izvor: Politika

Vedrinom i zadovoljstvom zrači ovih dana na Zlatiboru, na 19. kongresu Udruženja kardiologa Srbije, naša Amerikanka Snježana Čović. Naučnica od ugleda, direktorka molekularne genetike u kompaniji „Avir“ u Kaliforniji.

– Ovdje sam Snježana, a tamo me zovu Snou Vajt, kao u onoj bajci. I svoju bajku sam u Americi oživjela, ne sluteći takav svoj životni put. Postigla, uz sreću i stalni rad, više nego što sam mogla da zamislim – kaže nasmijana.

Kompanija „Avir“, objašnjava nam, poznata je u oblasti dijagnostike nasljednih kardiovaskularnih bolesti. Ističe se inovativnošću, radi 19 različitih testova, a prednjači kod rane detekcije infarkta metodom analize sedam proteina, što je, prvi put na evropskom tlu, predstavljeno na ovom kongresu na Zlatiboru. Snježana je, kao genetičar, jedna od ključnih osoba u stručnom timu Daglasa Heringtona.

Rodom Sarajka, njen životni put opredijelila su surova ratna zbivanja s početka devedesetih. U gradu na Miljacki završila je odsjek biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu, kao i postdiplomske studije, kao jedan od najboljih studenata sarajevskog univerziteta. Bila potom asistent na tom fakultetu, radila na Biološkom institutu u Sarajevu. Prethodno je odbila priliku da još tada u Ameriku dođe.

– Tih godina sam, po diplomiranju, dobila ponudu da, uz stipendiju, postdiplomske studije završim u SAD, na Kaltek univerzitetu u Los Anđelesu. Nisam to doživjela kao naročit izazov. Bila sam zadovoljna životom u Sarajevu, moja Amerika je bila ovdje, vjerovala sam da sve što želim mogu kod nas da postignem. Riješila sam i da se udam, pa ponudu glatko odbila. Preporučim za to školovanje jednog poznanika, takođe sjajnog studenta, koji je odlazak prihvatio i potom postao profesor na univerzitetu u Los Anđelesu. Ko bi se, eto, nadao da ću i ja tu doći i stvarati – seća se Snježana.

Izbio je 1992. godine rat pa je ona s porodicom, noseći bebu u naručju, izbjegla u Beograd. U mislima joj je uvijek velika pomoć sestrinstva manastira Vavedenje u tim danima, snalaženje da se opstane. Slučaj je htio da za nju sazna Šeron Majls, supruga tadašnjeg otpravnika poslova američke ambasade u Beogradu, i ponudi joj da dođe u Ameriku.

 – I došla sam, sudbina je htjela tako. Najprije sam se zaposlila u laboratoriji „Onkotek“ u Los Anđelesu koja radi testove za liječenje svih vrsta karcinoma. Tu sam postala asistent Barbare Keplen, najpoznatijeg citogenetičara u SAD, specijalizovala citogenetiku, 12 godina u „Onkoteku“ radila. Pošto je Barbara umrla, prešla sam na rad u kompaniju Patrika Suna, jednog od najbogatijih Amerikanaca. Kod njega sam bila direktorka laboratorije za kliničku dijagnostiku, sa specijalnošću za ranu detekciju raka grlića materice – objašnjava naša sagovornica.

Prebogati Patrik ju je, priča Snježana, uvažavao, slao po Americi da procjenjuje vrijednosti laboratorija koje je kupovao. Za jednu u Indijani pitao ju je, na primjer, da li je dobar izbor i je li dovoljno platiti 30 miliona dolara.

– Više nego dovoljno, rekla sam, znajući da ona manje vrijedi. Ali on je imao viziju i kupio za 30 miliona, uvjeren da će se uloženo vratiti. Evo, sada poslije dvije godine ta laboratorija je zaradila 130 miliona – ističe Snježana, koja je poslije 18 godina rada u onkologiji riješila da specijalizira molekularnu genetiku i sada radi za „Avir“. Živi u Los Anđelesu, sin Stefan magistrira finansije i bankarstvo, a suprug Staniša, inženjer, ima svoju firmu za projektovanje.

– Uspjeh u svijetu zahtijeva profesionalan i pošten odnos prema poslu, stalno usavršavanje, pa i priličnu dozu sreće. A najvećim dostignućem smatram kad je predjsednik kompanije u kojoj sam dugo radila lično došao u Istočno Sarajevo, gdje mi žive roditelji, da im oda priznanje za ono što postižem. I nikad me nije napustila misao da treba nešto da učinim za moj narod. Upravo radimo da najmoderniju tehnologiju prenosimo po svijetu, otvaramo laboratorije u Kataru i drugim državama, pa nastojim da možda nešto uradimo i na ovim prostorima – kazuje sagovornica „Politike“.