Ovom timu na raspolaganju su dvije poligrafske laboratorije, koje su smještene u Banja Luci. Od ukupnog broja testiranih 22 su ocjenjena kao nepodobna, dok ih je šestero iskoristilo svoje zakonsko pravo i odbilo da bude ispitano.

Najveći broj ovih ispitivanja odnosio se na krivična djela protiv imovine i to u skoro 70 odsto slučajeva, slijede krivična djela protiv opšte sigurnosti i ljudi i imovine, djela protiv života i tijela, i sa najmanjim procentom su zastupljena djela protiv službene dužnosti.

U toku 2012. godine u 12 slučajeva poligrafski ispitivači MUP RS-a su dobili direktna priznanja ispitanika o učešću ili izvršenju krivičnog djela.

“Ovdje niko nije ispitan ko nije prethodno potpisao izjavu, koja je formalnog karaktera jer ako zaista neće sarađivati nema od tog posla ništa. Sa te strane to je jedna visoko-humana metoda. Šta znači visoko-humana metoda ako neko sumnja na vas i dovodi vas uz pratnju policije. Naravno da to nije jednostavno i nije lako, ali sa druge strane ovo je najbrži i najlakši način da se neke stvari provjere“, ističe šef policijskog Tima za poligrafska ispitivanja i dodaje da je suština kod poligrafskog ispitivanja - ispitivač.

„Da bi neko bio poligrafski ispitivač u MUP RS treba da zadovoljava određene uslove, a to je da već radi u MUP RS  kao inspektor u kriminalitetu najmanje pet godina, poslije toga ide interni konkurs i ostalo. Da bi onda uslijedilo specijalističko školovanje koje traje najmanje  godinu dana, u okviru kojeg je stotinu ispitivanja pod supervizijom instruktora i tek onda neko može samostalno da radi, i naravno da ima završen fakultet odgovarajuće grupe koja je nama potrebna“, kaže naš sagovornik, kojem zbog zaštite indentiteta nismo u mogućnosti objaviti ime.

U sadašnjem timu poligrafista MUP RS-a rade četiri ispitivača, diplomirani pravnik, kriminalista, defektolog i psiholog. Po međunarodnim standardima dozvoljena su dva poligrafska ispitivanja dnevno, a poligrafisti kažu da je više od toga i nemoguće, jer se gubi koncentracija.

Sam proces poligrafskog ispitivanja traje do tri časa, a obuhvata tri faze. Prvo se ispituje predmet o kojem se radi, gdje se ispitivač upoznaje sa sa svim detaljima krivičnog djela, nakon čega treba da se uputi i u samog ispitanika i onda počinje informativni razgovor što je druga faza. U njoj ispitanik i ispitivač sjede „jedan na jedan“ i razgovaraju, gdje ispitivač polako kroz razgovor „skenira“ samog ispitanika, njegove sklonosti, kako bi mogao da izvuče kontrolna pitanja koja će biti važna prilikom sastavljanja upitnika, da bi potom ispitivač pristupio sastavljanju pitanja i tada tek ide samo ispitivanje na aparatu.

„Ocjena kompletnog ispitivanja je kompletan doživljaj ispitivača oko samog ispitanika“, podvlači policijski poligrafista i kaže da ženama daju mogućnost izbora kod ženskog ispitivača, kada ocijene da je to bolje jer se time prevlada barijera žena/muškarac, nekad je i drugačije pa radi se obrnuto.

On ističe da posao poligrafskog ispitivača radi već 15 godina. „Nisam nikad mislio da ću raditi nešto duže od tri, četiri godine međutim ovo je jako interesantno, zalijepio sam se za ovo i ne vjerujem da ću ikad išta drugo raditi, možda nešto uz ovo, ali ovoga se neću riješiti, jer definitivno je jako interesantan naravno  ko voli policijski posao“, kaže nam.

Rezultat poligrafskog ispitivanja nije dokaz na sudu

Mnoge debate u cijelom svijetu i danas se vode oko toga da li poligraf može ili treba da bude privaćen kao dokaz na sudu. U SAD u njenih 27 saveznih država ovo testiranje se može koristiti tokom suđenja kao dokaz, dok u preostalih 23 ne, ali i u tih 23 što ne prihvata nije eksplicitno odbijeno. Zanimljivo je da je poligraf kao dokaz na sudu osim Amerike, prihvaćen i u Makedoniji. Kod nas nije, a policijski poligrafista osnovni razlog za to vidi u činjenici da poligraf ne može biti primjenjen kod svih osoba.

„Na šta poligraf reaguje, koje prati reakcije, mi svi nismo isti. I zbog toga prema svima ne može ovo biti određujuće, jer neki ljudi imaju određena oboljenja i čim mi ne možemo primjeniti tu metodu na jednog čovjeka, makar samo i jednog, ta metoda više  nije egzaktna, nije primjenjiva prema svima i zbog toga samtram da ne može biti kao dokaz na sudu“, smatra šef policijskog poligrafskog tima.

Trend: Korištenje poligrafa u privatne svrhe

Poligraf ili detektor laži koji je nekada bio ekskluzivno korišten u svrhe policijskih istražnih radnji, u savremeno doba svoju primjenu nalazi i u privatnom sektoru. Najčešća oblast u koje se mimo policije koristi jeste biznis, gdje poslodavci, vlasnici kompanija nastoje da na ovaj način se uvjere u istinitost iskaza kandidata za posao ili poslovnih partnera i dr.

Prije skoro tri godine medijsku pažnju posebno je privukla informacija da je u BiH urađeno prvo poligrafsko testiranje za privatne potrebe u BiH  i to na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci. Od tada do danas je za potrebe preduzeća, agencija i privatnih subjekata na ovom Fakultetu izvršeno preko dvije stotine poligrafskih ispitivanja.

„Do sada je bilo par slučajeva gdje su se fizička lica interesovala za mogućnost korišćenja usluga poligrafskih ispitivača u cilju „dokazivanja nevjerstva od strane supružnika“ ili „dokazivanja svoje vjernosti“, ali s obzirom da se, u najvećem broju slučajeva prilikom ispitivanja i saopštavanja rezultata, često dolazi do neprijatnih scena, ovakva ispitivanja se načelno ne prihvataju, nego se supružnici upućuju da na druge načine rješavaju ove nesuglasice“, rečeno nam je iz menadženta Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci.

Kako je već istaknuto u svijetu, kao i u zemljama u regiji sve je primjetniji trend korištenja detektora laži u poslovnom sektoru. Istraživanjima je dokazano da  prilikom zapošljavanja 30-40 % kandidata za posao u biografiji navode makar jednu laž da bi impresionirali članove prijemne komisije i stekli prednost pred ostalim kandidatima. Dokazano je da su mnogobrojni radnici radi zaposlenja upotrebljavali krivotvorena svjedočanstva o završenim školama, fakultetima, uvjerenja o završenim kursevima, obukama i sl. Poslodavci u mnogim kompanijama, bankarskim i finansijskim organizacijama, osiguravajućim kompanijama, automobilskoj, farmaceutskoj ili nekoj drugoj profitabilnoj industriji sa zaštićenim načinima proizvodnje, službama koje se bave obezbjeđenjem transporta novca i agencijama čija je osnovna djelatnost zaštita lica ili imovine sve se više odlučuju na korišćenje usluga poligrafskih ispitivača. U posljednje vrijeme se povećao broj poligrafskih testiranja lica koja se zapošljavaju u službama koje se bave radom sa djecom, posebno u pogledu seksualne zloupotrebe djece, dječije pornografije i sl.

Osim ovog, u Banja Luci u Psihološkom centru PsiMedica koju vodi prof. dr. sc. med. psiholog Aleksandar Milić takođe se radi privatno poligrafsko testiranje. Na sajtu pomenutog centra stoji da osim poslovnog, istražnog i sudskog korpusa ova metoda je primjenjiva „u privatnostima. Brojni interni konflikti se reflektuju na eksterne konflikte u bračnim i porodičnim odnosima u čemu je zanačajan osnov istina - iskrenost ili laž. To značajno determiniše skladnost ili neskladnost u braku ili porodici. Brojni brakovi su opterećeni tim dilemama, a i potrebom za ispitivanjem i uvjeravanjem o istini ili lažima u tim odnosima. Sve više partnera se javlja i, u okviru diskrecije, koristi se ovom najnovijim testiranjem iskrenosti i/ili laži”.

Poligrafista iz MUP RS je podijelo i jedno zanimljivo iskustvo koje je imao sa Amerikancem koji je svojevremeno radio u bazi u Gradišci, koji ga je tokom jednog razgovora pitao “da li te je ikada startala mafija”. Na njegovo uzvratno pitanje “misliš u smislu da nekome nešto sredim”, dotični Amerikanac je rekao ne, nego da radiš za njih i dodao da je to u SAD vrlo rašireno da poligrafisti rade za mafiju, jer i ona voli da zna kad je neko laže, a uz to plaćaju veoma dobro.

No pored trenda koji je evidentan, da i privatna i poslovna lica, pa ako je vjerovati Amerikancu i mafija koristi ovaj instrument ispitivanja, poligraf i danas je primarno policijska metoda koja se koristi kada u toku istražnih radnji inspektor u datom slučaju odluči da se na ovaj način utvrdi vjerodostojnost iskaza i tako suzi potraga.

(Frontal)