Poznati njujorški nedjeljnik je na sajtu objavio duži tekst, jedan od rijetkih koji se u posljednjih nekoliko godina u američkim medijima bavi odgovornošću aktuelnih kosovskih vođa za najteže zločine, i opisuje šta se sve dešavalo na Kosovu od 1999. godine.

Novinar Nikolas Šmidl detaljno je pratio temu trgovine ljudskim organima, precizno predstavivši američkoj javnosti cijeli slučaj "Žute kuće", ubistava ljudi koji su trebali da svjedoče na suđenju Ramušu Haradinaju, ali na kraju postavlja pitanje "da li će to moći da se dokaže".
"Desetine Srba su osuđene za ratne zločine od kraja sukoba, ali nisu samo oni odgovorni za nasilje. U Prištini kruže glasine da su u ljeto 1999. godine pripadnici paravojne OVK na kamione prevozili zatvorenike u tajne kampove u Albaniji, gdje su mučeni, a nekada i ubijani", piše američki novinar.

Međutim, autor objašnjava da je u vezi sa tim, ako se pokrene javna debata među Albancima na Kosovu, stvoren, kako kaže kosovoski novinar Vehbi Kajtazi, "tabu ćutanja".
"Ljudi koji su vodili OVK i dalje su prisutni na Kosovu i predstavljaju opasnost za svakoga ko bi se odlučio da progovori, pri čemu su Srbi bez ikakve snage, jer čine manje od dva odsto populacije. Za razliku od Argentine, Južne Afrike, Sijera Leona, Kosovo nije stvorilo sopstvenu komisiju za istinu i pomirenje", navodi se u tekstu.

Šmidl ističe da je zato posao otkrivanja sudbina nestalih uglavnom ostavljen onima koji žive van Kosova. Jedan od njih je bio i američki radio novinar Majkl Montgomeri, koji je prethodno pisao o zločinima srpskih paravojnih formacija na Kosovu. Više izvora mu je reklo da su u danima nakon poraza Slobodana Miloševića na Kosovu, pripadnici OVK prebacivali "optužene izdajnike" u kampove u Albaniji.
"Jedan bivši pripadnik OVK se sjeća da je čuvao sedam zatvorenika sa lisicama na rukama u kombiju. Kada su odvedeni u Albaniju, prebačeni su u kuću u kojoj su bili prisutni doktori", prepričava Šmidl podatke do kojih je došao njegov kolega.

Prema riječima tog očevica, od prisutnih je uzeta krv i provjereno je njihovo zdravstveno stanje, a pripadnicima OVK je bilo zabranjeno da im nanose povrede.
"Razlog za to je bio zlokoban - OVK je koristila zatvorenika za uzimanje organa koje je kasnije prodavala na crnom tržištu", navodi se u tekstu uglednog njujorškog magazina.

Kada je novinar Montgomeri pomislio da je cijela priča možda propaganda srpskih vlasti, još tri bivša pripadnika OVK su mu potvrdila da su vodila pritvorenike u žutu kuću, u blizini albanskog grada Burela, ali da se nikada nisu vratili po njih.
"Kuća u koju smo ih odveli, imala je veoma snažan miris lijekova. Čuo sam da su drugi vozači govorili o ''organima, bubrezima i putovanjima od kuće do aerodroma''", opisuje se vrijeme s kraja devedesetih u tekstu.

Šmidl ističe da je u to doba Istanbul bio destinacija tog "turizma za presađivanje organa". On je hronološki opisao i dalje akcije američkog novinara koji je nastavio istragu, obavijestivši o postignutim rezultatima i Haško tužilaštvo. Tadašnja glavna tužiteljka Karla del Ponte podigla je optužnicu protiv jednog od bivših vođa OVK Ramuša Haradinaja, u kojoj se pominjala i otmica ljudi koji su kasnije ubijeni.

Montgomeri je, prema navodi Njujorkera, bio siguran da je Haradinaj morao da zna za trgovinu organima, djelimično i zbog toga što je njegov brat bio blizak sa nekima koji su bili blisko uključeni u cijelu priču. Njujorker ističe da Del Ponte nije bila usamljena u svom viđenju OVK, navodeći da je nekadašnji izaslanik predsjednika SAD Bila Klintona, Robert Gelbard, nazivao tu grupu "terorističkom organizacijom".

List dodaje da je jedan od čelnika Interpola svjedočeći pred američkim Kongesom 2000. godine izjavio da je OVK "prokrijumčarila drogu vrijednu dvije milijarde dolara u Zapadnu Evropu".

Njujorker nije mimoišao ni ubistva svjedoka koji su bili spremni da na sudu govore protiv kosovskih lidera.
"Svjedok koji se pojavio na suđenju Dautu Haradinaju (bratu Ramuša Haradinaja) ubijen je. Neki nisu ni stigli da budu na listi za svjedočenje, jer su prethodno ubijeni", piše ovaj magazin.

List citira i depešu njemačke obavještajne službe iz 2005. godine, po kojoj su Haradinaj i drugi kosovski lideri sebe obijezbedili od bilo kakve krivične istrage tako što su pokrenuli veze u vojnim i bezbjednosnim agencijama na Kosovu, kao i u cjelokupnom podzemlju Balkana.
"Oni nisu htjeli da ''prljaju ruke'', ali su njihovi ljudi bili uključeni u naručena ubistva i podmićivanje zvaničnika", napisao je Njujorker.

Ipak, američki nedjeljnik ističe da i pored podataka do kojih je došao izvjestilac evropskog parlamenta, švajcarski poslanik Dik Marti, do 2014. godine ne treba očekivati rezultate istrage o trgovini organima. Martijev izveštaj je na Kosovu doživljen kao napad na tu zemlju.
"To je napad na Kosovo, Albance, mene, ali i na SAD, UN i NATO", rekao je tada aktuelni kosovski premijer Hašim Tači.

Njujorker piše i da je tada zaprijetio da će otkriti svakog Albanca koji je sarađivao u Martijevoj istrazi.
"Privatno se Tači mnogo manje razmetao hrabrošću", navodi se u tekstu, uz riječi tadašnjeg ambasadora Francuske na Kosovu Žana Fransosa Fitua koji je rekao: "Bio je potresen".

I pored svega toga, Njujorker citira tužioca Klinta Vilijamsona koji vodi istragu o trgovini organima i kaže da je veliki problem to što je prošlo mnogo vremena od zločina, pri čemu su tijela uklonjena, video kasete uništene, a bez fizičkih dokaza sve se oslanja na svjedočenja.
"Jedna stvar je razgovarati sa novinarima ili Martijem, a potpuno druga učestvovati u istrazi gdje će te na kraju morati da odete u sudnicu i uprete prste u veoma moćne ljude", zaključio je američki tužilac.

(Tanjug/Frontal)