Radojičić ističe da radi informisanosti o njegovom kompletnom stavu o ovom pitanju, u nastavku daje stenogram svoje diskusije i replike iz jučerašnje rasprave.

Replika:

Pomenuo me kolega Kojić maloprije, pa moram reagovati. Pre toga još jednu stvar da kažem, g-din Kojić se poziva na mišljenje Sekretarijata da postoji Ustavni osnov. Treba razlikovati postojanje ustavnog osnova i nesaglasnosti sa Ustavom u pojedinim odredbama. Postojanje ustavnog osnova je pravo da Narodna skupština u određenoj oblasti donese zakon – to nije sporno, a što zakon ima problem sa više članova Ustava , to je „drugi par čarapa“.

Dakle, kolega Kojić me pomenuo u jednom kontekstu, kontekstu moje prekjučerašnje izjave i mislim da je vrijedno da je ponovim ovdje, jer je član 13. predloženog zakona jedna od najkritičnijih tačaka i ja se nadam da će ga predlagač shvatiti i promijeniti.

G-din Gligić je čitao sinoć član 24. Ustava koji govori o nepovredivosti stana. Član 24. kaže: „Stan je nepovrediv“. Zakonom se, po nalogu suda, u stan može upadati i to pod određenim zakonom propisanim uslovima ili ako se neposredno hvata učinilac krivičnog djela, da je sakriven u tom stanu.

Član 13. koji vi ovdje predlažete je dramatično drugačiji i ovo liči na ''kožne kapute''. Pročitaću šta piše : „Radi utvrđivanja vrijednosti pokretnih stvari...“ moguć je upad u stan.

Jutros je g-din Goran Mitrović imao jednu nadahnutu diskusiju gdje je naveo primjer da uglednog poljoprivrednika tuži komšija da u domaćinstvu ima ili u kući bogat traktor, za koga se ne zna gdje ga je i kako kupio. Po članu 13., radi utvrđivanja vrijednosti traktora, bez suda, bez svjedoka, bez saglasnosti tog lica se provaljuje u stan i u kuću i utvrđuje vrijednost traktora, a po sljedećem članu se on oduzima, jer se ne može na licu mjesta izvršiti procjena vrijednosti toga, te pokretnosti. Ljudi to je `48.! Upadanje u stan radi utvrđivanja vrijednosti pokretnih stvari i onda, poslije, koje se još mogu oduzeti, ako su sumnjive, a osnov sumnje za upad u stan nije krivično djelo, već osnov sumnje je da uopšte ta stvar postoji u kući, znači da imate uopšte traktor u kući.

Ovaj član je toliko kritičan da vodi u neke totalitarne stvari i molim vas da ovo u najboljoj namjeri razumijete, jer neće se upadati u kuću bivšem predsjedniku Republike, ovako se može upasti u kuću hiljada običnih građana i praviti nemir i nered u Republici Srpskoj.

Diskusija:

Dame i gospodo, nalazimo se već dva dana u raspravi o ovom zakonu, u vrlo interesantnoj situaciji, da imamo obrnute uloge u Parlamentu, da je predlagač opozicija, a kritikuje pozicija. Ovo je jedna interesantna situacija, pogotovo što će izgleda dobiti punu podršku, a pri tome je izuzetno mnogo kritikovan.

Kada govorimo o političkom stavu pozicije, ja ću vas podsjetiti na jednu situaciju od pre desetak godina. U vremenu kad je SNSD bio opozicija, predlagao je, u vremenu najvećeg procesa privatizacije, Zakon o reviziji privatizacije. Nikad, ni jednom, tadašnja pozicija, sadašnja opozicija, nije dozvolila da taj zakon uđe u dnevni red sjednica NS. Nijednom nije dozvoljeno da se o njemu vodi rasprava u NS, da se kaže šta u njemu valja, a šta u njemu ne valja, je li predlagač u pravu ili nije, ima li ustavni osnov ili nema. Svaki put je zakon sasječen, prije nego što je o njemu započela rasprava. Što je - pokazalo se, predstavljalo veliku grešku tadašnje pozicije, jer je proces privatizacije prošao tako kako je prošao, prošlo je vrijeme, protekli ugovori, u reviziju se ušlo, kad je već, što pjesma kaže ''sve pokrio snjegovi, ruzmarin i šaš''.Sadašnja pozicija ima priliku da ne napravi istu grešku. Grešku koju ste vi napravili, jer niste dozvolili da se radi revizija jednog procesa, koji je imao elemente kriminalnog, u vrijeme kad je činjeno. I zbog toga, s ove strane stoji politička volja da se nešto uradi, i to u najboljem obliku, koji neće napraviti više štete i problema, nego što će urediti stvari.

Očekujem da predlagač do konačne forme, razriješi sukob pojedinih članova ovog zakona, sa članovima 16., 20., 23., 24. i 110. Ustava.

Možda se razlikujemo u mišljenju o tome, mi upozoravamo na neusaglašenost, po našem mišljenju sa Ustavom, ne želimo da ih sutra obara Ustavni sud, bilo koji, RS ili BiH.

Član 16. govori o pravu na sudsku zaštitu i dvostepenosti postupka. U ovom zakonu ono nije potpuno garantovano. Nije ni jasna u nekim elementima, jer ovdje se miješa malo upravnog, malo parničnog, malo krivičnog postupka, pa na jednom mjestu imate da neko donosi odluku, pa da se žalite drugostepenom organu. Kad pročitate, ispada da se istom tom i žalite, direktoru Poreske uprave, koji donosi odluku - da se njemu žalite. To nije pravna zaštita. Ne treba zbog ovoga da neko ide u Strazbur, nakon deset godina patnje. Da vas podsjetim, zbog nedovoljne pravne zaštite i nepostojanja dvostepenosti u Sudu BiH, mnogi ljudi iz RS su već sad u Strazburu i čekaju da se tamo odluči o njihovoj pravdi. Imaju simpatije ovdje za te svoje postupke, a istovremeno predlaže se zakon u kome nije potpuno garantovana dvostepenost i pravo na žalbu.

Član 20. je nevinost. Izvinite, ali ovdje, barem oni koji su nabrojani, već su pod osnovanom sumnjom. Samim tim što vrše neku funkciju su pod osnovanom sumnjom. A da ne govorim dalje o teretu dokazivanja. Uvijek je teret dokazivanja na onom koji tuži, o čemu je g. Gligić juče govorio. Čak po ovom zakonu i mrtav čovjek može biti tužen. Kako da dokazuje da nije kriv ? Jer to je „ostavilac“, koji u ovom zakonu stoji.

U najboljoj namjeri govorim.

Član 23. govori o tajnosti podataka. Treba uzeti zakone koji regulišu način rada banaka i član 8. Evropske konvencije. Ne može se u banke upadati u kožnim kaputima i uzimati podatke. Propisano je i zakonom i međunarodnim standardima, pa čak i Ustavom garantovano, tajnost određenih podataka.

Član 24. o nepovredivosti stana, neću da se ponavljam.

Član 110. kada govorimo o retroaktivnosti. Imali smo situacija, dugo sam u parlamentu, kad god smo imali zakon koji se u cjelini odnosi na retroaktivno djelovanje, oborio ga je Ustavni sud. Kad su pojedine odredbe imale retroaktivno dejstvo, onda se moglo braniti pred Ustavnim sudom. Ako ovaj zakon u cjelini kaže da se njime ispituju sva lica od '92. pa dalje, propisuje procedure i postupke, postoji problem člana 110. Ustava. Bez obzira što mi donesemo odluku da on ima opšti interes, ne može imati retroaktivno dejstvo čitav zakon, po članu 110. Ustava. Pa će onda opet da ga neko goni do Strazbura. Govorim o zakonu koji će ostati da važi, kojeg neće sutra oboriti neko, bilo Ustavni sud RS, pa neko reći ne valja taj Ustavni sud, pa će ga neko tužiti pred Ustavnim sudom BiH, pa će reči ne valja ni taj sud, jer se radi i o direktnoj primjeni Evropske konvencije o pravima i slobodama.

Predlagač treba da uzme i da se odluči da li ide u parnični postupak, ili ide u upravni postupak ili ide u krivični postupak. Mora da uzme deset zakona, o kojima je g. Gligić sinoć govorio i da vidi u čijem se dvorištu nalazi. Preklapa se sa Zakonom o poreskom postupku, preklapa se sa Zakonom o opštem upravnom postupku, sa Zakonom o krivičnom postupku, sa Zakonom o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, sa Zakonom o pravobranilaštvu, sa Zakonom o republičkoj upravi i sa još nekoliko zakona.

Kad se nađete u sudaru, dva, tri ili pet zakona, koji se primjenjuje ? Npr. Zakon o poreskom postupku je lex specialis i u njemu eksciplitno stoji da se on primjenjuje, ako je u sudaru sa nekim drugim zakonom. Znači, ovaj zakon se ne primjenjuje. Da napravimo poređenje: Zakon o koncesijama donesen je prije nekih 10 do 15 godina. Nikada nije s njim usklađeno još 10-20 zakona, tako da se primjenjuje sa silnim problemima. Ne provodi se, ne može se dovesti do kraja, jer nisu usklađeni drugi zakoni. Znači : ili se ovaj zakon mora uklopiti u pravni ambijent ostalih deset zakona ili se drugih deset zakona mora mijenjati, jer je ovo vrlo krupna oblast u koju se ulazi.

Prije par godina smo mi u Narodnoj skupštini imali nacrt zakona koji je bio sličan ovom. Sjećaju se možda poslanici iz prošlog saziva, i on je lutao u problemima sudara sa Ustavom. Mislim da je bio usvojen u NS, ali nikada u takvoj formi nije došao u prijedlogu, jer je ovdje bio kritikovan zbog odredaba Ustava. Danas imamo ponavljanje iste priče, koju smo imali prije par godina. Nakon toga zakona pojavio se Zakon o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, koji je na snazi. Bojim se da predlagač, kad uzme sve ovo u obzir, ustavna ograničenja, Evorpsku konvenciju, druge zakone, da će doći i on na Zakon o oduzimanju stečene imovine krivičnim djelom, zbog svih ustavnih limita koji postoje. Neka pokuša napraviti nešto drugo. Nije sporno, ušao je u tu priču, ali smo imali pre par godina, sa sličnom namjerom prethodne Vlade, i nije prošlo, jer nije imalo usaglašenost sa najvišim pravnim aktom.

Neću ulaziti u detalje ovdje koji su pominjani oko stana, oko cenzusa, oko spiskova lica itd. Kako po ovom zakonu provoditi istragu ili procesuirati Medžidu Kreso ili Zlatka Lagumdžiju ili Gorana Salihovića, koji su vam nabrojani u Zakonu, „imenom i prezimenom“ ? Predsjednik Suda BiH, je osumnjičeni po ovom spisku, žena iz drugog entiteta, koja nema državljanstvo, koja nema imovinu u RS, a predmet je istrage ovog zakona. Ne možete to raditi. A gdje su vam svi ostali: poslanici, delegati, ustavne sudije, načelnici opština, ima i bogatih bogami, više od većine ovdje. Gdje su načelnici opština i gdje su, gospodo, tajkuni iz privatizacije ?

Ovdje su osumnjičeni, po spisku, po funkciji, predsjednici parlamentarnih stranaka, predsjednici Vlade, Skupštine, Republike, sudije, sudije osumnjičene, a nema tajkuna iz privatizacije ! Da je navedeno da su lica koja su izvršila privatizaciju, od tad do tad, predmet istrage ovog zakona, ali - u prelaznim odredbama se kaže da se izvrši istraga nad deset lica. Hoću i o tome da govorim, a to nisu ovi što su izvršili privatizaciju, već su to predsjednik Ustavnog suda, predsjedik Vrhovnog suda, po funkciji osumnjičeni, predsjednik Republike, predsjednik Skupštine, predsjednik Vlade.

U završnim odredbama, osumnjičeno je direktno deset lica, niko od ovih koji raspolažu onim stotinama miliona o kojima smo govorili ranije. Zašto njih nema u ovom zakonu ? Pogledajte to i popravite u mjeri u kojoj se može popraviti.

I završna, samo još jedna konstatacija. Ako se želi kompaktna, kompletna borba protiv korupcije, za koju mora postojati politička volja cijelog društva, ona se ne rješava ni ovim zakonom, ona se ne rješava ni zakonom koji je prethodno donesen o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom.Ne samo jednim pojedinačnim zakonom. Već : prvo, političkom voljom, drugo, postojanjem strategija koje su vrlo široke, odnose se na institucije, na zakone, koje se odnose na rokove. Ono što bi nam trebalo možda, a što treba kod programa rada uvrstiti je postojanje Strategije za borbu protiv korupcije.

Postojanje takvog dokumenta samo u Vladi nije dovoljno, treba Strategija za borbu protiv korupcije na nivou RS.

(Frontal)