piše: Dragan Čavić

Rezultat takve vladavine je samo enormno bogaćenje pojedinaca na vrhu stranačke SNSD piramide koji su ogrezli do guše u kriminalu, korupciji, nepotizmu, kronizmu...

Cilj koji više i ne kriju jeste boljitak samo za njih, pojedince na vlasti, što dokazuju i zapošljavanjem vlastite djece u Elektroprenos BiH, koji samo na riječima nastoje da ugase, a u stvari im služi za udomljavanje vlastite familije; Druge mlade stručnjake „ko šiša“, jer, prema njihovim riječima, i nisu stručnjaci. U ovoj državi samo oni pojedinci koji su na vlasti i njihova djeca predstavljaju „stručnjake“.

Primjer funkcionisanja kriminalne hobotnice oličene u vidu SNSD-a, pored mnogih drugih spominjanih segmenata, ogleda se u dugogodišnjem poslovanju preduzeća iz sastava Elektroprivrede RS iz kojeg su isisali što se dalo isisati i to u vlastite džepove.

Postoje mnogi načini na koji je hobotnica pljačkala EPRS sistem i na taj način i samu RS. Tu se podrazumjevaju raznorazne donacije, uvođenje sumnjivih podizvođača, kada za to nema nikakve potrebe, prodaja i izvoz električne enregije preko uveliko poznatih preduzeća „Rudnap“ Vojina Lazarevića i preduzeća „EFT“ Vuka Hamovića, otpisi potraživanja, dopuštanje investitorima građevinskih objekata, prije svega stambenih zgrada, kačenje na postojeće trafo stanice kako ne bi morali iz svojih sredstava graditi novu, što dovodi do preopterećenja mreže i pitanje dana je kada će ista kolapsirati (svojstveno za „Elektrokrajinu“ na području Banja Luke, gdje se desio građevinski bum, a investitori su naravno tajkuni bliski SNSD-u) i mnogi drugi načini.

Sigurno jedan od najzanimljivijih načina predstavljaju tzv “distributivni gubici“, jer su taj način smatrali najpouzdanijim. Moramo prije svega definisati šta je to distributivni gubitak. Uopšte se pod pojmom gubitaka podrazumijeva razlika između iznosa električne energije, koja je ušla u elektroenergetski sistem, i izmjerenog iznosa električne energije predane kupcima. Najčešća podjela je na tehničke i netehničke.

Tehničke gubitke uzrokuje stanje distributivne mreže i stepen korištenja iste, a zavise od napona i struje. S druge strane, netehnički gubici sadrže električnu energiju koja je isporučena kupcima, ali nije naplaćena.

Uglavnom su uzrokovani vlastitom potrošnjom operatora, neovlaštenom potrošnjom tj.krađom, neizmjerenom potrošnjom (javna rasvjeta), te greškama u mjerenju, naplati i obradi podataka o očitavanjima. Takođe su prisutne i greške proizašle iz vremenskog nesklada između očitavanja brojila i obračuna električne energije.

Netehnički gubici zovu se još i komercijalnim gubicima budući da se njihovi troškovi socijaliziraju, umjesto da ih naplaćuju operatori mreže i dobavljači.

Prosječan nivo gubitaka u Evropi se kreće između 4% i 9%.

Kod nas su u pitanju, u najvećem dijelu, netehnički komercijalni gubici koji se prvenstveno odnose na krađu struje i to najvećim dijelom u sprezi sa ljudima iz ditributivnih preduzeća. Javna je tajna da sve i jedan tajkun, i njihova preduzeća, blizak SNSD-u u sprezi sa distribucijama kradu struju.

Na ovom poslu kao što se vidi iz naredne tabele vrte se velike pare koje dijelom završavaju u džepovima SNSD-ovih ljudi zaposlenih u elektrodistribucijama. Za poslednjih nekoliko godina ditributivni gubici u ERS su iznosili:

Kao što se vidi radi, se o ogromnom finansijskom efektu distributivnih gubitaka. Za poslednjih deset godina nestao je npr. novi blok u TE Ugljevik, snage 300 MW.

Ne moramo ni spominjati izgubljenu dobit ovog novog bloka, da ga je ERS sam izgradio iz kreditnih sredstava, a otplatu obezbjedio iz smanjenja ogromnih distributivnih gubitaka. Kapacitet tog novog bloka bi bio veći od postojećeg (u pitanju je novija tehnologija)- nekih 2150 GWh, što na godišnjem nivou, uz cijenu od 0,12 KM/KWh, predstavlja prihod od 258 miliona KM!

Sledeći grafikon prikazuje distributivne gubitke gde se vidi da se najveće krađe unutar distributivnih preduzeća dešavaju u Elektrokrajini a.d. Banja Luka.

Najpozitivniji primjer unutar ovih preduzeća je Elektro Doboj a.d. Doboj, koji na kraju 2013. godine ostvario najniže gubitke u iznosu od 8% zahvaljujući pre svega posvećenošću ljudi u ovom preduzeću ka smanjenju gubitaka i ostvarenju takvog rezultata. Tako je Elektro Doboj na vrijeme odradio posao izmještanja mjernih mjesta izvan objekata (na stubove) i to prilikom rekonstrukcija niskonaponske mreže, ugradio mjerače na dalekovode i trafo stanice, ugradio brojila na daljinsko očitavanje i razvio sopstveni softver za uspostavu daljinskog očitanja bez zaduživanja u vidu komercijalnih kredita ili velikih izdataka za nabavku potrebnog softvera.

Sve gore navedeno Elektrokrajina nije uradila (ili je dijelom započela) i neće da uradi zbog nastojanja da i dalje nesmetano ubiru pare u svoje džepove iz dilova sa kradljivcima struje. Dio koji je EKBL uradio se odnosi na izmještanje brojila na stubove, ali na područja za koja nisu sigurni da se obavlja krađa, jer ne vrše mjerenja struje na dalekovodima i trafo stanicama.

Zli jezici kažu da ih upravo ugrađuju u nerizična područja kako bi nesmetano obavljali krađu tamo gdje i „treba“.

Primjer je i ugradnja brojila na daljinsko očitavanje u stambenim zgradama, gdje, po pravilu, nema krađe, to jest distributivni gubici su 0%. Takođe su radili rekonstrukciju niskonaponskih mreža, ali bez izmještanja mjernih mjesta na stubove.

Za sve ove nepravilnosti bivši direktor Elektrokrajine je nagrađen ministarskim mjestom u Vladi RS. Riječ je Željku Kovačeviću koji je stekao bogastvo na ovima poslovima.

Za istražne organe bi bilo pametno da uporede primanja Kovačevića sa njegovim velelepnim nekretninama.

Čak su mu dali da vrši dodjelu subvencija izvoznicima preko njegovog ministarstva, a očajni privrednici koji su dobili ova sredstva govore da je pola ovih subvencija otišlo u ruke Kovačevića, jer su bili prinuđeni da ukoliko žele da dobiju ta sredstva odmah polovinu isplate njemu.

U vezi razlika između „Elektrokrajine“ i „Elektro Doboja“ bitno je pomenuti da su na području koje pokriva „Elektrokrajina“ skoncetrisana privredna društva tajkuna bliskih vlasti (koji vrše pritisak da se nastavi sa ovakvom praksom krađe struje), za razliku od područja koje pokriva „Elektro Doboj“.

„Elektrokrajina“ je, u periodu upravljanja Seke Kuzmanović, smanjila svoje distributivne gubitke krajem 2013. godine na 16,93% sa 21,38&, zabilježenih krajem 2010.godine. Međutim, pošteni radnici ovog preduzeća (kakva je većina običnih radnika) kažu da se ovo smanjenje ostvaruje tzv. prečitavanjem brojila.

Tako je u Izvještaju revizije učinka „Distributivni gubici i potraživanja od kupaca u elektroenergetskom sektoru Republike Srpske“, koji je obavila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS januara 2012. godine, navedeno sledeće:

„Kod pojedinih distributivnih preduzeća koja imaju visoke distributivne gubitke ova pojava (posebno prečitavanje) je bila dosta izraženija u prethodnom periodu. Nisu se vršile korekcije prije fakturisanja kupcima niti su se te korekcije radile kasnije tako da u poslovnim knjigama stoje potraživanja od kupaca koji tu energiju nisu potrošili tako da faktički ta potraživanja nikada nisu ni nastala. Ova pojava za rezultat ima prikazivanje nižih distributivnih gubitaka nego što oni u stvarnosti jesu, odnosno distributivni gubici se na takav način faktički „prevaljuju“ na potraživanja. Kao ilustrativan primjer za ovakvu pojavu može nam poslužiti očitanje za mart mjesec 2009. godine u jednoj radnoj jedinici. Za taj mjesec u toj radnoj jedinici domaćinstvima (oko 34.000 potrošača) je očitana potrošnja električne energije u visini od 8.000.000 kWh, od čega se na samo tri potrošača odnosi preko 2.000.000 kWh ili ¼ očitane energije za domaćinstva. (Dva potrošača po 999.999 kWh i jedan potrošač od 99.999 kWh). Izvršena je samo jedna korekcija umanjenja od 500.000 kWh u septembru 2009. godine tako da se i dalje u poslovnim knjigama vode potraživanja od ova tri potrošača za preko 1.500.000 kWh energije (preko 290.000 konvertibilnih maraka). Distributivni gubici prikazani u izvještajima te radne jedinice za taj mjesec su iznosili nešto preko 24%. Imajući u vidu prethodnu pojavu distributivni gubici su bili puno veći od onih prikazanih“.

Pored ove nepravilnosti utvrđene revizijom poznat nam je i nedavni slučaj objavljen u sredstvima informisanja (ATV), kako su u RJ Prijedor (u sastavu „Elektrokrajine“) jednoj napuštenoj kući (čiji su vlasnici Bošnjaci izbjegli u Švedsku) očitali 1 milion KM potrošene struje!!!

Kažu da je takvih primjera mnogo, a što je najgore na ova fiktivna potraživanja se obračunava PDV koji „Elektrokrajina“ uredno plaća. To je način na koji se Radmanovićeva prija bori sa ogromnim distributivnim gubicima u „Elektrokrajini“.

Ovdje smo dotakli i drugi dio problema u ERS, a riječ je o nenaplaćenim potraživanjima. Potraživanja, rukovodeći ljudi u distribucijama, zloupotrebljavaju na način da se podobnim firmama tajkuna bliskih vlasti ne pokreće postupak naplate dugovanja niti se isključuju sa mreže, a sve kako bi ta ista potraživanja zastarila i na kraju se otpisala bez posledica po dužnika. Naravno i ovdje je prisutna korupcija u distribuciji, gdje novčanik rukovodećih ljudi postaje deblji nakon zastare potraživanja, što je i tajkunima isplativo, jer, u tom slučaju, struju plate mnogostruko jeftinije nego što bi trebali.

Firmi „Kaldera“, u vlasništvu poznatog Dodikovog tajkuna Čičića prije dvije godine otpisano je cca 6 miliona KM duga prema Elektrokrajini.

Preko 377 miliona konvertibilnih maraka su ukupna potraživanja distributivnih preduzeća ERS od krajnjih kupaca električne energije, zaključno sa 2013. godinom. Potraživanja od kupaca predstavljaju skoro ukupan godišnji prihod distributivnih preduzeća, koji je krajem 2013. godine iznosio 402 miliona KM!

Prema revizorskom izvještaju učinka iz 2012. godine, struktura potraživanja je dosta nepovoljna, jer je ½ potraživanja starije od godinu dana, a značajan dio potraživanja stariji je od 5 i više godina.

U okviru ukupnih potraživanja postoji podjela na potraživanja od: aktivnih potrošača (potrošači kojima se isporučuje električna energija) i odjavljenih potrošača (potrošači kojima su odjavljena brojila i električna energija im se ne isporučuje).

Iako su potrošači odjavljeni, njihova dugovanja se još uvijek vode u poslovnim knjigama distributivnih preduzeća. Potraživanja od kupaca se sastoje od osnovnog duga i kamate za neblagovremeno plaćanje.

Kamate u ukupnim potraživanjima učestvuju sa oko 30%, odnosno preko 120 miliona KM. Visina i nepovoljna struktura potraživanja imaju značajan uticaj na finansijsku poziciju i finansijski rezultat ERS i distributivnih preduzeća.

Prema podacima iz finansijskih izvještaja distributivnih preduzeća za 2013. godinu vidljivo je da ispravka vrijednosti potraživanja u bilansima stanja iznose 102 miliona KM, a da rashodi po osnovu ispravke vrijednosti potraživanja za 2013. iznose oko 16 miliona KM i na taj način direktno utiču na finansijski rezultat. U narednoj tabeli prikazana su bruto i neto potraživanja po distributivnim preduzećima zajedno sa visinom ispravke vrijednosti, prihodima i troškovima otpisa potraživanja za 2013.godinu:

Kao što se vidi iz ove tabele, „Elektrokrajina“ ostvaruje ubjedljivo najgore rezultate, gdje visinu poslovnih prihoda premašuju i neto potraživanja.

Takođe im je visina otpisa simbolična uzimajući u obzir visinu potraživanja. Ukoliko bi slijedili dobar primjer „Elektro Doboja“ (koji na pravilan način rukovodi potraživanjima) morali bi imati enormno veće otpise potraživanja, što bi vodilo ogromnom iskazanom gubitku, koji na ovaj način kriju. Spomenimo ovde da u potraživanjima „Elektro Bijeljine“ značajan dio otpada na potraživanja od Birča a.d. Zvornik i Alumine doo i to 13.311.351,00 KM.

Ukupan iznos otpisa potraživanja distributivnih preduzeća od 2006. godine iznose 111 miliona KM!

Na kraju kada se, za posmatrani period, saberu finansijski efekti distributivnih gubitaka i nenaplaćena potraživanja (koja većinom nikada neće biti naplaćena zbog njihovog javašluka i kriminala) dođemo do frapantne cifre od 1,06 milijardi KM štete načinjene sistemu ERS od strane kriminalne hobotnice!!!

Ova cifra bi bila ogromna i za znatno razvijenije zemlje, a ne za našu RS.

Ono što će Savez za promjene morati  učiniti kada  dođe na vlast jeste prvo istraživanje i hapšenje svih odgovornih za ovu krađu vijeka.

Sledeće jeste potpuna reorganizacija sistema ERS u smislu objedinjavanja funkcija, kako bi se ukinula mnogobrojna direktorska, rukovodna i mjesta u nadzornim odborima i odborima za reviziju, koja se zahvaljujući postojećoj organizaciji (holding, matično preduzeće, 5 distributivnih sa 32 radne jedinice, 5 proizvodnih...) udesetostručuju.

Procjenjuje se da bi na ovaj način ukinuli cca 150 direktorskih mjesta što bi značajno smanjilo troškove poslovanja (inače je ERS u periodu vladavine SNSD povećao broj radnika za 1000, a postoje indicije da im je i sada naređeno zapošljavanje pred izbore). Takođe bi se morali uhvatili u koštac sa problemima distributivnih gubitaka i nenaplaćenih potraživanja na mnogo odgovorniji način, najmanje onako kako se to čini u „Elektro Doboju“ što predstavlja i dokaz da se ova pojava može iskorjeniti, samo je potrebna dobra volja i odlučnost .

Dokaz o katastrofalnom poslovanju u „Elektrokrajini“, pored ogromnih distributivnih gubitaka i nenaplaćenih potraživanja, je i činjenica da redovno iz godine u godinu ostvaruju gubitak iz redovnog poslovanja koji peglaju raznoraznim vanrednim prihodima (fiktivnim) i finansijskim prihodima, prije svega od kamata obračunatih na nenaplaćena potraživanja, koja opet nikada neće ni naplatiti.

Nedavno su se i zadužili, kako bi obezbjedili firmi u kojoj je zaposlen Dodikov sin, posao od početnih 10 miliona EUR (ukupan projekat prema njihovim riječima će iznositi cijelih 300 miliona EUR). Projekat je vezan za navodno smanjenje distributivnih gubitaka. Troškove dodatnog zaduživanja i angažovanja Toshibe gde je zaposlen Igor Dodik nastoje da prevale na jadnu sirotinju.

Dokaz za to su nedavni postupci „Elektrokrajine“ u vezi dodatne naplate priključaka za domaćinstva, koja su jednom već investirala u priključke na mrežu. Naime, ljudi koji su gradili kuće (najčešće je riječ o izbjeglicama) na području Banjalučke regije su bili dužni prijaviti tzv privremeni priključak (jer im je struja bila neophodna prilikom gradnje) i to plaćajući sve troškove takvog priključka, što podrazumjeva sav materijal u vidu kablova, stubova i brojila, plus troškove izlaska radnika „Elektrokrajine“ na teren. Sada im iz Elektrokrajine poručuju da moraju preimenovati takav priključak u stalni, ali uz uplatu od 1000 KM. Naravno cilj je jasan. „Toshibu“ treba platiti.  

Dovoljno je opet spomenuti „Elektro Doboj“, koji je najvećim dijelom vlastitim resursima i vlastitim softverima, bez enormnog zaduživanja, izvršio rekonstrukciju niskonaponske mreže i kompletno izmještanje mjernih mjesta. Postavlja se pitanje da li „Elektro Doboj“ posluje u drugoj državi, a ne u istom pravnom, ekonomskom i političkom ambijentu.