Riječ je o pedesetpetominutnom dokumentarcu u koprodukciji beogradskog "Košutnjak filma" i Vlade Vojvodine koji će režirati Marko Marinković, našoj publici poznat kao reditelj tv serije "Moj rođak sa sela".

Kompletan scenario napisao je književnik Pero Zubac, autor čuvene knjige "Lenka" i pisac libreta za istoimenu operu.

U filmu će biti rasvetljen i detalj u vezi sa Kostićevim pokušajem da Lenku uda za znamenitog Srbina Nikolu Teslu. - Laza je poštovao Lenku i sigurno nije bez njenog znanja pisao Tesli - kaže Zubac. - Imao je na umu i da je Teslina laboratorija izgorjela, te da bi mu Lenkin miraz pomogao da nastavi naučni rad. Ali naučnik mu je odgovorio da "svijeća ne može da gori s dva kraja." Lenka je, pak, poručila da ako bi se i udala, to bi morao da bude neko poput Kostića.

A na današnji dan rođen je taj čovjek (Nikola Tesla 10. jul 1856 —7. januar 1943) koji je zadužio čovječanstvo dok je svijeta i vijeka. Njegov život, djela i vizije u današnje doba ne samo da nisu zaboravljeni, nego se čini upravo suprotno da nikad nisu bili popularniji. Kao da teško može proći ijedan dan da ne objavi neki novi detalj iz života, neka nova knjiga, neki novi naučni pokušaj vezan za njegovu zaostavštinu. O regionalnom svojatanju da ne govorimo. Posljednji primjer se rasplamsao Hrvatskim ulaskom u EU.

Ponekad se čini neukusnim bilo šta više pokušavati reći, nadodati, ili kakav atribut novi vezati za Teslino ime, toliko toga o njemu je rečeno, a opet ne vidi se kraja opsesivnošću i fasciniranošću.

No zanimljivo je kako su se ova dva velikana srpske istorije zapravo u Lazinom pokušaju provodadžisanja dopisivali.

Evo par detalja iz tog događaja.

 ....Pjesnik Laza Kostić je, za razliku od bučnih i neodmjerenih belosvjetskih provodadžija, vjerovao da bolje poznaje naše naravi. Zato on u pismu od 12. juna 1895. godine nudi svom prijatelju Tesli i djevojku koju mu je namijenio:

„Dragi prijatelju, danas je, od prilike, treća obljetnica kako smo se ono sastali u Pešti i onako lijepo proveli ono nekoliko dana. Naumio sam da proslavim taj dan. Šta mislite kako? Ne biste nikad pogodili da Vam ne kažem:

Hoću da Vas oženim!

... Znam šta ćete reći, znam šta ćete pomisliti, sve znam, pa ipak! Djevojka koju sam vam namijenio podobna je da savlada svaku ženomrzicu. Ja mislim da bi i mrtvog oživjela, ne samo mrtvog Don Huana, nego i mrtvog sveca. Zbilja:

Onomad sam je gledao u manastiru kako cjeliva neke mošti, suhu ruku nekog sveca, pa, u zanosu od onog tamjana i od one ljepote, čisto sam se začudio, kako da se ona mrtva ruka ne podigne da je zagrli.

- Koji je to svetitelj? Zapitao sam kaluđera do sebe.

- To nije svetitelj.

- Nego?

- To je svetiteljka, prepodobna majka Angelina.

- A? Sad razumijem.

Kaluđer me pogleda kao da me je razumio, a znam da ni ne sluti moje misli.

Do sada je odbila čitavu vojsku prosaca. Roditelji se zabrinuli: ima joj 24 godine - al ne biste joj dali više do 20. Otac je moj najbolji prijatelj, te sam dakako prijatelj i njoj. Dugo sam se trudio da doznam za uzrok te nemilosti, te jedva jedvice doznam: Njen je ideal Nikola Tesla.

Ja sam joj priznao da je to i moja davnašnja misao, ali mi je navijek bilo na umu, kako ste vi do sada svu svoju ljubav posvetili velikoj ideji, pa nemate vremena ni misliti na žene, a kamoli na ženidbu. Ona se ipak uzda da bi Vas obrnula...

Toliko o djevojci. A sad - (...) o imovini, o ženinstvu ili o prćiji njenoj. Ona može donijeti od prilike jedan milion franaka. Ali joj otac tako stoji da bi mogao otvoriti zetu veresiju i do jednog miliona dolara, ako zatreba.

Promislite se dobro, sve mislite na jedno smislite, pa mi javite, na šta ste smislili. Ako pristajete, poslaću Vam odmah sliku moje namjenjenice i doznaćete njeno ime. Bilo kako bilo, svakojako vjerujte da ostajem navjek vaš prijatelj Laza Kostić..."

Ovo svoje pismo poslao je Laza Kostić iz manastira Krušedola, u koji se bio povukao, jer je i sam bio ne malo pritisnut da se oženi pošto je punih dvanaest godina bio vjerenik jedne djevojke.

Ali malo je Tesla mario za vlastitu sudbinu. Sve od juna pa do septembra Kostić je napeto iščekivao odgovor preko Okeana. Kad ga je dobio, nije sasvim poznato. Kako mu je Tesla odgovorio, opet ne možemo tačno znati jer pismo nije sačuvano. Međutim, sačuvano je zato pismo Laze Kostića od 4. septembra 1895. godine na osnovu kojeg je jasan i Teslin odgovor. Evo tog pisma upućenog opet iz Krušedola;

 „Dragi Prijatelju, ako hoćete da Vam rečem po duši, ja se drugom odgovoru nisam ni nadao. A kad već govorim o duši i kad se dobro promislim, valja mi priznati: na vašem mjestu ne bih ni ja drugojačije.

Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi, da se ne satre sjeme koje rađa takove djetiće. Ali prvo: ne može se niko sasvim pouzdati da će imati djece, ni kad bi se oženio u najboljoj snazi, ni kad bi uzeo najzdraviju djevojku.

Drugo: Ko zna kakva bi bila djeca? Znam da su najgenijalniji ljudi rađali nedonoščad, ili bar sasvim obične, svakidašnje mozgove, a to je - sasvim prirodno: Njihov mozak je toliko radio, da ništa nije ostalo za njihova m... - Pomislite samo, kad bi iza vas ostala dva tri sina tupoglava, kako bi ti uludo mogli potrošiti svu slavu svoje dične očevine...

Zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom na to da ste vi zadnji svoga roda... Jer napokon, vaše pleme, pa da je i Nemanjino ne bi se moglo ljepše završiti nego takvim egzemplarom...

Napokon vam javljam da ću se ja, ako Bog da, u nedjelju poslije Male Gospođe (22/10. septembra) vjenčati sa mojom verenicom Julijom Palanačkom u Somboru. Sad je dvanaesta godina kako sam je bio isprosio... Ako niste vjerovali u sudbinu, to je prilika da povjerujete..." 

(Frontal)