U vrijeme kada je započelo sistematsko plansko uništavanje Jevreja od strane njemačkih nacista, u Njemačkoj, kao i zemljama Evrope koje je Njemačka okupirala, njena porodica je izbjegla u holandski grad Amsterdam, gdje je od 1942. živjela u tajnom skrovištu, da bi ih ipak 1944. godine Gestapo otkrio. 

Sve vrijeme djevojčica je vodila dnevnik koji je postao dragocjeno, potresno svjedočanstvo o vremenu zla. Posljednji zapis u dnevniku nastao je 1. avgusta 1944. Tri dana potom cijelu grupu skrivenih, među kojima je bila i Ana, uhapsila je holandska policija na osnovu zapovjesti gestapovca Karla Jozefa Zilberberga. Njih sedmoro je stradalo. Ana i njena sestra Margo Frank od epidemije tifusa, marta 1945., u logoru Bergen-Belzen. Od članova njene porodice rat je preživio jedino Anin otac. Poslije Drugog svjetskog rata pronađen je i 1947. objavljen njen potresni dnevnik pisan tokom dvije godine u skrovištu.

Eleonora Ruzvelt, supruga američkog predsjednika Frenklina Ruzveta, i poznati humanitarni aktivista, u predgovoru prvom izdanju knjige napisala je da nju jedinstvenom čini i mladost autora ''jer se mladi ne boje da govore istinu''. Naglasila je takođe: "Anin dnevnik je primjeren spomenik njenom profinjenom duhu i duhu onih koji su radili i rade u službi mira". 

U Amsterdamu je sredinom pedesetih 20. prošlog vijeka, na mjestu nekadašnjeg utočista otvoren Muzej Ane Frank, koji godišnje posjećuju stotine hiljada ljudi.

izvor: Tanujg