Ginu vojnici, ginu dobrovoljci, gine nedužni narod. Zaraćene strane ne mogu da se dogovore ni koliko je žrtava bilo protekle noći, pa se postavlja pitanje kako će se tek dogovoriti o bilo čemu drugom.

Sve to se pomno prati u Rusiji i sve su češći glasovi da predsjednik Putin treba da iskoristi ovlašćenja koja su mu dala oba doma ruskog parlamenta i vojskom zaustavi kijevsku kaznenu ekspediciju. Putinovo ćutanje neki počinju da doživljavaju kao neku vrstu izdaje interesa ruskog naroda u Ukrajini.

Jer, treba podsjetiti – vraćanje Krima „matičnoj luci” ujedinilo je u Rusiji vlast i gotovo svu opoziciju. Broj onih koji se nisu složili sa Putinovim „hirurškim potezom” sveden je na zanemarljivih nekoliko procenata.

Ipak, ne treba zaboraviti ni da je, odgovarajući na pitanja građana Rusije neposredno poslije pripajanja Krima, ruski predsjednik rekao da ne treba padati u euforiju, već da treba realno posmatrati stvari:

„Kao prvo, treba otvoreno reći da se ipak, nacionalni, etnički sastav Krima razlikuje od jugoistoka Ukrajine.”

Na jugu i istoku Ukrajine žive i Ukrajinci koji ne bi bili oduševljeni da se sutra nađu u drugoj državi, bar onoliko koliko bi ruski dio takva akcija zadovoljila.

Pored toga, Putin je u više navrata govorio da Rusija neće ratovati sa Ukrajinom, podsjećajući na zajedničku istoriju, kao, uostalom, i zajedničko porijeklo. Uz to, Rusiji nije u interesu i nema namjeru da dijeli Ukrajinu.

„Mi ne želimo podjelu Ukrajine, nama to nije potrebno”, kazao je Putin.

Da bi se razumjeli Putinovi postupci, treba se sjetiti da je sve počelo upravo zbog namjere vlasti Ukrajine da ova zemlja uđe u Evropsku uniju, što je podrazumevalo i korak koji Rusija nikako nije htjela da dopusti – ulazak susjedne države u NATO. To bi oslabilo rusku zaštitu od eventualnog nuklearnog napada Sjevernoatlantske alijanse. Koliko je to važno, postaje sve jasnije otkad je svet postao monopolaran – sjetimo se samo koliko su ratova inicirali i vodili Amerika i NATO bez dozvole Ujedinjenih nacija i uprkos otporu dobrog dijela međunarodne zajednice.

Uslov je bio samo jedan – da su jači od potencijalne žrtve. Da neće dopustiti da se nađe u poziciji moguće žrtve, Putin je u više navrata otvoreno govorio zapadnim „partnerima”, ali, Zapad nije htio da ga čuje. Zato je, pripajanjem Krima, ruski predsjednik jednim potezom oduzeo mogućnost da NATO brodovi dođu u strateški veoma važnu i jedinu rusku luku na toplom moru. Ali sljedeći potez (pripajanje jugoistoka Ukrajine Rusiji), koji mnogima izgleda logičan – imao bi suprotan efekat. Ukoliko bi Rusija podržala podjelu Ukrajine – NATO bi opet imao otvorena vrata da dođe na teritoriju njenog geografski zapadnog i ideološki prozapadnog dijela. Ukoliko bi Ukrajina ostala cijela i ukoliko bi se federalizovala, odluka o ulasku u NATO ne bi mogla biti donijeta.

A da na teritoriji Ukrajine Zapad zapravo vodi rat sa Rusijom, danas je otvoreno rekao i Sergej Lavrov, ruski ministar inostranih poslova, govoreći o razlozima za „kažnjavanje” Rusije:

„Da nije bilo Ukrajine, bilo bio nešto drugo.”

On je podsjetio da je „dugo prije nego što su počeli tragični događaji na Majdanu, prije nego što su radikali zauzeli Majdan, bilo mnogo primjedbi Rusiji – u vezi sa Sirijom, sa iranskim atomskim programom, u vezi sa Snoudenom”. „Uopšte, bili su nezadovoljni i što smo održali Olimpijadu”, kazao je on.

Ruski ministar je prokomentarisao i pokušaje uvođenja sankcija koje je nazvao „smehotvornim”.

„Ljudi se bave traženjem bilo kakvog povoda da bi izvršili na nas pritisak.”- kaže Lavrov.

Na obrazloženje Zapada da sve to rade kako bi spriječili Putina da obnovi SSSR, ruski predsjednik je prije nekoliko dana po ko zna koji put odgovorio da nema namjeru da obnovi SSSR, da ne želi da pripoji Mjesec i da se ne boji svjetske izolacije. A da li će uspjeti da ostvari svoju zamisao – brzo će morati da postane jasno, jer intenziviranje sukoba ima dva kraja, ili stvarni rat, ili mir u kome će i jugoistok imati svoja prava.

izvor: Politika