izvor:dw.de/Frontal

Plastenik od 600 kvadratnih metara dobili su besplatno na korištenje. Bio je zapušten, zarastao u korov i utočište pasa lutalica. Uslijedilo je čišćenje, priprema zemljišta, oranje. Ovi mladi Banjalučani, trenutno raspolažu sa oko devet tona paprika. “Obrazovanje u ovoj zemlji ne znači mnogo, diplome su jeftine. Tako da se vraćamo proizvodnji hrane koja je osnova za život”, kaže Aleksandar Perendić, inače veb dizajner.

Posla oko povrća uvijek ima, a radni dan traje od šest do devet sati ujutro, i nekoliko sati predveče, kad zahladi. Plastenik su pregradili na dva dijela. Osnovna kultura je paprika. U manjem dijelu od stotinu kvadrata raste desetak vrsta začinskog bilja, paradajz, tikvice…

“Veoma smo zadovoljni rodom, nismo očekivali ni približno ovoliko. Imamo sad problem jer smo neprofitna organizacija i nismo fiskalizovali ovu djelatnost. Legalno ne možemo prodati svoj proizvod, a ima ga toliko da ga ne možemo pojesti. Dosta podijelimo u humanitarne svrhe. Izvučemo nešto novca tako što volonteri uzmu povrća kad je berba pa prodaju u komšiluku.”

Udruženje Bez granica

Mladi poljoprivrednici registrovali su udruženje građana „Bez granica“, a na istoimenoj internet stranici postavljaju korisne savjete o tome kako gajiti povrće bez hemikalija. Ističu da nije lako, imali su problema s biljnim vašima i bakteriozom ali nisu popustili. „Oni koji sebe zovu organskim proizvođačima hrane, ovdje u okolini Banjaluke, savjetovali su nam da uzmemo hemiju. Rekli su nam da paprikama u protivnom nema spasa, i da na kraju krajeva niko neće saznati“, otkriva Aleksandar.

Umjesto „hemije“, vrijedni omladinci skupljali su bubamare gdje god su stigli, donosili ih u plastenik dok se nisu namnožile u dovoljnoj mjeri da regulišu populaciju.

„Naša vizija je da imamo toliki kapacitet proizvodnje da možemo zdravim i prirodnim povrćem napuniti tržnicu u Banjaluci“.

Naredni korak je da ideju prošire na cijelu BiH. Udruženja koja se bave sličnim aktivnostima, kako kažu, imaju mogućnost da apliciraju i dobiju novac iz stranih fondova. Nadaju se da će na taj način obezbijediti sredstva, jer lokalna zajednica nije prepoznala to što rade.

Bez odgovora gradskih vlasti

Pisali su banjalučkom gradonačelniku, smatraju da bi ih trebao saslušati i razmotriti njihove prijedloge, jer su uvjereni da se od ovog plastenika može mnogo toga napraviti, prvenstveno stvoriti nova radna mjesta. „Pozvali smo gradske vlasti da nas podrže, da iduće godine ovo proširimo i zaposlimo 20-ak ljudi. Nismo dobili odgovor“, priča Aleksandar.

Kako bi štedili novac, kojeg svakako nemaju jer je većina nezaposlena, problem navodnjavanja su riješili bez gradskog vodovoda, ističe Aleksandar i dodaje: „Cijev smo proveli ispod zemlje, imamo ovaj mali mehanizam i crpimo vodu direktno iz Vrbasa, što nam je velika ušteda s obzirom na svakodnevno zalivanje“.

Prema njegovim riječima, u plastenik ipak treba uložiti određen novac. Oni su imali sreću da ga dobiju na korištenje.