u nepogodama ove godine, mještani se pitaju šta se radi kako bi se spriječila veća šteta prilikom narednih nepogoda. 

Uglavnom se priča o iznosima štete, pomoći i sanaciji, ali nema ni najmanjih naznaka da se bilo šta čini kako bi se preventivno djelovalo da sljedeća jača kiša ne uništi sve što je teškom mukom sanirano ili dokrajči ono što još nije sanirano. 

Nasipi, funkcionalna civilna zaštita, protokol djelovanja, plan evakuacija, koordinacija, resursi za odbranu od poplava i nepogoda nigdje se ne pominju, kao da kiša neće pasti još bar stotinu mandata. 

Sa Starčevice su gradskim organima poručili da sljedeći put bar sirenama oglase opasnost od vode, ukoliko ništa drugo nisu u stanju da urade. 

izvor: Pressrs