autor: Frontal

Hrana koja se proizvodi u BiH mnogo je kvalitetnija od one koju uvozimo tvrde u Udruženju poljoprivrednih proizvođača i mljekara Republike Srpske. Ono što predstavlja problem za naše proizvođače jesu uvozni lobiji koji koriste različite mogućnosti uvoza na teret naših proizviđača.  

“Roba se uvozi uglavnom po smanjenim cijenama, a to znači da, ukoliko šleper vozi 25 tona, fakturiše se 10 ili 15 tona sa smanjenim cijenama, pa je tako BiH oštećena. Isto tako, na taj način dobija izuzetno loše uvozne proizvode na koje niko ne plaća određene dadžbine. Ti proizvodi su jeftini na našem tržištu, jer su jeftiniji i u zemlji porijekla i na njih prilikom uvoza nije plaćeno ono što je potrebno. Naši domaći proizvodači u takvim okolnostima ne mogu biti konkuretni na tržištu”, istakao je nedavno predsjednik Udruženja poljoprivrednika Republike Srpske Vladimir Usorac.

Očigledno je i logično da potrošači, imajući u vidu situaciju i standrad građana, žele da potroše što manje novca i da što više uštede.
U BiH se proizvodi samo 20 odsto vlastitih potreba iako postoje resursi za proizvodnju dovoljno hrane za vlastito stanovništvo, ali i za izvoz smatraju u  Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Brži rast uvoza od izvoza

Prošle godine iz BiH je izvezeno prehrambene robe u vrijednosti od 631.812.788,35 KM, a najveći izvozi ostvareni su u sljedeće zemlje: Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Turska, Makedonija, Italija, članice EU, Švicarska, SAD, Liban, Kuvajt, Saudijska Arabija, Australija” saopšteno je iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Poljoprivredna proizvodnja u Republici Srpskoj zadovoljava domaće potrebe u proizvodnji mlijeka, živinskog mesa, konzumnih kokošijih jaja, krompira, kupusa i šljiva, kažu u Privrednoj komori Srpske.

Sekretar Udruženja poljoprivrede, vodoprivrede, ribarstva, prehrambene i duvanske industrije pri Privrednoj komori Slavko Stevanović rekao je da bi, s obzirom na raspoložive resurse, mogle biti zadovoljene domaće potrebe za pšenicom, kukuruzom, ribom i pojedinim vrstama voća i povrća.

Prema podacima iz Privredne komore, godišnje potrebe Srpske za pšenicom su oko 220.000 tona, a proizvodnja u posljednjih pet godina bila je 142.000 tona, odnosno u 2007. godini proizvedeno je 166.000 tona, a u 2013. godini 180.000 tona.

Situacija je nepovoljnija sa kukuruzom, prije svega, zbog nepovoljnih agroklimatskih uslova u posljednjih nekoliko godina kaže Stevanović. Iz tog razloga u posljednjih pet godina podmiruje se oko 60 odsto ukupnih potreba, rijetko do 80 odsto.

Stevanovićevim ističe da ako se posmatra stanje na nivou BiH, situacija je gora zbog znatno lošijeg stanja u Federaciji BiH, gdje se potrebe podmiruju samo kod proizvodnje mlijeka.

Iz Komore kažu kako se trenutno koristi samo 55 odsto raspoloživih oraničnih površina. Ono što je neophodno, jeste povećati i prinos po jedinici sjetvene površine, odnosno po jednom grlu stoke.  Uz mjere koje trebaju preduzeti proizvođači, jedan od najznačajnijih preduslova za povećanje proizvodnje  jeste dugoročnost sa stanovišta državne podrške.

Stevanović dodaje da mjere koje preduzimaju Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo u velikoj mjeri doprinose povećanju sjetvenih površina i prosječnih prinosa po hektaru. Na ovo bi u velikoj mjeri mogli da utiču i proizvođači, primjenom agrotehničkih mjera.

On predlaže da se sistematski riješi pitanje cijena. Trebalo bi odrediti minimalne proizvođačke cijene koje pokrivaju troškove proizvodnje, a do kojih će se regresima i premijama obezbijediti razlika od cijene koja je prihvatljiva za prerađivačku industriju. U  tim situacijama bilo bi moguće uvoditi i mjere zaštite domaće proizvodnje za pšenicu, ali i za brašno.

Što se tiče prinosa, prema procjenama predstavnika ratara, očekuju se prosječni prinosi oko 4,5 t/ha, odnosno ukupan prinos oko 190.000  tona, što će matematički gledano u odnosu na procjenjene potrebe od 220.000 hilj. tona nedostajati oko 30.000 tona. Međutim, godišnje se u Republiku Srpsku uveze oko 100.000 hiljada tona, jer se velike količine koriste kao stočna hrana.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske, izvoz u 2013. godini u odnosu na 2012. godinu veći je za 14,6 miliona KM ili 7,8 odsto, što je uz povećani uvoz od 1,5 odsto dovelo do smanjenja debalansa za 3,2 miliona KM i  povećanja pokrivenosti uvoza izvozom sa 27,5 odsto na 29,1 odsto.

Ovakvi rezultati pokazuju da je nastavljen višegodišnji trend bržeg rasta izvoza od uvoza, odnosno pad debalansa i rasta pokrivenosti uvoza izvozom.  Poređenja radi, pokrivenost uvoza izvozom u 2005. godini bila je 10,1 odsto.

Ostvareni rezultati na nivou BiH su lošiji što se vidi iz odnosa  izvoza i uvoza. Izvoz je veći  za svega 1,3 odsto, dok je uvoz  veći za 13 odsto. Ukupan debalans je povećan za 17 odsto, a pokrivenost uvoza izvozom je smanjena sa 25,3 na 22,7 odsto. Što se tiče zemalja u okruženju, naši ostvareni rezultati su ohrabrujući u pogledu trenda kretanja izvoza i uvoza.

Kuda dalje

Posmatrano po grupama proizvoda,  najveći izvoz ostvaren je kod mlijeka, konditorskih proizvoda, šećera, ribe i prerađevina voća i povrća, a najveći uvoz kod stočne hrane, žitarica, pića, konditorskih proizvoda, mesa i mesnih prerađevina.

Najveći debalans ostvaren je kod stočne hrane - 107,8 miliona KM, žitarica- 101,2 milion KM i pića- 85,2 miliona KM, što ukupno za ove tri grupe proizvoda iznosi 294,2 miliona KM ili 53,4 odsto ukupnog debalansa hrane, pića i duvana.

Za povećanje izvoza i smanjenje uvoza u narednom periodu, neophodno je i dalje jačati konkurentnost proizvođača i osposobljenost u pogledu uvođenja standarda kvaliteta, povećati fizički obim proizvodnje, staviti u funkciju značajne kapacitete kao što su „Fabrika šećera“ u Bijeljini, „Levita“ u Gradiški, „Bosanka“ u Doboju i dr, te dugoročnije povezati poljoprivredne proizvođače i prerađivačke industrije.

Efekti ovih i drugih mjera, kao preduslov za bolje rezultate u spoljnotrgovinskoj razmjeni, će izostati, ako izostanu mjere u sektoru spoljnotrgovinskog poslovanja, koje su u nadležnosti institucija na nivou BiH.

Što se tiče izvoza, neophodno je ubrzati aktivnosti na izradi neophodne regulative, povećanju broja ovlaštenih i sertifikovanih laboratorija, uvođenja standarda kvaliteta, osposobljavanju proizvodih objekata za izvoz i stvaranje normativnih i institucionalnih preduslova za izvoz, te povećanju izvoznih kvota za ribu (koja se jedina od proizvoda životinjskog porijekla za sada može izvoziti se u zemlje EU) šećer i vino.

Što se uvoza tiče, najvažnije je da se vrši strožija kontrola roba pri uvozu sa stanovišta vjerodostojnosti podataka, tj. da se vodi računa da li vrste roba i količine prema evidenciji na pratećim dokumentima odgovaraju stvarnom stanju. Kontrole treba da obuhvate i same prodavnice u pogledu kvaliteta roba i deklarisanja, te preduzimanju mjera zaštite domaće proizvodnje od nelojalne konkurencije iz inostranstva.

Uz navedene mjere, veoma je važno da se u narednom periodu istraje na zauzetom stavu BiH u pogledu potpisivanja protokola uz Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima između zemalja EU i BiH zbog ulaska Hrvatske u EU. Naime, zahtjev Hrvatske, a kasnije i stav  EU je da se primijeni princip tzv. „tradicionalne trgovine“, što bi značilo potpuno ukidanje ili značajno smanjenje važećih carinskih stopa pri uvozu oko 220 proizvoda iz zemalja EU u BiH.