Kako se političari obraćaju Bogu i da li se obraćaju iskreno?

Ja ne bih u ovom trenutku dijelio nas i ostale ljude na političare i nepolitčare. Mi smo vrlo često ljuti na te ljude. Ali ako bih mogao da se našalim, moglo bi se reći da u početku ljudi koji su na vlasti, (ne izbjegavam ni sebe) ne stoje pred ikonom ili Bogom, nego pred ogledalom i onda se tako obraćaju Bogu. Međutim kada neko razbije to ogledalo i kada se ono pomuti, onda već postane malo teško živjeti i zagledanje u to mutno ogledalo navede čovjeka da se obrati Bogu.

Kakav je odnos države prema crkvi?

Za mene bi država bila jedan okvir koji obezbjeđuje ljudima da znaju gdje su i koji ih čuva od spoljašnih udara, a unutra je tako nevidljivo prisutna da ih čuva od njih samih. U fizičkom, socijalnom i ekonomskom smislu. Ne postoji država koja može ljudima dati tu vertikalnu nit, koja ih povezuje sa onim što čovjek jeste. U tom smislu je potrebna crkva i duhovnost i uvijek je bila potrebna. Ono što je kod nas nekako vidljivo i što može svaki čovjek da primjeti, da je taj ram, spoljašni, dosta izrazbijan, a ono što je još gore i ono što ne možemo da primjetimo da uopšte postoji država koja na nevidljiv način čuva ljude da ne budu gladni, žedni i nebezbjedni. To je ono što mnogo nedostaje u ovoj državi.

Ovo što ste rekli shvatio sam da ste otprilike konstatovali da mi i nemamo državu, što je tačno, ali do kada ovako?

Koliko god mi bili čudni, Srbi, Bosanci i Hercegovci, Hrvati, Bošnjaci. U BiH postoji neka nevidljiva nit koja povezuje ljude i u uslovima koji su nemogući - mi postojimo. Ja bih se usudio reći suprotno svim tim zloslutnim stvarima koje vise iznad nas. Mnogo ima manje zla i kriminala kada pogledamo koliko nemamo države u odnosu na to kako u drugim zemljama gdje je država moćna i vidljiva, ipak se pojavi zlo i kriminal. Nemoguće da to samo uradi država. I ja bih tu stvarno pripisao duhovnost svih naših ljudi, bez obzira na vjeru i naciju.

Odnos prema komšijama i prema ljudima iz drugih vjera?

To je bio veliki respekt praznika, a sada smo se nekako udaljili zbog raseljavanja. Sjetio sam se sad jednog Božića kada sam bio u vojsci 89/90 u Samoboru kod Zagreba. Osvanuo je Božić, ja sam ležao u krevetu, već je odsvirala truba i onda je jedan Albanac, Izet Tatović, moj prijatelj, volio bih da ga nađem... Gurnuo me i rekao "ustaj pope, Božić je“, i tada sam vidio da je cijela četa stajala u redu da mi čestitaju Božić. Bez ikakve namještajlke. Svi ti ljudi su baš htjeli da mi pokažu ljubav i poštovanje.

Govorite o suživotu, može li se?

Kako da ne, to je prosto smiješno. Kako se ne može? Mnogo puta pomislim ko je ovdje lud... Evo nekad me zaboli kičma, pošto se kao bavim nekim sportovima i imam masera, zove se Nemko. On je jedan istinski Musliman, klanja pet puta dnevno i nemam nikakav problem da ga zovnem u pola 11 u noći, jer on uvijek otvara svoju ordinaciju kada ja pozovem. Pričamo o Bogu i ne možemo da se ispričamo.

Jeste li bili u prilici da upoznate novog reisa?

Da i to davno, kada je bio muftija tuzlanski, sastajali smo se u Sarajevu i razgovarali na temu nestalih i vrlo smo lijepo razgovarali. Ja sam se njemu skoro najavio da dođem da ga posjetim i da mu čestitam, ali se deslio da je umro vladika u Kraljevu, i morali smo to da odložimo za neko vrijeme, ali nadam se skorom susretu.

Vi ste imali neku vrstu sukoba sa bivšim reisom Cerićem, pa čak i sa efendijom Zukorlićem.

Nisu to bili neki sukobi, nego smo bili na tom nekom verbalnom planu u nekoj situaciji. Sa Zukorlićem sam shvatio da je on čovjek ambiciozan i sposoban. Jednom prilikom smo se našli u studiju, neka je bila priča i ja sam mu stao na put, a onda je on naravno pokušao da me skloni i onda je došlo do tog razgovora koj je ostao zapamćen.  Međutim ja njega nikada nisaa prestao poštovati kao čovjeka koji se bori za svoj narod i svoju zajednicu i uvijek mi je bilo zanimljivo da se sjećam njega. Mogu reći da učim od njega, na njegovim greškama i na njegovim dobrim stranama. Ono što je on u jednom trenutku bio za Sandžak, to sam ja možda bio u nekom trenutku bio za Hercegovinu. To je strašno iskušenje, da čovjek pomisli da je ne samo vjerski već i u nekom drugom smislu lider.

Zukurlić je zaista jedna zanimljiva pojava, ne bih htio reći ništa negativno o njemu. On ima neku energiju i snagu fizičku i to je meni kao Srbinu odmah bio izazov, jer tu sam se odmah sjetio Marka Kraljevića i Muse Kesedžije.

Što se tiče Cerića on je jako kompleksna ličnost. Učinio je mnogo za Muslimane. Ali sam iskoristio tu priliku da mu repliciram, jer on je govorio na zapadu jednu priču, na istoku drugu, a ovdje neku treću.

Ono što je najvažnije njemu, i meni, i Zukurliću, ako ne bude ljudi koji će držati svoje i ne dati onim drugima da ih pregazi - ništa neće valjati. Svako treba da brani dostojanstvo svog naroda.

OBN-Telering/Frontal