Mundijal 2014
Selesao, Elf, Gaučosi, Oranje-sve je spremno!!!
Stigli smo do mečeva, koji će značiti raspodjelu medalja. Brazil, Njemačka, Argentina, Holandija...Ne bavimo se prognozama kladioničarskog tipa, već utemeljeno i bez zadrške prolazimo svaku reprezentaciju.
Brazil ili ti popularni "selesao" prvo je je preslišao Hrvatsku (zluradi će reći, uz pomoć sudije, ali previše se to "slučajno" dešava balkanskim reprezentacijama, da bi krivili ma koga, pa čaki i sudije). Meksiko im je pruzio dostojan otpor "al pari", ikao su braziljerosi bili blizi trijumfu, ali je "hobotnica" Očoa očuvao remi. Prelagan je zalogaj bio Kamerun.
Svi kažu da "selesao" nije ekipa za "zlatnu boginju"! Ali ko je zapravo mjerodavan? Prvi put u istoriji brazilske reperezentacije, na bilo kome takmičenju, pa evo sada i na svjetskom, jači dio tima je odbrana-sve igrači rasni, prve klase! Nejmar je tu uvijek vukao konce, ka naprijed, na sebi držao po tri-četiri "čuvara", ali prolazilo je, kada ne bi on uz pomoć supertalentovanog, ali stidljivog Oskara išlo "droit au buit" ili ravno ka cilju, iskakao je David Luiz-po svim parametrima njabolji igrač dosadašnjih odigranih utakmica na turniru.
Ali ne treba peskočiti nikoga, ni Žulia Cezara koji je protiv Čilea trasirao put ka četvrtini finala, pa zatim Danija Alveša, koji kada više nije mogao, mudro bio zamjenjen od strane Skolarija, Majkonom. Generalno Brazilcima se može zamjeriti bukvalno svašta, ali hajde da pođemo od sebe...Mi pojma nemamo koliki je to ptitisak, kolika pasija ka fudbalu u Brazilu stvara da "karioke" podignu uz konfete "zlatnu boginju". Ne sumnjajte u njih na utakmici sa Njemačkom...Daće od sebe trista posto, ako to ne bude dovoljno uz suze će napustiti teren, ali uvjerni da je dato sve što je moglo da se da!
Njemačka, mic po mic i eto ih nadomak...čega? Polufinale oni ne propuštaju, a mogu li do trofeja? Trećih mjesta je njima preko glave...Milorad Mažić, isključi Pepea, u prvoj utakmici, pa je djelovalo da su Nijemci autoritativni...Gana je probudila svjest, vratila "elf" u realnost. A onda u trci nad trkama, sa SAD, koju vodi Klinsman, pobjediše za jedan korak.
To ih uputi na Alžir. Njemačka-Alžir, pa ko bi mogao da prognozira bilo št,a osim ubjedljivog prolaza Njemačke? Eto vremena se mjenjaju, pa je u jednom trenutku djelovalo da "pustinjske lisice" drže čas fudbala "švabama". Ali opet za korak...Dakle, šta možemo konstatovati? Pa to da se sve promjenilo, ali njemačka upornost ne. Sporim ritmom i na vrijeme postignutim golom, izbačen je Franckreich. Idu na Brazil bez Nejmara...Udariće junak na junaka-strast protivu upornosti.
Arentince su svi kritikovali, od prvog pa do posljednjeg odigranog meča. Najlakše je biti general poslije bitke...Bili mi, ili ne generali, Argentinci su sve prepreke prolazili pošteno i za gol više; za jedan - jedan!. BiH je pala bez "ispaljenog metka", u prvoj utakmici, gdje su "gaučosi" po tradiciji naranjiviji, i kada predstavljaju rivala koji se može pobjediti.Iran je gajio iluziju, bio simpatičan, ali Mesi "suzama ne vjeruje". Poslije je uslijedila opuštena goleda sa Nigerijom.
Otmar Hicfild, veliki trener, sa reprezentacijom koja je imala legitimno pravo na nadu u prolaz, u meču četvrtine finala protiv "nebesko-plavih", dao je sve od sebe u taktičkom smislu, kao i njegovi puleni. Iz sna ih je probudio Anhel Di Marija, i tako zakazao duel sa Belgijancima.
Nadala se Belgija, da ima adute sa kojima može u polufinale, ali su argentinci, znalački, čitavih 90 i kusur minuta posjedovali i loptu i prostor, što uz drop-kick Iguaina iz 9-te minute uvede Argentince u borbu za medalje. Mnogi nagađaju, koje bi to finale moglo biti, ali narod naseljen pored Patagonije i Srebrne rijeke, sanja da to bude Brazil, i pobjeda "gaučosa" na Marakani! Pobjeda svih pobjeda!
"Oranje" nas je sve prvo oduševilo od svih ekipa. Razbili su Špance na paramparčad, igrali koliko im je trebalo protiv "kengura", i onda u okršaju sa čileanskim "los rohosima" uzeli zasluženo prvo mjesto u grupi. A onda sudar sa Meksikom, koji je imao sve i nadmoć, i igru, i rezultat, sve do 86 minute, a onda: Bomba Snajdera nakon spuštene lopte Huntelara, i zatim minijatura Robena, na koju je nasjeo čak i preiskusni Rafa Markez.
Čekala ih je Kostarka...Vjerovatno su svi mislili, da će biti nepodnošljiva lakoća prolaska narandžastih u polufinale, ali Holanđani nisu upali u zamku...Znali su da Kostarika nije tu slučajno, i nakon 0:0, par minuta prije jedanaesteraca, najbolja izmjena na Mundijalu-Silesena mjenja Tim Krul na golu "Oranja" i odbranama odvodi svoju ekipu u polufinale.
Ne nije to obično polufinale, to je polufinale sa Argentinom, koja je 1978. godine pobjedila u finalu na produžetke, a samo tri minuta prije kraja 90-og Rensenbrink je pogodio stativu.
Osveta-sad ili nikada! Holanđani sanjaju scenario, u kome se u polufinalu svete Argentini za finale 1978. u Buenos Ajresu, i finale sa Nijemcima, u kojima ih pobjeđuju i vraćaju časti iz 1974. godine u Minhenu.
Sve je moguće...kako u životu, tako i u fudbalu...
Piše: Srđan Šekara