"Savez gluvih i nagluvih Republike Srpske pomogao je sa 1.000 KM da bi bio isplaćen diplomirani surdoaudiolog, ali nije bilo više novca“, kaže za Srnu Dubravka Živković - Ostojić, predsjednik Saveza.

Ona navodi da je problem rada, rehabilitacije i edukacije gluvih, posebno djece - konstantan.

"Podrška ministarstva je redovna, na godišnjem nivou. Ove godine ona će biti nešto umanjena, što je razumljivo“, kaže Ostojićeva.

Ona je razočarana što za projekat obuke djece, vrijedan 2.500 KM, od grada Bijeljine još nisu dobili novac.

Roditelji i dalje dolaze i traže pomoć, jer u gradu i okolini ne postoji drugo mjesto gdje bi dovodili djecu da se pripreme za školu, s obzirom na to da se, podsjeća Ostojićeva, sada spominje i inkluzija - da djeca pohađaju redovne škole.

"Osim toga, dijete je potrebno uključiti u rehabilitaciju kad ima dvije godine, a mi i njih i djecu od šest godina šaljemo u Banjaluku, gdje postoji škola za gluvu djecu, u hraniteljske porodice“, kaže Dubravka Živković - Ostojić.

Banjaluka je, dodaje ona, zainteresovana da se u Bijeljini otvori jedno odjeljenje, djece ima dovoljno, a i prostor Udruženja bi bili spremni da ustupe..

"Ovako, djeca u hraniteljskim prodicama /koje ih prihvataju jer su dobro plaćene/, a posebno djeca od dvije godine, izgube kontakt sa biološkom porodicom, zavole hraniteljsku i nastupa ogroman psihološki problem“, kaže Ostojićeva.

Za sada, pošto u Bijeljini i okolini nema ustanove gdje bi se takva djeca školovala i rehabilitovala, Centar za socijalni rad je obavezan da se brine o toj djeci, te ih šalje u Banjaluku.

"To su veliki troškovi, ali je i veliki psihički problem za djecu. Sigurno da je bolje da budu ovdje kod nas, ali bolje išta nego ništa“, kaže Ostojićeva.

Ona podsjeća da je 16 djece predškolskog i školskog obrazovanja redovno dolazilo na vježbe u Udruženje gluvih i nagluvih u Bijeljini, uz brojne mališane koji su bili uključeni u rahabilitaciju.

(Srna/Frontal)