izvor: Politika.rs

„Kina, zbog jedinstvenih istorijskih i društvenih uslova, ne može da preslika političke sisteme drugih zemalja, što je pokazalo eksperimentisanje u prošlosti koje nije dalo rezultate. Zato nećemo kopirati strane razvojne modele, jer bi to moglo da prouzrokuje katastrofalne poslJedice. Voće može da izgleda isto, ali je ukus sasvim različit”, poručio je Si.

Kako se demokratija „primila” u Srbiji? Da li je ona za nas? Da li smo za sve ove godine nešto naučili i prihvatili bar osnovne principe demokratije?

„Nama se desila demokratija, ali je velika dilema da li možemo da je očuvamo i ojačamo”, kaže Miodrag Radojević, politički analitičar.

„Srbiji danas nedostaje odgovarajuća socijalna struktura i samosvJesni i odgovorni građanin, nismo na zavidnom stepenu kulturnog niti obrazovnog razvoja, niti imamo materijalnih mogućnosti da unapređujemo demokratiju. Jer, uprkos očiglednim manama, to je najracionalniji društveni poredak. Ako odbacimo demokratiju, koja je forma političke vlasti njena adekvatna zamJena?”

Dragomir Anđelković, politički analitičar, kaže da se demokratija, kao i sve drugo, uči kroz praksu.

„Bez demokratske forme nema ni kretanja ka suštini, a ona nigdJe nije dostignuta preko noći”.

On podsJeća da smo se krajem prošlog vIJeka, uslJed globalnih trendova, opredIJelili za demokratiju, poslIJe pet decenija autoritarnog režima.

„U takvim uslovima uspostavljanje demokratske forme išlo je mnogo brže od razvoja demokratske suštine, odnosno demokratske kulture. Zato se dogodilo da poslIJe duže od dvIJe decenije nismo naročito napredovali na lJestvici demokratske suštine. Iz toga ne treba izvesti pogrešan zaključak da demokratija nije za Srbe, već imamo samožive političare koji na sve gledaju iz lično partijskog ugla a ne stvaraju sistem. Jer, demokratski i funkcionalan sistem, po definiciji koči samovolju i sprečava razne političke devijacije od kojih imaju koristi oni koji se dokopaju vlasti.”

Vladimir Goati, direktor Transparentnosti Srbija, kaže da demokratija nije idealno uređenje, da je ona zastarjeli sistem, jer zaboravlja na radnika a forsira građanina.

„Empirijska istraživanja pokazala su da demokratija duže traje u bogatijim zemljama. Najbolju definiciju demokratije dao je nekadašnji britanski premijer Vinston Čerčil. On je rekao da je demokratija vrlo loš poredak, spor i skup, ali da ima samo jednu prednost – mnogo je bolji od drugih.”

Goati smatra da nešto jesmo naučili od demokratije.

„U prvom periodu, do 5. oktobra, bio je to bal pod maskama, odnosno nastavio je da funkcioniše isti sistem, a od 5. oktobra stvari su se menjale, naročito pošto je 2011. godine ukinuta blanko ostavka za poslanike. Ali, još postoji inercija u glavama. Ipak, postali smo društvo koje je spremno na promjenu vlasti, što ne znači da se u demokratiji ne donose pogrešne odluke, kao u Grčkoj, na primer. I među ljudima se za ovih 13–14 godina desila promena, pa danas imamo kontrolu vlasti i javno obraćanje. Nema standarda iz Titovog vremena, ali to je bio trenutak u istoriji kada su nam bogovi bili naklonjeni. Kultura dijaloga neće doći brzo, jer se neke stvari ne donose zakonom. Protok vremena je bitan za demokratiju, jer se ljudski mentalni sklop najsporije mijenja. Mijenja se generacijama, jer institucije ne mogu sve da promijene.”

Da su mnogi evropski narodi u prošlosti prolazili kroz prilično duga razdoblja poludemokratije, gdje se i mi sada nalazimo, kaže i Anđelković.

„Međutim, insistiranjem na odgovornosti vlasti i razvoju građanskog društva i spremnošću ljudi da se uporno za te vrijednosti bore i sankcionišu političare čije ponašanje nije u skladu s njima, postepeno su pokrenuli točak demokratije. Može se reći da budućnost demokratije u Srbiji zavisi od svijesti svih nas da se za nju, baš na malim stvarima od kojih zavisi suština, svakodnevno borimo.”

Radojević kaže da su napravljeni značajni koraci u razvoju demokratije, iako se na prvi pogled ne čini da je tako.

„To jeste manje od onoga što je većina građana očekivala, ali više u odnosu na period od prije dvije decenije. Naučili smo lekcije da jaka vlast nije uvijek dobra, da vlast mora biti smjenjiva, da narod mora ustajati u odbranu svojih prava, da su izbori najbolji put za promjene, da se prava i slobode teško osvajaju a lako gube i da se do boljeg života ne dolazi preko noći. I na našem iskustvu potvrdilo se da je svaka vlast sklona kvarenju i da su najbolja odbrana demokratije snažne i nezavisne institucije i civilno društvo.”

Ivana Anojčić