Tuča na splavu „River”, u kojoj je prije nekoliko nedjelja povrijeđen golman Vladimir Stojković, umalo nije srušila vladu Aleksandra Vučića. 

Kako „Politika” saznaje iz više zvaničnih i nezvaničnih izvora, incident do koga je došlo u subotu, 10. maja, oko 3.15 ujutro, prerastao je iza kulisa u krupnu političku aferu u kojoj su na vidjelo izašle brojne manjkavosti u radu policije ali i opasne veze pojedinih visokih funkcionera MUP-a s organizovanim kriminalom. Te veze ukazuju na upliv kriminalnih grupa na imenovanja na neke od ključnih pozicija u državnom aparatu, a dio istrage dotiče se onoga o čemu se dugo šaputalo – da pojedinci u službama svoje pozicije godinama čuvaju tako što trguju povjerljivim informacijama.

U tuči na splavu „River” u Brodarskoj ulici bb učestvovali su Vladimir Stojković i njegov pratilac iz Uprave za obezbjeđenje MUP-a, s jedne strane, i kik-bokser iz Novog Beograda Dejan Kekić, s druge. Sva trojica su, prema medicinskoj dokumentaciji, zadobila lakše povrede. Ko je izazvao incident i tuču i dalje je nejasno jer i jedna i druga strana tvrde da su napadnute i da su tek onda uzvratile udarce. Tako su barem svi izjavili na saslušanju u policiji. Šture informacije o tuči pojavile su se sutradan u beogradskim tabloidima i nekim elektronskim medijima.

Ono što tada nije objavljeno je da se na splavu u vrijeme tuče nalazio i sedamnaestogodišnji sin premijera Aleksandra Vučića. A ono što izgleda nisu znali ni policajci koji su vršili uviđaj jeste činjenica da su se, u profesionalno diskretnoj pratnji Vučićevog sina, na splavu nalazili i pripadnici vojne jedinice „Kobre”. Kako „Politika” saznaje, obezbjeđenje Vučićevog sina je u skladu sa zakonom jer je i on zbog očeve funkcije „štićena ličnost”, kako se to u policijskom žargonu kaže. Premijera su „Kobre” počele da štite kada je bio ministar odbrane, što se nastavilo i kada je postao predsjednik vlade.

Politički zaplet počinje u trenutku kada se pojavljuje službena bilješka da je Vučićev sin tukao golmana Stojkovića. U toj bilješci, koju je „Politika” dobila na uvid, piše da je maloljetnik istukao dva lica: skoro dva metra visokog golmana i njegovog pratioca, snažnog policajca koji se više godina obučavao za poslove fizičkog obezbjeđenja i učio borilačkim vještinama.

Budući da istraga i dalje traje, „Politika” neće objavljivati imena policajaca koji su učestvovali u cijelom događaju. No, iz uvida u službene bilješke u spisu može se rekonstruisati kako je u cijeli događaj upleten Vučićev sin. U istragu se potom uključio i ministar unutrašnjih polova Nebojša Stefanović. On je i formirao radnu grupu koja sad ispituje sve okolnosti događaja. Rezultati istrage bi uskoro mogli da budu poznati.

Vučić napisao ostavku

U pozadini afere „River” krije se mnogo veća priča, u koju su umiješani pojedinci koji se ponašaju kao da su jači i od države i od sistema. Na osnovu razgovora s više nezavisnih izvora, „Politika” je rekonstruisala šta se događalo poslije incidenta na „Riveru”.

Jedan policijski funkcioner je, preskačući komandni lanac (nije obavijestio direktora policije i ministra unutrašnjih poslova), pozvao premijera Vučića mobilnim telefonom dva sata poslije incidenta, u 5.15 ujutru, rekavši mu da je njegov sin pretukao golmana Stojkovića. Da li je taj policijski funkcioner svjesno učestvovao u namještanju lažnih optužbi na račun Vučićevog sina ili je riječ o običnoj želji da bude prvi koji će premijeru da javi šta se dešava, u ovom je momentu još predmet istrage.

Prema saznanjima „Politike”, premijer Vučić je u prvi mah pomišljao i na ostavku, čiji je tekst spremio (o tome je prije nekoliko dana pisao i jedan beogradski tabloid). Brzo je, ipak, otkrio da je bio žrtva montirane afere i da je neko htio da za sebe obezbijedi bolju poziciju tako što će ga ucjenjivati. U ovom času ni on nije siguran da li je sve unaprijed smišljeno, odnosno da li je cio incident iskonstruisan unaprijed, ili je mogućnost za spinovanje vješto iskorišćena čim se prvi put ukazala.

Moguće prisluškivanje?

Na prvom premijerovom sastanku s visokim policijskim funkcionerima, ujutro poslije incidenta, Vučiću je rečeno da ne postoji snimak tuče, ali da postoje službene bilješke koje ukazuju na to da je njegov sin učestvovao u incidentu. „Dobronamjerno” su mu rekli da će cijeli predmet završiti u fioci i da je sve završeno. 

Odgovorio je da „nismo završili, tek sad počinjemo” i da ovog puta neće biti „fioke”. Zatim je pronađen i pregledan snimak, a doveden je i Stojkovićev pratilac koji je priznao da Vučićev sin nije učestvovao u tuči. Može se samo nagađati da li su određeni funkcioneri policije željeli na taj način da u budućem periodu ucjenjuju Vučića, tako što bi mu zaprijetili „fiokom” ukoliko bi on riješio da ih smijeni. Zbog svega, Vučić je podnio krivične prijave po kojima se trenutno postupa.

Kako „Politika” saznaje, premijer je tom prilikom vratio film unazad i sjetio se da je nedavno u telefonskom razgovoru rekao svom sinu da ne pravi incidente. Posebno mu je naglasio da će podnijeti ostavku na mjesto premijera ako mu sin bude umješan u neku tuču u kojoj bude povrijeđen pripadnik policije. Zbog toga u Vučićevom okruženju postoji čak i sumnja da je premijer možda bio i prisluškivan jer se u bilješkama spominje ne samo da je udario golmana, već i policajca, pripadnika obezbjeđenja.

Četiri pokušaja „atentata”

Vučića su navodno ranije upozoravali na metod rada određenih visokih policijskih funkcionera koji su čuvali svoje fotelje tako što su zloupotrebljavali policijske službene bilješke. I novinari su znali za takve afere, samo nikada nisu imali dokaze. 

Obično je metod rada bio da se pronađe neko iz kriminogenih struktura koji da informaciju da se „sprema atentat” na visokog državnog funkcionera. Onda policijski funkcioneri dolaze kod tog funkcionera, obećaju mu zaštitu, u isto vrijeme dobijajući njegovo povjerenje za dalji rad. Nerijetko su bivši državni funkcioneri koristili te, ispostavilo se, lažne informacije za bildovanje sopstvenih rejtinga, javno objavljujući da se na njih sprema atentat. Kad god bi im se zaklimala stolica, a dešavalo se to otprilike na svakih godinu ili dvije, policijski funkcioneri su izmišljali nove „atentate”.

Tako je Vučiću u posljednjih nekoliko mjeseci u četiri navrata signaliziran pokušaj atentata. Te informacije su iz MUP-a prosleđivane Vojno-bezbjednosnoj agenciji (VBA). Sve informacije su detaljno provjerene i ni za jednu se nije ispostavilo da je tačna. 

Jedan od onih koji su učestvovali u provjerama tih informacija rekao je za „Politiku” da će se i ubuduće takvi podaci detaljno provjeravati, jer „koga zmija ujede i guštera se plaši”. Značajnu ulogu odigralo je i to što Vučić i njegovi saradnici nikada nisu javno to objavljivali, što je tjeralo policajce da smisle nove metode kako da zadobiju njegovo povjerenje. Posebno je pitanje koliko puta im je to uspjelo u prethodnim godinama i kod koga.

Pozadina je u hapšenju Šarića

U Vučićevom okruženju neki vjeruju da pokušaj moguće ucjene ima veze s hapšenjem Darka Šarića, optuženog za šverc više tona kokaina. Navodno je Vučić još prošle godine shvatio da je dobijao lažne podatke iz MUP-a o kretanju tada odbjeglog Pljevljaka. Stalno je navođen na pogrešan trag, tvrdili su da se krije u Crnoj Gori i obećavano je njegovo brzo hapšenje. Zato je Vučić u nekoliko navrata javno najavljivao lociranje Šarića. Kada je shvatio da ga MUP laže, u cijelu priču je uključio Bezbjednosno-informativnu agenciju (BIA). Oni su već znali na osnovu sprovedenih mjera da se Šarić nalazi u vremenskoj zoni koja se za šest sati razlikuje od Srbije.

– Na šest sati razlike je ili Sibir ili Južna Amerika. Znali smo da nije u Sjevernoj Americi, kao i nekim drugim državama koje se nalaze na šest sati vremenske razlike od nas. Znali smo i da informacije MUP-a nisu tačne. Tek kasnije smo utvrdili da se kretao u četiri zemlje Latinske Amerike. To su Venecuela, Kolumbija, Brazil i Dominikanska Republika – kaže za „Politiku” jedan od operativaca koji je učestvovao u akciji otkrivanja i dovođenja Šarića u zemlju.

Zašto bi pojedinci iz MUP-a navodili na lažni trag premijera, možda se može vidjeti iz svjedočenja samog Darka Šarića pred Specijalnim sudom. On je kazao da iza optužbi na njegov račun stoji izvjesni general „Papaja” koga Šarić nije želio da imenuje. Optužio ga je za pranje 7,4 miliona evra, rekavši da je „Papaja” moćan čovjek koji je „blizak jednom zaštićenom svjedoku”. U jednom trenutku, Šarić je pomenuo i da je s policijskim generalom „Papajom” imao pisanu prepisku, te da je to sigurno zavedeno u operativnoj obradi.

General „Papaja”

Preko povjerljivih ljudi iz MUP-a, BIA i drugih državnih organa, Vučić je ubrzo saznao ko je general „Papaja”. Riječ je o policajcu koji u javnosti ima ugled nepotkupljivog borca protiv korupcije i kriminala. Ono što posebno zabrinjava utvrdilo se uvidom u dokumentaciju iz mnogih prethodnih godina. To su veze generala s jednim zaštićenim svjedokom koji je izgleda imao toliki uticaj na MUP da naši izvori tvrde da je čak postavljao ili smjenjivao pojedince na važna mjesta u policijskom sistemu.

Kako saznaje „Politika” iz dobro obaviještenih izvora, registrovani su i njegovi pokušaji reketiranja i ucjenjivanja raznih biznismena na osnovu operativnih podataka MUP-a. Obećavao je zaštitu od policijske istrage. Nerijetko je i dobijao novac da sve stopira. Utvrđeno je da taj zaštićeni svjedok ne samo da ima značajan uticaj na MUP, već i na mnoge druge državne organe, ali i na značajne društvene strukture, među kojima je i krupan biznis.

Neki važni ljudi u vrhu bezbjednosnih struktura vjeruju da taj čovjek trenutno predstavlja „najznačajniji vidljivi kriminalni faktor” u državi, te da i on ima svog šefa. Riječ je o starijem čovjeku koji nikada nije hapšen, a za koga se pretpostavlja da iz sjenke vuče sve konce organizovanog kriminala u Srbiji. Ima jake veze s kolumbijskim kartelima i izuzetno je oprezan u kretanju. Koristi za kretanje skutere i javni prevoz, kao što su autobusi, tramvaji i trolejbusi. Tako barem pričaju oni koji su prethodnih godina radili na njegovom slučaju.

Indikativni su i pojedini podaci da se navodno i general „Papaja” nekoliko puta nasamo vidio s tim „glavnim bosom”. Postoje podaci da je ostavio telefone i automobil na jednom mjestu, a da je onda otišao u šetnju s njim na potpuno drugo mjesto. Nekoliko sati kasnije zabilježeni su razgovori pojedinih dilera kako javljaju jedni drugima da „počinje grmljavina”. Riječ je o akciji „Grom” koja je u nekoliko navrata izvedena protiv narko-dilera, a za koju je sam Vučić kazao da je u nekim dijelovima bila provaljena.

Čišćenje policije

Poslije svih ovih saznanja, otvara se pitanje kako od policije napraviti sistem koji neće imati ovakve anomalije. Pojedini sagovornici tvrde da će biti mnogo smjena, a ne isključuju ni mogućnost hapšenja, pogotovo ako se kao tačni ispostave podaci iz prethodnog perioda. Poslije toga bi mogle da slijede izmjene, ne samo Zakona o policiji, nego i Zakona o unutrašnjim poslovima, kao i mnogih podzakonskih akata. zloupotrebe policijskih službenika su samo drugi naziv za korupciju. One ne samo da ugrožavaju državu, one obesmišljavaju čitavu svrhu postojanja države.

Šta piše u službenim bilješkama

Postoje ukupno tri službene bilješke u kojima se pominje ime maloljetnog sina premijera. U prvoj bilješci, koju je potpisao policijski savjetnik s inicijalima S. G., piše da mu je vođa patrole s inicijalima K. I. saopštio da je u incidentu učestvovao sin predsjednika vlade.

„Operator na sistemu Avala informisao nas je da je na lice mjesta prva stigla sektorska patrola A 78-226, s vođom koji mu je prenio da je na izlasku iz toaleta došlo do konflikta između Stojkovića i sina premijera, koji je tom prilikom rukom zadao Stojkoviću više udaraca u predjelu grudnog koša i glave. Takođe je izjavio da je u predjelu glave jedan udarac zadao i policajcu iz golmanove pratnje... U direktom razgovoru, vođa patrole mi je navedeno potvrdio, uz napomenu da nije zatekao na licu mjesta sina predsjednika vlade, niti članove njegovog obezbjeđenja, a sve ovo mu je potvrdio pratilac golmana Stojkovića”, napisao je u bilješci ovaj policajac.

I drugi policajac, inače mlađi policijski narednik, s inicijalima J. N., navodi da je u incidentu navodno učestvovao sin premijera i da je od iste osobe, vođe patrole A 78-226, informisan da je sin premijera napao Stojkovića i njegovog pratioca. Vođa patrole mu je saopštio da niko nije zatečen na licu mjesta, osim pratioca Stojkovića koji mu je i kazao da ih je Vučićev sin napao.

Dakle, glavni izvori informacija dvojice policajaca su vođa patrole i Stojkovićev čuvar. Evo šta oni kažu:

Vođa patrole A 78 - 226, policijski narednik K. I., navodi u svojoj službenoj bilješci da je saznanja o napadu dobio od čuvara golmana Stojkovića.

„Na naše pitanje da li mu je poznato lice koje je napalo štićenu ličnost i njega, odgovorio je da je riječ o sinu premijera. Na naše ponovno pitanje da li je siguran, izjavio je da je siguran, ali da mi navedemo da je u pitanju NN lice i da on želi da se samo evidentira jer je došlo do napada na štićenu ličnost”, napisao je vođa patrole K. I.

Iako je u prvim momentima patrolama policije tvrdio da je sin premijera učestvovao u tuči, sam Stojkovićev čuvar dao je kasnije u policiji potpuno drugačiju izjavu. Na saslušanju 11. maja, dan poslije događaja, ovaj tjelohranitelj je izjavio:

„Za NN lice koje je napalo Vladimira mogu da dam sljedeći opis: starosti je oko 30 godina, visine oko 170 santimetara, atletske građe, kratke crne kose, podignute nagore, a istog bih mogao da prepoznam”, naveo je Stojkovićev pratilac.

Šta je otkrio video snimak

Potpuno drugu sliku događaja sa splava u odnosu na prvobitne policijske bilješke pružio je video snimak sigurnosnih kamera, koji policajci nisu uzeli u obzir. „Politika” je pregledala taj snimak, na kom se jasno vidi nekoliko stvari. Prva je da je incident zapravo započeo Stojković, koji je bio u vidno alkoholisanom stanju. Prvi je udario čovjeka koji mu je kasnije uzvratio, započela je manja tuča, poslije koje je reagovalo obezbjeđenje splava. Jasno se vidi i da Vučićev sin sjedi dalje od mjesta incidenta, u separeu u kom je bilo i pripadnika „Kobri”. Čim su primijetili komešanje, odmah su svi iz tog separea ustali i napustili splav.

Sutradan je kao učesnik tuče sa Stojkovićem identifikovan Dejan Kekić. Na saslušanju u policiji, gdje je došao u pratnji advokata, izjavio je da je krenuo do toaleta i da se u prolazu zakačio ramenima grupu od četiri njemu nepoznatih lica.

– Oni su krenuli fizički da nasrću na mene i zadali mi udarce u predjelu glave i vrata... Tom prilikom sam i ja, braneći se, vjerovatno nekom od tih momaka zadao udarac, ali ne znam kome... Kasnije sam od poznanika čuo da je u grupi tih momaka koji su me napali bio i Vladimir Stojković – kazao je Kekić na saslušanju u policiji.

izvor: Politika.rs