Svi znaju da je riječ o humanitarnom broju za pomoć bolesnom dječaku Igoru Starčeviću. Tako je Jelena završila misiju. Završila i nije progovorila, bar ne pred novinarima. I njeni porodica i prijatelji su se zavjetovali na ćutanje. Niko ni riječ da kaže o Jeleninoj tajni.

Jedini način komunikacije proteklih tridesetak dana bile su poruke koje je ostavljala pored sebe. Među posljednjim porukama bila je "Kako da odem iz zemlje".

Jelena je bila istinska gradska atrakcija. Iako još niko tačno ne zna pravi razlog njene tridesetodnevne misije, saznajemo da je ona uz sebe imala tim ljudi koji je kamerama bilježio svaki njen trenutak na trgu. Osim kamerama, tim je bio opremljen i foto-aparatima. Navodno je imala i kameru skrivenu u odjeću, koja je bilježila lica i grimase ljudi koji su joj prilazili, a bila je i ozvučena. Sve to, kako se priča, zbog budućeg dokumentarnog filma, koji će uskoro montirati za svoje potrebe.

Upravo zbog toga, Prijedorčani vjeruju da je ovo najvjerovatnije njen diplomski rad na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, odsjek režija. Doduše, priča se i da je "masno" plaćena od strane jedne organizacije. Ipak, sve su to nagađanja.

Mnoge je njeno stajanje i ćutanje dovodilo do suza, ali je bilo i onih koje je njena pojava iritirala. Na pomen Jelene, samo bi odmahivali rukom, brzo prošli pored nje, dovikujući "Bolje bi joj bilo da nešto radi i ne maltretira pošten svijet". Ipak, šta god bilo prava istina, sasvim je izvjesno da je Jelena obavila svoju misiju.

Prema saznanjima "Novosti", spekulacije da je Jelena bila napadnuta, koje su se u regionalnim medijima pojavile tokom vikenda, nisu tačne.

Pisalo se da je Jelenu, navodno, jedna sugrađanka pokušala da nasilno skine sa kutije na kojoj je stajala, ali su je u tome spriječili drugi prolaznici.