Vijesti
92 odsto narkomanskih zavisnika je do 33 godine starosti
BANJALUKA - U BiH ima oko 7.500 osoba koje injektiraju drogu /u Banjaluci oko 534/, a sve je veći broj mladih u dobu od 18. do 22. godine koji traže stručnu pomoć u Savjetovalištu za prevenciju i tretman zavisnosti "Viktorija", upozorava direktor ove ustanova Sanja Stanić.
Ona u intervjuu Srni ističe da je od 2002. do 2011. godine 75 odsto
korisnika usluga "Viktorije" bilo životnog doba između 23. i 33. godine,
17 odsto između 16. i 22. godine, dok je osam odsto korisnika bilo
starije od 33 godine.
"Podaci za 2011. godinu govore o porastu trenda javljanja klijenata
od 18 do 22 godine. Ovaj podatak govori o tome da se spušta starosna
granica onih kojih se obraćaju za stručnu pomoć i savjetovanje. Naši
podaci ukazuju da je u većini pojedinačnih slučajeva kod klijenata tog
životnog doba riječ o konzumiranju marihuane, te da inicijativa za
traženje stručne pomoći uglavnom dolazi od roditelja", precizira
Stanićeva i napominje da zavisnici najčešće konzumiraju heroin, ali
postoji i veliki broj onih koji uz heroin koriste i druge vrste opijata.
"Kod većine korisnika motivi za početak eksperimentisanja sa
psihoaktivnim supstancama su: radoznalost, dosada, zabava i uticaj
vršnjaka, ali i potreba da se proba nešto što je zabranjeno u čijoj
osnovi leži radoznalost, bijeg od traumatičnih životnih okolnosti,
prevazilaženje nesigurnosti, nedovoljnog samopouzdanja i samoće", navodi
Stanićeva.
Od 2003. do 2012. godine Savjetovalište je obezbijedilo 4.593
intervencija direktne pomoći putem savjetodavnih razgovora, te priprema
za ulazak u Terapijsku zajednicu.
"Od ukupno 244 štićenika koji su ušli u program, 29 odsto ga je
završilo uspješno. O uspješnom završetku programa možemo govoriti onda
kada je štićenik u terapijskoj zajednici proveo dvije godine, te pola
godine resocijalizacije u društvenoj sredini", objašnjava Stanićeva.
Prema njenim riječima, ovaj podatak govori o kompleksnosti i
dosljednosti programa "Čovjek", koji se provodi u ovoj terapijskoj
zajednici, jer od ukupnog broja zavisnika koji su prošli kompletan
program terapijske zajednice, više od 90 odsto - apstinira.
Ona je dodala da program rada Savjetovališta za prevenciju i tretman
zavisnosti "Viktorija" obuhvata populaciju zavisnika od narkotičkih
sredstava sa područja Banjaluke, ali i drugih gradova BiH i šire. To je
nekonfesionalan pristup, koji obuhvata pripadnike svih nacija,
preventivni program i terapijski program, a tu su i besplatne usluge
savjetovanja i testiranja na prisustvo psihoaktivnih supstanci.
"Temeljne tačke prevencije i tretmana u našem radu su: otkriti
zavisnost što ranije, pokrenuti liječenje kod što većeg broja zavisnika,
konzumenata i eksperimentatora, zadržati ih što duže pod stručnim
nadzorom, zatim savjetovanje i individualne terapije ili liječenje u
našoj Terapijskoj zajednici, nakon čega slijedi faza resocijalizacije",
navodi Stanićeva.
Ona je naglasila da u okviru "Viktorije" funkcioniše muška
terapijska zajednica u Bastasima, kod Banjaluke, kao i da je kapacitet
komune 30 mjesta. Štićenici su obuhvaćeni programom "Čovjek", koji je
namijenjen zavisnicima od droga kao što su heroin i kokain. Program
traje dvije godine, uz šest mjeseci resocijalizacije.
"U socijalnoj izolaciji zavisnici putem okupacione i psihosocijalne
terapije mijenjaju sklop ličnosti, životnu filozofiju i usvaju društveno
prihvatljive norme ponašanja. Tokom tretmana dolazi do niza pozitivnih
promjena u pogledu moralnih vrijednosti i ponašanja, socijalnog,
emotivnog, intelektualnog, duhovnog rasta zavisnika o psihoaktivnim
supstancama", istakla je Stanićeva.
Ona je navela da je program resocijalizacije namijenjen štićenicima
koji su završili terapijski program u Terapijskoj zajednici, što
omogućava postepeni prelaz u vanjski svijet, smanjujući rizik recidiva i
ostvarujući stabilnost između novog identiteta i stečenih vrijednosti
kod zavisnika.
"Za liječenje zavisnosti potrebna je motivacija zavisnika, ali je
potrebno uključiti i članove porodice koji aktivno podstiču zavisnika da
poduzme nekad i prve prave korake ka prihvatanju određene terapije i
uspostavljanju apstinencije. Donošenje prave odluke za liječenje
zavisnik često odgađa, a nerijetko se dešava da i samo liječenje biva
neuspješno zbog specifičnosti bolesti zavisnosti, odnosno zbog činjenice
da je to recidivirajuća bolest", pojasnila je Stanićeva.
Ona je navela da se roditelji često pitaju kako prepoznati da
njihovo dijete uzima droge i što učiniti kad se takav problem pojavi.
Znakovi koji upozoravaju da je moguće da dijete uzima psihoaktivne
supstance mogu biti - tjelesni, kao i promjene u ponašanju.
Stanićeva je poručila da pronalaženje droga ili predmeta za
korištenje droge svakako treba shvatiti kao ozbiljan znak, te je
potrebno da se roditelji obrate za stručni savjet i pomoć, a ne da
problem pokušavaju da riješe sami.
(Srna/Frontal)