Ovako izgleda radni dan direktora, ali i srednjih menadžera. 

Kompanija Energetski projekat sarađuje sa organizacijama i njihovim direktorima u cilju poboljšanja performansa zaposlenih i njihovog angažmana u firmi. Prije nešto više od godinu dana Luka Kisam, izvršni direktor Albermarle, (hemijska kompanija vrijedna nekoliko milijardi dolara) tražio je pomoć Energetskog projekta. Njegov život postao je prenaporan i kaotičan. 

Međutim, gospodin Kisam nije jedini. Srinivasan S. Pillai, psihijatar i asistent na Harvardu proučava sagorijevanje, te je nedavno anketirao 72 rukovodilaca preduzeća i otkrio da svi oni pokazuju znake sagorijevanja.

Šire gledano, samo 30% zaposlenih u Americi osjećaju da je njihov doprinos bitan, navodi se u izvještaju Galup. Širom svijeta, u 142 zemlje, procenat zaposlenih koji se osjećaju korisnim je samo 13%. Za većinu nas, posao je jedno obeshrabrujuće iskustvo, a postaje sve gore. 

Potražnja za našim vremenom prevazilazi naše sposobnosti – isušuje energiju koja nam je potrebna kako bi naše vještine i talenat u potpunosti oživjeli. Povećana konkurentnost, poslije recesije, povećala je i pritisak. Uspon digitalne tehnologije ima veliki uticaj na radnike, ona nas je izložila neviđenoj poplavi informacija i zahtijeva da smo u pripravnosti u svako doba dana i noći. 

Prošle godine kompanija Energetski projekat udružila se sa Harvard Business Review, te su zajedno sproveli anketu na više od 12.000 radnika u širokom spektru preduzeća i industrija. Takođe su anketirali klijente Energetskog projekta koji zapošljavaju ukupno 8.500 osoba. Rezultati su bili nevjerovatno slični. 

Zaposleni su mnogo zadovoljniji i produktivniji kada su im ispunjene osnovne potrebe: fizička potreba, mogućnost da se redovno pune energijom; emotivna, osjećaj da se njihov doprinos cijeni; mentalna, prilika da se fokusiraju na najvažnije zadatke i definišu gdje i kada će završiti svoj zadatak; duhovna, radeći ono u čemu uživaju i u čemu su najbolji, i osjećaj da su povezani sa višim poslovnim ciljem preduzeća. 

Što lideri organizacija efikasnije podržavaju zaposlene u ispunjavanju ovih osnovnih potreba, vjerovatnije je da će se zaposleni osjećati zadovoljnim, te će poslovni prostor ispuniti pozitivnom energijom. 

Angažman – definiše se kao “uključivanje, posvećenost, strast, entuzijazam, trud i energija” – sada je široko povezan sa većim korporativnim performansom. Tamo gdje je veći angažman, profit preduzeća je znatno poboljšan. 

Istraživanja su takođe pokazala da način na koji se ljudi osjećaju na poslu znatno utiče na način na koji obavljaju posao. Studija Energetskog projekta, otkrila je koliki uticaj kompanija može imati kada ispuni četiri osnovne potrebe zaposlenih. 

Naime, zaposleni koji naprave pauzu svakih 90 minuta imaju 30% veću koncentraciju od onih koji prave jednu pauzu tokom dana. Zaposleni koji prave češće pauzu takođe imaju 50% veći kapacitet za kreativno razmišljanje i 46% veći nivo zdravlja. Što ljudi više rade prekovremeno to se gore osjećaju, te njihov angažman postaje sve manji. 

Radnik ima veće povjerenje i veći osjećaj sigurnosti ako zna da njegov šef brine o njemu. Zaposleni koji vjeruju da imaju podršku šefa su 67% produktivniji od onih kojima nedostaje podrška.

Samo 20% ispitanika su rekli da se mogu fokusirati na jedan zadatak u datom trenutku, a 50% njih ima visoku produktivnost. Slično tome, samo jedna trećina ispitanika je u stanju da odredi prioritetne zadatke, a ovi radnici su 1,6 puta bolji u usmjeravanju pažnje na jedan zadatak. 

Zaposleni koji prepoznaju smisao i značaj posla imaju tri puta veću šansu da ostanu u firmi, oni takođe osjećaju zadovoljstvo 1,7 puta više od ostalih radnika.

Donedavno, poslodavci nisu osjećali potrebu da se posvete svojim radnicima, međutim poslodavci su sada svjesni dodatnog stresa koji se pojavio sa razvojom digitalne tehnologije. 

Ipak, navika i inercija ostaju snažne prepreke za bolje poslovanje. Prije nekoliko godina, Energetski projekat je uradio eksperiment sa 150 računovođa u sred poreske sezone. Ubijedili su firmu da dozvoli grupi računovođa da radi na malo drugačiji način – 90 minuta neprekidnog rada sa pauzom od 10 do 15 minuta između blokova od 90 minuta, te pauza od sat vremena u kasnim popodnevnim satima kada nam je koncentracija na niskom nivou. Ovim radnicima je dozvoljeno da idu kući čim postignu određeni rezultat. 

Sa većim nivoom koncentracije, ovi radnici su uradili više posla u manje vremena, napustili posao ranije, a osjećali su veće zadovoljstvo od svojih kolega koji su radili pod normalnim režimom rada. Menadžeri su bili svjesni njihovog rezultata, ali nisu prijedloge Energetskog projekta primijenili jer su predanost radnika mjerili po vremenu provedenom na poslu. 

Izazov za poslodavce je povjerenje. Na primjer, studija je pokazala da zaposleni žele fleksibilnost na radnom mjestu, a tada su i daleko produktivniji. Međutim mnogi poslodavci i dalje strahuju da zaposleni neće ostvariti iste rezultate bez stalnog nadzora – mišljenje koje ironično hrani nepovjerenje zaposlenih, te smanjuje njihovu produktivnost. 

Istinski ljudska organizacija, zadovoljstvo svojih radnika stavlja čak iznad kupaca. 

U svijetu koji je zasnovan na brojevima, najubjedljiviji argument za promjenu je da su zaposleni produktivniji i lojalniji kada im se zadovolje potrebe. Firme sve više zadovoljavaju fizičke potrebe zaposlenih, kroz velnes programe, ali je rijetka šira promjena u korporativnom umu – pokušaj da se više izvuče iz zaposlenih još uvijek je bitniji od ispunjavanja želja zaposlenih i stvaranja ambijenta u kojem se postižu bolji rezultati.

Najjednostavniji način za kompanije da odluče da li je ovaj izazov za njih jeste da sebi postave pitanje “Šta bi našim radnicima dalo energiju, osjećaj sigurnosti, inspiraciju i bolju koncentraciju?”. Neke kompanije su ograničile sastanke na 90 minuta, te vremenski period u kojem radnici moraju odgovoriti na email adrese. Druge kompanije su otvorile fitnes centre za svoje radnike, te sobe za odmor i obezbijedile su im zdrave obroke po niskim cijenama.

Nagrađivanje lidera i menadžera koji ispoljavaju empatiju i brigu prema radnicima takođe čini razliku u poslovanju. Energija lidera i menadžera se prenosi na zaposlene. Kada oni podstiču zaposlene tako što se i sami posvete poslu, zaposleni su 55% više angažovani i 53% više fokusirani na svoje zadatke. 

Nakon što je gospodin Kisam primijenio savjete Enegetskog projekta, postao je dosta efikasniji, a svoje radnike motiviše tako što im šalje zahvalnice kada posao obave na zadovoljavajućem nivou. 

Do kraja 2014 više od 1000 njegovih lidera i menadžera proći će kroz program čiji je cilj da oni nauče kako zadovoljiti svoje potrebe, ali i potrebe svojih zaposlenika. 

izvor: nytimes.com