Naravno da me ne iznenađuje to što se pravi čitava drama i generira čitav repertoar političkih pozicija, morbidnih misli i mišljenja, zebnje i tjeskobe u vezi popisa stanovništva. Šta drugo očekivati od nacije koja prolazi kroz isto i u slučaju najobičnijih svakodnevnih radnji, npr. kada treba da iznese smeće iz kuće.

Popis će nam pomoći da tačno znamo koliko nas nezaposlenih, tj. besposlenih ima; koliko privređujemo, trošimo, proizvodimo; vidjećemo koliko ima hendikepiranih i da li je to tako beznačajna manjina da se zbog njih ne moraju modifikovati naše ulice, prilazi, ulazi i ostalo;... Ma svašta ćemo znati o sebi.

Naravno, najveća "pikanterija" "u nas" je i dalje i opet etno-vjersko izjašnjavanje kao da je to nekakva tajna ili tabu. Kao da čitav svijet do sad to ne zna (i to upravo samo to) o nama - da smo vaki i naki i vjerski zaguljeni. Izgleda da je to samo nama još uvijek bitno i interesantno. Biće radi toga što nema posla, što nemamo posla, što nemamo pametnijeg posla, što smo zatucani, zaostali mahalaši koji ne umiju gledati svoja posla jer ga nemaju ili je slabo plaćen pa se više isplati baviti ovim.

Mnogi i dalje izgaraju od intelektualne znatiželje da saznaju koliko ima ovih ili onih u etno-vjerskom smislu: šta jedu u kući, da li peru dupe, koliki im je i da li im je obrezan, itd... kao da se radi o nekakvoj "popisnoj sapunici". Ima ih koji izgaraju u nekakvom etno-nacionalno-sekularnom smislu. To su jednako ekstremni i jednako ideološki higijeničari koji bi umrli da saznaju koliko je "njihovih", tj. onih koji su "čisti" Bosanci i Hercegovci. Oni za sebe drže da su u nekom smislu "čistiji" od svih drugih koje bi najradije proizveli u građane drugog reda i etnički očistili po uzoru na ove prve.

Što se tiče etničkog izjašnjavanja na popisu: etničko izjašnjavanje je privatna stvar, jako privatna, lična stvar, ali isto tako u praksi nevjerovatno prijanja uz lični interes kada se kombinuje sa interesom kolektiviteta. Npr. pri zapošljavanju u javnom sektoru etničko izjašnjavanje dobro dođe da se upotpuni jedno mjesto koje je rezervisano za ovaj ili onaj kolektivitet. Ne traži se i nije potrebna nikakva stručna sprema, već samo kako se izjašnjavaš i automatski tu uskočiš i zaradiš platu, penziju, šta li već... Znamo svi kako to ide. Da postoi neko mjesto za afrikance - neki bi se u katran uvalili da ga dobiju. Takvi smo.

U svačijem ličnom interesu bi bilo da može da se izjašnjava jedan mandat 'vako, pa onda drugi mandat 'nako, treći 'nako, a četvrti pod "ostali", eda li bi ostali na istom radnom mjestu. Tu se dakle treba nešto promijeniti u zakonu i otvoriti pravna mogućnost da jedna osoba koja se dokopa pozicije može kasnije da se izjašnjava i drugačije, dakle da ništa nije "u kamenu zapisano". Zbog toga ja predlažem da etničko izjašnjavanje bude "relativizirano", nedefinitivno - već da je to u upitniku za popis sve - pod upitnikom: danas sam Bošnjak, Hrvat, Srbin, Ostali, a sutra - ko zna šta. Kako mi prahne. Sve je to ionako individualno, lična i privatna stvar. Zavisi sve od političke klime.

Za to pravo i slobodu bih se ja volio izboriti. Četiri godine živiš k'o Srbin u istočnoj Hercegovini, četiri kao Hrvat u Zapadnoj, onda kao najveći Bošnjak u Sarajevu. Upoznaš svoju domovinu da bi je više volio. Proživiš nekoliko života za ovog jednog. Koja ti država na svijetu nudi tolike mogućnosti, toliku raznovrsnost, toliki asortiman "ustoličenih", legalnih, konstitutivnih identiteta? Ja bih odmah uveo taj aneks u zakon, da možemo da rotiramo izjašnjavanje po potrebi, tako da bi rotirajuće predsjedništvo imalo jednog rotirajućeg predsjednika koji bi malo bio ovo i govorio 'vako, a onda bio ono i govorio 'nako, zastupao interese onih, pa onda malo govorio tako i tako i zastupao treće, pa onda bi rekao sve ono ostalo za ostale... I ne bi koštao kao ova tri. To bi bilo "tri za jedan", ili "tri u jedan".

A što se tiče Srba, Hrvata, Bošnjaka, Roma i Jevreja - pa ova zemlja ne bi bila to što jeste da nije svih njih. Meni ne treba Bosna i Hercegovina bez Srba, Hrvata, Bošnjaka, Roma, Jevreja i svih drugih. To ne bi bila kozmopolitska BiH. To ne bi bila moja BiH. To bi bila ideološki etno-nacionalno homogenizirana BiH, a to nije više BiH. BiH je raznovrsna, šarena, kozmopolitska.

Jer i kada bi se svi u BiH izjasnili ideološki kao etnički i etno-nacionalni Bosanci i Hercegovci - opet bi neki bili veći, a neki manji, neki "pravi", a neki "krivi" Bosanci i Hercegovci, po nekim neustanovljenim, nezvaničnim, proizvoljnim, nakaradnim mjerilima tog etno-nacionalnog kluba. Opet bi se našli nekakvi puritanci da određuju ideološki i biološki ko je istinski, a ko lažni, ko je "pravi", a ko "krivi", ko se je kad doselio, a ko je izvorno i porijeklom iz BiH, jednako kao što je to slučaj sa "pravim" i "krivim", većim i manjim Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, itd...