autor: Predrag Ćurković 

Kad smo već na početku godine na kraju, većine i dolara, većina je sigurno neće pamtiti kao težu nego ikad. Ali, ona skupštinska. U značenju- vladajuća.

Njima je bilo više nego dovoljno i maraka, i funti, i dolara, i stranih investicija, i budžetskih para, i kredita, donacija, plata, penzija, socijalnih davanja, invalidnina, naknada, novih zapošljavanja, otvaranja preduzeća, puteva, škola, bolnica, studentskih domova, sportskih dvorana, kulturno-sportskih manifestacija, turističkih potencijala.

Većina ostalih, nijemo i bezvoljno su posmatrali šta se to sve oko njih ne dešava.

Malo ih se pitalo da li je to stvaran svet oko mene, a nimalo je poduzimalo konkretne mjere da dolari na ovaj ili onaj način napokon stignu.

Na čelu te grupe u 2013. je bila grupa koja sebe naziva opozicija. Njima je trebalo da stignu prvi dolari i to iz stranih centara moći kojima je cilj da trošenjem tih dolara promijene aktuelnu vladajuću većinu. Odmakla je ta priča već na početku godine trinaeste toliko daleko da je bilo presumnjivo i to što se nekoliko opozicionih lidera obratilo šačici novinara na jednoj običnoj konferenciji za medije u Beogradu.

Uzalud su bila kasnija objašnjavanja na granici izvinjavanja da je priča o međunarodnoj zavjeri protiv aktuelne vlasti po uzoru na arapsko proljeće u stvari novogodišnji poklon narodu koji je taman počeo da se oporavlja od mamurluka januarskih praznika shvatajući da u džepu, ne da nema nijednog dolara, nego ni prebijene pare dinara.

Tako je postalo jasno da će trinaesta godina zla biti proglašena godinom priprema za finalni okršaj zakazan tek za godinu četrnaestu, ali, odustajanja nije bilo čitavih narednih dvanaest mjeseci ne računajući najvrelije ljetne mjesece kada su se politički prvaci vlasti i opozicije povukli na zaslužene godišnje odmore.

Prije toga, dobili smo nove impulse osvježene nove vlade u kontinuitetu stare. Republika Srpska dobila je prvu ženu premijera u liku Željke Cvijanović, visoke međunarodne predstavnice stranke Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i dotadašnje ministarke za ekonomske odnose i regionalnu saradnju.

Od ekonomskih odnosa, novi impulsi obećavali su razna pulsiranja, ali od svega smo na kraju godine vidjeli povećanje penzija dovoljno da poboljša standard te populacije tek još za pokoju kutiju cigara više po glavi penzionera ne bi li ubrzala brisanje sa ionako preduge liste korisnika Fonda PIO.

Da zli jezici ne bi pomislili da je stvarno tako, ponuđena je premija u igri na sreću loto. Vrijednost sedmice, iz sedmice u sedmicu vrtoglavo je rasla, ali za dobitnu kombinaciju brojeva protivzakonito i kriminalno penzionisanih do kraja godine trinaeste. I na kraju godine  saznalo se tek da su sve znale samo dvije daktilografkinje Fonda PIO, pa su u akciji presijecanja lanca namještanja invalidskih penzija po povoljnoj cijeni, jedine još iza rešetaka.

Da ne bude zaboravljeno - sudilo se i Miletu Radišiću, optuženom za nezakonitosti u slučaju nekad znanom kao Medicinska elektronika, kasnije Picin park, a sada već višehiljaditokvadratni poslovno-stambeni kompleks Grand trade.

Sudilo se i Zoranu Ćopiću, optuženom da pere novac najvećeg balkanskog i šire narko-bosa Darka Šarića. U međuvremenu, Zijad Turković i njegova vesela trupa osuđeni su na 100 godina zatvora, što je najviša izrečena presuda u istoriji Bosne i Hercegovine. Sam Zike, koji je predvodio zločinačku organizaciju za organizovani, privredni kriminal i korupciju dobio je 40 godina.

Čisto da se zna kako bi mogli da završe oni kojima padne na pamet da se bave kriminalom i korupcijom, pored toliko drugih poštenih poslova.
Samo da nema toliko nezaposlenih i otpuštenih radnika u 2013. godini. Koliko tačno, ne može se utvrditi ni popisom koji je potpunoj konfuziji života na ovim prostorima poslije 22 godine dao nedostajuću zapršku za kraj.

Čorba je gotova samo je treba pokuuuusati, povikaše nepopisani i izjasniše se kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci.

Ostali ostadoše izostali.

Izostali ostadoše i mnogi drugi događaji u kratkom pregledu trinaeste –neponovila se- godine aktuelnog milenijuma.

Ali o događajima kao što su studentski protesti u Banjaluci, afera Birač u organizaciji društva srpsko-litvanskog prijateljstva sa neograničenom odgovornošću, policijskim inspektorima koji dilaju drogu u dvorištima osnovnih škola, vjeronauci kao obaveznom predmetu, stratergiji o borbi protiv korupcije, zakonu o ispitivanju porijekla imovine, vraćanju za 5%  plata umanjenih za deset, tužbi protiv NN lica osumnjičenog za neprovođenje presude “Sejdić-Finci”, Moniki Beluči u Palati Republika kod predsjednika, ulasku Hrvatske u EU ili  plasmanu fudbalske reprezentacije BiH na brazilski Mundijal razmišljajte tokom novogodišnjih praznika.

Tokom četrnaeste godine čuvajte se da vas neočekivana sila događaja koja će se u principovsko-evropskoj dvije hiljade četrnaestoj iznenada pojavljivati ali neće rješavati stvar- ne stigne.

Stignite za promjenu vi nju. Ili još bolje-izbjegnite koliko ko god može. Dolari ionako stići neće.