izvor: B92/Frontal

Popović je rođen u Beogradu, Pravni fakultet je završio 1961. i postao partner u porodičnoj advokatskoj kancelariji koju je 1933. osnovao njegov otac Miodrag. Ubrzo je postao najistaknutiji advokat ljudskih prava u Jugoslaviji.

U novije vrijeme je u javnosti govorio najčešće kao advokat porodice ubijenog premijera Srbije i insistirao je na rasvjetljavanju političke pozadine atentata, za koji je smatrao da je u pitanju državni udar. U ime porodice podnio je krivične prijave zbog pobune "Crvenih beretki" 2001.

Srđa Popović je posljednji put gostovao na B92 u emisiji "Kažiprst" 24. septembra ove godine, kada je ocijenio da je Srbija danas duboko ponižena zemlja, s političarima koji se bore za plijen.

Govorio je o 13 godina od pada Miloševića, o 5. oktobru, današnjem društvu, motivima, aktuelnoj vlasti i potrošenosti opozicije, ljudi i ideja...

U izuzetnoj bogatoj i dugoj advokatskoj karijeri zastupao je uglavnom optužene u političkim procesima, a postao je poznat još 70-ih godina kada je branio mnoge koji su uhapšeni poslije studentske pobune 1968. godine.

Zastupao je prava "šezdesetosmaša" i brojnih umjetnika, ali i političke disidente, pa i kontroverzne osobe.

Branio je mladog Zorana Đinđića, ali i Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Miću Popovića, Gojka Đoga, Leonida Šejka, Vojislava Šešelja, Mihaila Markovića, Dragoljuba Mićunovića, Nebojšu Popova, Kostu Čavoškog, Dušana Makavejeva, Željka Ražnatovića Arkana, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa,“Beogradsku šestoricu”, profesore izbačene sa Filozofskog fakulteta, Dobroslava Paragu...

"Branio bih i Dražu Mihailovića, i Rankovića da mu je bilo suđeno, i Stepinca, a možete dodati i bilo koje ime", izjavio je Popović, koji je često isticao da "ovdašnja javnost jednostavno ne razumije ulogu tužioca i odbrane na sudu".

Tokom devedesetih godina Popović je bio jedan od istaknutih boraca protiv režima Slobodana Miloševića i jedan je od prvih intelektualaca, koji je ukazao na njega kao na "izuzetnu opasnost".

Zajedno sa novinarima koji su otpušteni iz državnih medija zbog neslaganja sa Miloševićevim režimom, 1990. pokrenuo je prvi privatni medij u tadašnjoj Jugoslaviji - nedjeljnik "Vreme".

U svijetu je postao poznat 1976. godine kada je bio na naslovnoj strani londonskog "Tajmsa", koji ga je opisao kao "čovjeka koji je dugo žigosan u Jugoslaviji, jer je jedan od hrabrih muškaraca i žena koje brane progonjene zbog svojih uvjerenja".

U jednom nedavnom intervjuu rekao je da nije tačno da to što je branio pojedine ljude znači da se bavio politikom.

"Nije tačno, politika se bavi mnome. Ja branim te ljude i njihovo pravo na izražavanje mišljenja s kojim mogu i da se ne slažem. Branio sam i Dobricu Ćosića i Arkana i Šešelja i nacionaliste, albanske, hrvatske, bošnjačke. Može li se sve to poistovjetiti sa mnom? Ali pošto politika ima interesovanja za takva suđenja, onda i vi postanete predmet politike. Počne da vas bije takav glas", rekao je Popović za "Esquire".

O Jugoslaviji je govorio da je "oduvijek bio Jugosloven, iako je imao problema s tom vrstom identifikacije, ali da je problem Jugoslavije bio u tome što ona nije mogla da postane demokratska država".

Bio je jedan od rijetkih koji je javno izgovorio da 5. oktobra "Miloševića nije skinula ulica, već međunarodna zajednica uz pomoć određenih krugova u zemlji", ocjenjujući da je u pitanju bila neka vrsta dogovora.

Otvoreno je govorio i o kosovskom problemu ocjenjujući da je ono izgubljeno još 1990. godine.

Autor je knjiga: "Kosovski čvor – drešiti ili seći" sa grupom autora (1990), Put u varvarstvo (2000), Poslednja instanca I, II, III (2003), Nezavršeni proces (2007), One gorke suze posle (2010).

Pripadao je peticionaškom pokretu i bio pokretač i potpisnik peticija za ukidanje člana 133 (delikt govora), za ukidanje smrtne kazne, za donošenje zakona o amnestiji, za uvođenje višestranačkog sistema u SFRJ.

Bio je jedan od osnivača Svjetske asocijacije pravnika, predsjednik Evropskog pokreta u Srbiji, član Savjetodavnog odbora Helsinškog odbora za ljudska prava u Njujorku, a dobitnik je i nagrade Vladavina prava, njujorške sekcije "American Bar Association".