Piše: Radoje Tasić (Srna)

Brdo Okolišta, kod Višegrada, smješteno na desnoj obali Drine, poznato je po starom putu /džadi/, koja je tuda vodila na planinu Sjemeć i dalje za Rogaticu, tu je i Jevrejsko groblje, gdje je sahranjena Loti Celermajer, poznati lik iz Andrićevog romana "Na Drini ćuprija".

Ali, brdo Okolišta poznato je i po tome što se u njegovom podnožju, na mjestu današnjeg Doma zdravlja, pred Drugi svjetski rat, nalazila Fabrika za proizvodnju oružja "Vistad", vlasništvo valjevskog industijalca Nikole Stankovića.

U toj Fabrici proizvodili su mine za minobacače, upaljače i artificije, a, kako neki kažu, i ručne i avionske bombe.

Brdo Okolišta krije i još neistražene tajne četiri tunela, koja su, dok je "Vistad" radio, izbušena u njegovoj utrobi, a danas se u njih može zaviriti samo kroz metalne rešetke.

Od 1939. do 1941. godine u ovoj fabrici je radio sada osamdesetosmogodišnji Milovan Jevđić iz višegradskog naselja Gornje Šeganje.

"Preko veze sam se zaposlio u firmi Nikole Stankovića, koja je, prema tadašnjim pričama, imala više od 4.000 radnika koji su radili u tri smjene. Radio sam na mašini za proizvodnju kapica za ručne bombe `kragujevke`", priča Milovan.

On navodi da je Fabrika bila "zlatna koka" za radnike - "fizikalci" su dnevno zarađivali osam, a majstori 40 dinara. Isplata je bila svake sedmice na šalteru, gdje su im dijelili kesu para.

Poređenja radi, za sedam dinara tada se mogla kupiti vreća brašna.

I Milovan se sjeća tunela u Okolištima od kojih su tri "polazila" iz fabričkog kruga. On nije u njih ulazio, tamo su išli najpovjerljiviji, ali zna da se u četvrtom, na vrhu brda, punile bombe u trotilnici.

"Vistad" su 1941. godine preuzeli Nijemci, a poslije rata na tom mjestu osnovano je preduzeće "Partizan", kasnije "Metalac“.

Na tunele su tada stavljene rešetke, ali je jedan od njih osposobljen i očišćen da bi poslužio kao skrovište za građane u toku NATO bombardovanja Višegrada u otadžbinskom ratu.

U Višegradu je teško naći čovjeka koji je istaživao unutrašnjost četiri tunela u brdu Okolišta. Iako u njima vjerovatno ništa nema, niko se ne usuđuje da zaviri u njihovu unutrašnjost, niti za to postoji bilo kakva potreba.

Iznad "Vistada" bila je vila Nikole Stankovića, koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiskovana i pretvorena u gradsku bolnicu.

Milovan Jevđić priča da se dobro sjeća inženjera Stankovića, za koga kaže da je za radnike bio "k`o duša", da je jedini u gradu imao automobil, ali da se često vozio u fijakeru.

(Srna/Frontal)