Ona u intervjuu Srni ističe da je od 2002. do 2011. godine 75 odsto korisnika usluga "Viktorije" bilo životnog doba između 23. i 33. godine, 17 odsto između 16. i 22. godine, dok je osam odsto korisnika bilo starije od 33 godine.

"Podaci za 2011. godinu govore o porastu trenda javljanja klijenata od 18 do 22 godine. Ovaj podatak govori o tome da se spušta starosna granica onih kojih se obraćaju za stručnu pomoć i savjetovanje. Naši podaci ukazuju da je u većini pojedinačnih slučajeva kod klijenata tog životnog doba riječ o konzumiranju marihuane, te da inicijativa za traženje stručne pomoći uglavnom dolazi od roditelja", precizira Stanićeva i napominje da zavisnici najčešće konzumiraju heroin, ali postoji i veliki broj onih koji uz heroin koriste i druge vrste opijata.

"Kod većine korisnika motivi za početak eksperimentisanja sa psihoaktivnim supstancama su: radoznalost, dosada, zabava i uticaj vršnjaka, ali i potreba da se proba nešto što je zabranjeno u čijoj osnovi leži radoznalost, bijeg od traumatičnih životnih okolnosti, prevazilaženje nesigurnosti, nedovoljnog samopouzdanja i samoće", navodi Stanićeva.

Od 2003. do 2012. godine Savjetovalište je obezbijedilo 4.593 intervencija direktne pomoći putem savjetodavnih razgovora, te priprema za ulazak u Terapijsku zajednicu.

"Od ukupno 244 štićenika koji su ušli u program, 29 odsto ga je završilo uspješno. O uspješnom završetku programa možemo govoriti onda kada je štićenik u terapijskoj zajednici proveo dvije godine, te pola godine resocijalizacije u društvenoj sredini", objašnjava Stanićeva.

Prema njenim riječima, ovaj podatak govori o kompleksnosti i dosljednosti programa "Čovjek", koji se provodi u ovoj terapijskoj zajednici, jer od ukupnog broja zavisnika koji su prošli kompletan program terapijske zajednice, više od 90 odsto - apstinira.

Ona je dodala da program rada Savjetovališta za prevenciju i tretman zavisnosti "Viktorija" obuhvata populaciju zavisnika od narkotičkih sredstava sa područja Banjaluke, ali i drugih gradova BiH i šire. To je nekonfesionalan pristup, koji obuhvata pripadnike svih nacija, preventivni program i terapijski program, a tu su i besplatne usluge savjetovanja i testiranja na prisustvo psihoaktivnih supstanci.

"Temeljne tačke prevencije i tretmana u našem radu su: otkriti zavisnost što ranije, pokrenuti liječenje kod što većeg broja zavisnika, konzumenata i eksperimentatora, zadržati ih što duže pod stručnim nadzorom, zatim savjetovanje i individualne terapije ili liječenje u našoj Terapijskoj zajednici, nakon čega slijedi faza resocijalizacije", navodi Stanićeva.

Ona je naglasila da u okviru "Viktorije" funkcioniše muška terapijska zajednica u Bastasima, kod Banjaluke, kao i da je kapacitet komune 30 mjesta. Štićenici su obuhvaćeni programom "Čovjek", koji je namijenjen zavisnicima od droga kao što su heroin i kokain. Program traje dvije godine, uz šest mjeseci resocijalizacije.

"U socijalnoj izolaciji zavisnici putem okupacione i psihosocijalne terapije mijenjaju sklop ličnosti, životnu filozofiju i usvaju društveno prihvatljive norme ponašanja. Tokom tretmana dolazi do niza pozitivnih promjena u pogledu moralnih vrijednosti i ponašanja, socijalnog, emotivnog, intelektualnog, duhovnog rasta zavisnika o psihoaktivnim supstancama", istakla je Stanićeva.

Ona je navela da je program resocijalizacije namijenjen štićenicima koji su završili terapijski program u Terapijskoj zajednici, što omogućava postepeni prelaz u vanjski svijet, smanjujući rizik recidiva i ostvarujući stabilnost između novog identiteta i stečenih vrijednosti kod zavisnika.

"Za liječenje zavisnosti potrebna je motivacija zavisnika, ali je potrebno uključiti i članove porodice koji aktivno podstiču zavisnika da poduzme nekad i prve prave korake ka prihvatanju određene terapije i uspostavljanju apstinencije. Donošenje prave odluke za liječenje zavisnik često odgađa, a nerijetko se dešava da i samo liječenje biva neuspješno zbog specifičnosti bolesti zavisnosti, odnosno zbog činjenice da je to recidivirajuća bolest", pojasnila je Stanićeva.

Ona je navela da se roditelji često pitaju kako prepoznati da njihovo dijete uzima droge i što učiniti kad se takav problem pojavi. Znakovi koji upozoravaju da je moguće da dijete uzima psihoaktivne supstance mogu biti - tjelesni, kao i promjene u ponašanju.

Stanićeva je poručila da pronalaženje droga ili predmeta za korištenje droge svakako treba shvatiti kao ozbiljan znak, te je potrebno da se roditelji obrate za stručni savjet i pomoć, a ne da problem pokušavaju da riješe sami.

(Srna/Frontal)