izvor: Srna/Frontal

"Nažalost, posljednji sastanak ovog komiteta, koji je trebalo da bude održan 16. i 17. septembra u Sarajevu, odgođen je zbog nedolaska predstavnika Slovenije, tako da se ova agonija nastavlja u nedogled“, rekao je predsjednik Asocijacije Milojko Budimir.

On podsjeća da se vrijednost evidentirane privatne imovine ostale iza Srba izbjeglih iz Hrvatske, prema nezvaničnim podacima, procjeljuje na oko 30 milijardi evra, ali zvaničnih podataka nema, jer Beograd još nije izvršio procjenu na osnovu evidencije koja je završena još 1996. godine.

"Formulari na kojima se nalazila upisana imovina nakon raspada državne zajednice Srbija i Crna Gora /SCG/ završili su u Ministarstvu finansija Srbije – Odjeljenje za zaštitu pravnih lica u inostranstvu i alimentaciju, a da ih niko nije obradio i načinio validnu procjenu vrijednosti imovine izbjeglih Srba", kaže Budimir.

On napominje da se u toj evidenciji nalazi oko 76.000 zahtjeva privatnih lica, kao i firmi, ali se dalje nije ažurirala, pa se u Srbiji ne može dobiti zvanična informacija šta je od te imovine vraćeno izbjeglim Srbima.

"Srbi u Hrvatskoj do rata su imali oko 600.000 hektara zemljišta, oko 18 miliona metara kvadratnih građevinskog prostora, od čega 14 miliona stambenog i četiri miliona metara kvadratnih poslovnog prostora", precizirao je Budimir.

Kada je riječ o nepokratnoj imovini, Srbi su ostali bez oko 400.000 poljoprivrednih mašina, 64.000 motornih vozila, oko 440.000 opremljenih spavaćih i dnevnih soba, kuhinja i trpezarija, kao i 760.000 raznih kućnih aparata i tehničkih uređaja.

Srbi su ostali bez oko 980.000 grla krupne stoke, oko 18 miliona čokota vinove loze, osam miliona stabala voćki, 120.000 košnica i bez umjetničkih predmeta i zlata, a imali su i oko 24.000 bunara i cisterni površine od oko 960.000 metara kvadratnih.

Prilikom evidentiranja imovine Srba, kaže Budimir, ukupno je prijavljeno 180 miliona tadašnjih njemačkih maraka i 3,5 milijardi dinara u hrvatskim poslovnim bankama i 600 miliona dinara u hartijama od vrijednosti.

"Kada se ovim podacima pridodaju i ulaganja u putnu i drugu infrastrukturu putem samodoprinosa, izuzimanje Srba iz prihoda od privatizacije, kao i neisplaćene penzije za 50.000 srpskih penzionera, sa sigurnošću je procijenjeno da vrijednost imovine iznosi 30 milijardi evra", ističe Budimir.

Prema procjenama iz raznih izvora, uglavnom izbjegličkih udruženja, u Hrvatskoj je uništeno ili devastirano oko 40.000 srpskih kuća. "Srpske kuće uništavane su i izvan područja ratnih dejstava, ali o tome nema precizne evidencije", navodi Budimir.

On kaže da Hrvatska još vješto izbjegava da izvrši nadoknadu štete za uništenu pokretnu i nepokretnu imovinu Srba tako što izigrava zakone.

"Sudovi u Hrvatskoj kao uzročnika štete ne žele da prikažu da je to bila aktivnost vojske i policije, te sugerišu oštećenima da preinače tužbe i navedu da su im kuće srušene u aktu terorizma i nasilja“, dodaje Budimir.

Prema njegovim riječima, poslije toga hrvatski sudovi donose odbijajuće presude, jer se za tako nastalu štetu primjenjuje Zakon o odgovornosti za štetu nastalu usljed terorističkih akata i javnih demonstracija iz jula 2003. koji propisuje da se materijalna šteta nastala usljed terorizma nadoknađuje u obliku obnove, pa se zbog neosnovanosti, tužbeni zahtjevi odbijaju.

On smatra da je za ovakvo stanje prvenstveno odgovorna država Hrvatska koja je donijela više diskriminatorskih zakona legalizujući pljačku srpske imovine.

"Za sada su iznevjerena i naša očekivanja da će se stanje promijeniti nakon ulaska Hrvatske u članstvo EU, jer smo očekivali da tamo postoje standardi koji garantuju sigurnost privatne imovine i osnovnih ljudskih prava. Umjesto toga, svjedoci smo da se situacija svakim danom sve više pogoršava i da podsjeća na devedesete, iko je nakon progona ostalo u Hrvatskoj samo 4,4 odsto Srba“, navodi Budimir.

Osim Hrvatske, on kaže da za ovakvo stanje odgovornost snosi i EU, koja je primila Hrvatsku u svoje članstvo, iako ova članica nije ispoštovala preuzete obaveze prema svojim sugrađanima srpske nacionalnosti.

"Odgovornost snosi i Srbija koja je morala jače da se angažuje preko Mješovitog komiteta za provođenje Sporazuma o pitanjima sukcesije po svim aneksima“, dodaje Budimir.