Ali, plovilo, koje je putnike trebalo da spase od strašnog potopa, nije, kao što je najčešće opisivano, bilo dugo sa špicastim pramcem, već okruglo.

Nedavno dešifrovana tablica, stara 4.000 godina i poreklom iz drevne Mesopotamije (današnjeg Iraka), otkriva zapanjujuće nove detalje o korijenima biblijske priče o Noju.

Ona sadrži slično predanje, ali i detaljne instrukcije za izgradnju zaobljenog džinovskog broda, tzv. korakla, kao i uputstvo da životinje u arku moraju da ulaze „dvije po dvije”.

Ta tablica izložena je od petka u Britanskom muzeju, u Londonu. Grupa inženjera će uskoro, na osnovu njenih uputa, ustanoviti da li je jedan takav brod uopšte mogao da plovi.

Drevni korakl je, takođe, tema nove knjige, „The Ark Before Noah” (Barka pre Noja), Irvina Finkela, asistenta kustosa bliskoistočne kolekcije londonskog muzeja i čovjeka koji je preveo tekst tablice.

Finkel je do tablice došao prije nekoliko godina. Dobio ju je od čovjeka čiji je otac tablicu kupio na Bliskom istoku, nakon Drugog svjetskog rata. Svijetlo smeđe boje, veličine mobilnog telefona i djelimično oštećena, tablica je bila ispisana klinastim pismom drevnih Mesopotamaca.

„Ispalo je da je to jedan od najvažnijih dokumenata čovječanstva koje je ikada pronađeno”, kazao je Finkel u izjavi za agenciju AP.

„Bilo je zaista zapanjujuće otkriti da je arka zapravo bila okrugla”, naveo je on.

Finkel, međutim, smatra da okrugli brod ima smisla. Korakli su obilato korišćeni kao prevozno sredstvo na rekama u drevnom Iraku i savršeno su pogodni za plutanje po bijesnoj vodenoj stihiji.

„Odlično zamišljeno. Ne može nikako da potone i lako se prenosi”, objasnio je Finkel.

Elizabet Stoun, stručnjak za Mesopotamiju na Univerzitetu Stouni Bruk u Njujorku, slaže se sa njim i navodi da bi drevni narod Mesopotamije upravo tako opisali svoju mitsku barku.

U tekstu tablice piše da je Bog naredio da se sagradi ogroman brod od konopca, ojačan drvenim gredama i premazan bitumenom.

Iako uputstva djeluju pouzdano, Finkel nije znao da kaže da li bi jedan takav brod zaista mogao da plovi.

Dokumentarac, koji će biti prikazan na britanskoj televiziji krajem ove godine, pratiće pokušaje da se sagradi barka prema instrukcijama drevnog uputstva.

Finkel je svjestan da bi njegovo otkriće moglo da izazove zaprepašćenje kod ljudi koji vjeruju u biblijsku priču o Noju. Stručnjake Britanskog muzeja, koji su u XIX veku, iz klinastih mesopotamskih tekstova, otkrili da su i Vavilonci imali priču o potopu, duboko je uznemirila sličnost tog mita sa Nojevim predanjem.

„Bili su veoma zabrinuti”, kazao je Finkel koji je uvjeren da priča o potopu i barki potiče od Vavilonaca, a da su je Jevreji preuzeli kasnije, tokom svog izgnanstva u Vavilonu, u VI veku p.n.e.

Britanski naučnik ne vjeruje da je tablica dokaz da je Nojeva barka, koja je opisana u Bibliji, ikada postojala, već da je vjerovatnije da je neka razorna poplava ostala zabilježena u narodnom predanju i da se ta priča prenosila s koljena na koljeno.

„Ne vjerujem da je barka postojala, mada mnogi u to vjeruju. Uostalom, to i nije tako važno. Biblijska priča je sama po sebi dovoljna i trajno vitalna”, zaključio je Finkel.