Dakle, činjenice su neumoljive. Međutim, prava tragedija je u tome što će naredna vlast u Republici Srpskoj, koja će biti formirana nakon oktobarskih izbora, svakako biti još i gora od ove trenutne. 

Tu nema nikakve sumnje. Radi se o tome da je aktuelna vlast, kakva god da je, ipak bila homogena. Znao se i zna glavni čovjek u sistemu, a to je Milorad Dodik. On je snosio odgovornost i za dobre i za loše stvari koje su se dešavale. No, od oktobra to više neće biti slučaj: ko god bude formirao vlast, neće to moći činiti onako suvereno i dominantno kao što je to Dodik činio 2006. i 2010. godine, prosto zato što niti jedna stranka u oktobru neće dobiti ni blizu 50% glasova. 

Naprotiv, ko god bude činio sljedeću vlast moraće da koalira sa većim brojem stranaka, što će značiti da će postojati jedna nestabilna vlada a da će njen osnovni smisao biti uhljebljenje brojnih malih stranaka i njihovih funkcionera, jer bez podrške tih malih partnera većim strankama, SDS-u i SNSD-u, neće biti moguće da dođu uopšte na vlast.

I to je već poptuno jasno. Nedavni manevar DNS-a sa dijelovima naprednjaka i radikala o tome najbolje govori. Očigledno je da bez bloka oko DNS-a, ili bez koalicije „Prvi mart“, neće biti moguće formirati sljedeću vladu. Zbog radikalne retorike koalicije „Prvi mart“ blok oko DNS-a će, što je potpuno izvjesno sem u slučaju „velike koalicije“ SNSD-SDS, biti dio i naredne vlade, i to sa značajno većim učešćem u vlasti nego što je to do sad bio slučaj. To će praktično značiti da ćemo na vlasti imati SNSD, socijaliste, DNS, dio naprednjaka i dio radikala, ili SDS, PDP, NDP, DNS, sve naprednjake i sve radikale. Dakle, u oba slučaja će na vlasti biti najmanje pet ili šest stranaka i gotovo svaka će moći da ucjenjuje veće partnere tako što će tražiti što više mjesta, poslova i novca za sebe.

Treba znati da u vremenima teške ekonomske krize, kad privreda ne može da izdržava ovoliki javni sektor i kad su uslovi rada i plate u njoj sve nestabilniji, niko od aktivista u partijama ne želi da radi u privredi već je njihov isključivi motiv bavljenja politikom dobijanje apanaže i sigurne sinekure u javnom sektoru. Prema tome, nova vlada će se suočiti sa navalom novih „gladnih usta“, a pri tom neće zakonski biti u prilici da otpušta prethodno zaposlene u javnom sektoru. Budući da sljedeća vlada zatiče katastrofalnu ekonomsku situaciju, te da je novac za popunu budžeta moguće dobiti jedino od MMF-a, to znači da će vlada morati praviti brojne ustupke na političkom, ekonomskom i socijalnom planu. 

Prevedeno, nova vlada će morati biti značajno kooperativnija u odnosu sa strancima nego što je to bio slučaj sa aktuelnom vladom, a takođe će doći i do smanjenja penzija, socijalnih davanja i plata nižerangiranih činovnika u javnom sektoru, jer će to biti uslov MMF-a da uopšte da bilo kakav novac. U takvom razvoju događaja činovnici će se dodatno odati korupciji, neradu i javašluku, privredi će se nametnuti dodatna opterećenja kako bi se vraćali stari krediti, a ukupni ambijent za poslovanje će postati potpuno nesnošljiv.

Jasno je, dosadašnja neodgovorna politika svih vlasti u Republici Srpskoj od njenog stvaranja naovamo dovela nas je do ivice propasti i bankrota. Više nije moguće održavati Republiku Srpsku. Naša kuća počinje da se urušava a mi nemamo novca niti za usisivač, a kamoli za temeljno renoviranje koje je neophodno.

Za ovo su najveći krivci vodeći političari od 1990. godine naovamo. Mješavina neznanja i bezobrazluka kad je u pitanju njihov odnos prema novcu poreskih obveznika i državnoj imovini dovela nas je do te tačke da više nema normalnog izlaza iz ove katastrofalne situacije. Začarani krug primitivizma, pohlepe i želje da se što brže dođe do ogromnog novca na nelogičan i nepošten način prosto nije dao šansu ovoj zemlji.

Redakcija Frontala