Može li Arapsko proljeće zaista da se desi na Baklanu? Da li je to realna mogućnost ili samo još jedna politička igra?

Svima je poznato da je ekonomska situacija na Balkanu veoma loša. Vladavina prava još uvijek ne funkcioniše onako kako bi trebala. Narod je nezadovoljan tranzicijom koja se u posljednje dvije decenije odvija iz socijalizma u kapitalizam. Svake naredne godine ljudi žive teže nego one prethodne. Sa druge strane „tajkuni“ postaju sve bogatiji. A političari ne rade ništa po tom pitanju. Ovo je  percepcija običnih ljudi koja je veoma blizu i istine.

Protesti u Sloveniji pokazuju da ljudi ne vjeruju političarima. Oni misle da nema stvarne razlike između vladajući i opozicionih partija. Političari su im lagali svo ovo vrijeme. Veoma je opasno kada ljudi izgube vjeru, ne u političare, nego u politički sistem, institucije i procedure demokratije, kao i u zakon. Takvo stanje ne donosi prosperitet, nego nasilje i anarhiju. A ni to nije rješenje, takođe.

Ja vjerujem da političari i građani moraju da shvate da su svi oni zajedno odgovorni za  ostvarivanje zajedničkih interesa. Političari nemaju pravo da umanjuju svoju odgovornost. Oni su izbore „osvojili“ na osnovu datih obećanja. Oni moraju da urade svoj posao kako bi stvorili bolje okruženje gdje svako ima mogućnost „da ganja svoju sreću“. Oni nemaju pravu da optuže građane za nacionalnu izdaju samo zato što nisu zadovoljni njihovim radom. To nije demokratnija, to nije ni vladavina prava.

Sa druge strane narod bira svoju vladu. Oni moraju preuzeti odgovornost za svoje izbore. Oni imaju pravo jedino da mijenjaju vladu na demokratskim izbornim procesima, ne na ulici. „Ulična demokratija“ takođe nije demokratija, ni vladavina prava.

Pogledajmo šta predstavlja okvir za dijalog između političara i naroda na Balkanu. O čemu oni govore? Šta je tema razgovora? Da li oni govore o načinima jačanja vladavine prava? Da li govore o stabilnosti institucija? Ili govore o slobodnom tržištu?

Odgovor je jasan: Ne, oni ne pričaju o tome. Naprotiv, oni su veoma daleko od tih tema. Istina je da balkanski narodi sa svojim političarima pričaju o iluzijama. I zbog toga je glavna karakteristika našeg društva iluzija. Oni govore o „jednakoj rasporedjeli“ opšteg dobra. Oni pričaju bajke o tome kako političari trebaju svačiji život da učine odličnim. Kako bi vlada trebala da ljudima da novac i učini ih kraljevima. I znate šta? Političari zaista obećavaju ovakve „nebuloze“.

I dalje niko ne želi da presječe iluzije. Ljudi i dalje žele političare koji daju nerealna obećanja. Političari i dalje misle da vlada može i da treba da radi posao za koji nije sposobna. I zbog toga je situacija ozbiljna: obje strane nisu normlane. Obje zaboravljaju stvarnost. I ako se ovo ludilo nastavi, to može dovesti do velikih neugodnosti i to vrlo brzo.

Ja smatram da bi svi trebali da preispitamo svoje vrijednosti i pozicije. Nova tema je nužna. Iluzije ne smiju biti više naš put. Moramo odbaciti ideje i strategije koje su dokazano loše.

Neophodno je da se izabere vlada koja razumije da je njen posao izgradnja institcuija, a ne da sanjari. Mi trebamo vladu koja omogućuje vladavinu prava i pruža sigurnost građanima i njihovoj imovini. I to je to. To je sasvim dovoljno. Pustite vladu da urade ove stvari. Sve ostalo treba da građani sami urade. Oni moraju da preuzmu svoj dio odgovornosti. Njima treba dobro okruženje, ne vodič od strane vlade.

Ovo bi trebalo da bude u centru pažnje javnog mnjenja. Ako počnemo da pričamo o tome, onda ćemo biti sposobni da stvorimo stvarne promjene. Sve ostalo je samo još jedna iluzija.

(www.balkaninside.com/Frotnal)