Nevladina organizacija Croatia Libertas je kao dio evropskog i bh nevladinog sektora dostavlja Ambasadi SAD-a prijedlog ustavnih promjena u BiH. U kontekstu pregovora oko novih ustavnih promjena koje posebno traže Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, važno je naglasiti kako je stav hrvatske politike i javnosti oko tog pitanja jedinstven i predstavlja ujedno i najbolje, najodrživije i naravno trajno mirovno rješenje koje isključuje bilo čije nezadovoljstvo ili buduća nesrećna previranja ili nezadovoljstvo.

Bosna i Hercegovina će imati prosperitet i evropsku perspektivu samo ako se uvaže zahtjevi i sugestije svih naroda u BiH, pa samim time i bh Hrvata. Najbolje rješenje predstavlja dio Dejtonskog plana i dio Kutiljerovog plana koji se odlikuje u rješenju bh. državnog uređenja i ustrojstva od tri ili četiri multietničke, savezne, federalne jedinice sa vlastitom nivoom zakonodavne, sudske i izvršne vlasti te centralnom, državnom nivoom koju može u kontinuitetu nastaviti da predstavlja Vijeće ministara BIH.

Granice koje bi administrativno predstavljale te jedinice su: Republika Srpska u dejtonskim granicama, Hrvatska federalna jedinica Herceg-Bosna s granicama koje je unijela u Dejtonski sporazum s pravom diskontinuiteta teritorija u svim onim opštinama i na onom hrvatskom teritoriju koji je bio pod kontrolom bh Hrvata koji je samim time unesen u Federaciju BiH te Bosanska Republika u granicama koje su Bošnjaci unijeli u Federaciju BiH na dan potpisivanja Dejtonskoga sporazuma.

Sve ove navedene administrativne savezne cjeline bi činile Bosnu i Hercegovinu, a posebno je važno istaknuti kako ove teritorijalne federalne jedinice i danas neformalno postoje i funkcionišu jer na njima postoje tri različita telekom operatera, tri različite elektroprivrede, tri različita vodovodna preduzeća, tri različita komunalna preduzeća, itd.

Postojanje i suživot pripadnika drugih naroda u nekoj trećoj saveznoj jedinici predstavlja samo dokaz njene multietničnosti što je i cilj novog ustavnog ustrojstva. Županije u Federaciji bi bile ukinute, a samo tim potezom bi se uštedjelo preko dvije milijarde maraka koje bi umjesto na glomaznu administraciju bile usmjerene na privredna ulaganja. U takav predloženi ustav bi se ugradila odrednica o nemogućnosti izdvajanja ili odcjepljenja na što sada i danas sva tri ili bilo koji konstitutivni narod ima pravo skladno Povelji UN-a o Pravu na samoodređenje i samoopredjeljenje konstitutivnih naroda koja je unesena u Aneks IV Dejtonskog sporazuma, današnji dejtonski Ustav BiH.

Ovakvo rješenje bosanskog problema bi doprinijelo trajnom i održivom miru, većoj toleranciji u BiH te potpuno otklonilo nepovjerenje između tri naroda te sumnje u bilo kakvo “osvajanje” ili “prekrajanja” teritorija. Današnje stanje ostavlja snažan utisak kako su Hrvati i Srbi izgubili rat te su kao nekakvi gubitnici koji su dužni pobjednicima Bošnjacima biti podloženi ili podčinjeni čime se javljaju otvorena javna nezadovoljstva kao i ranije u istorije koja je bila turbulentna.

Hrvatski narod danas nema nikakvih prava kao ni elemente konstitutivnosti što može biti samo element trajne nestabilnosti koja može dovesti do trajne neodrživosti BiH i skore propasti Dejtonskog rješenja kojem kao nepravednom mirovnom rješenju ipak curi vrijeme. U fokusu ovoga rješenja, nestale bi sumnje kako Bošnjaci imaju “skrivene namjere unitarizma” u BiH koja bi nakon predloženih principa rješenja i položenih karata na sto očuvala svoju cjelovitost i nedjeljivost kao država” na unutrašnjem i međunarodnom planu.

Činjenica je kako Bošnjaci imaju skrivene namjere u cilju stvaranja, kako kažu njihovi vjerski i politički predstavnici, stvaranja vlastitog životnog prostora. Naravno, u ovom cilju se konstantno pozivaju na svoju brojnost, često ponavljajući teze iz Islamske deklaracije kako će „oružanom pobunom „osloboditi“ cjelovitu i nedjeljivu BiH“. Činjenica je kako nakon bilo kakvih novih nesrećnih previranja, BiH niko pa ni moćna Amerika ne bi ni pokušala sastavljati zajedno.

Prijedlog kojim bi se BiH sastojala od tri federalne jedinice može uključivati i prijedlog da „hrvatsku multietničku federalnu jedinicu“ čini isključivo administrativni teritorija samo jedne, bilo koje hrvatske opštine kako bi se bilo koji političar s bošnjačke strane mogao rasterećeno prihvatiti ovaj prijedlog kojim bi se otklonili sukobi oko teritorija na koji bh Hrvati kao konstitutivni narod imaju i ustavno i međunarodno pravo. Time bi se stvorila središnja nivoa vlasti koja je prihvatljiva za ostvarivanje istih prava svih građana što sada nije slučaj i predstavlja jednaku frustraciju za sve.

Ukidanje županija koje bi se napravilo jednostrano ili mimo volje hrvatskoga naroda urodilo bi trajnim nezadovoljstvom i stvaranjem budućih problema. Takvim činom bi se prekršio Dejtonski sporazum i napravile nove nepravde hrvatskome narodu. Koja i kakva prava ima jedan konstitutivan i savremeni narod u BiH ako većinski Bošnjaci imaju skrivene namjere i tenzije pretvaranja bh Hrvata u građane drugog reda. Nemojmo zaboraviti činjenicu kako je Sarajevo, glavni grad BiH, danas potupno etnički očišćeno od Hrvata i Srba dok su se prema podatcima OSCE-a u Mostar vratili svi povratnici i izbjeglice koji su to željeli. Je li to vizija bošnjačke verzije Bosne i Hercegovine i službena politika?

U svakom slučaju, ovakvo rješenje, uz ukidanje županija, donijelo bi uštede od preko milijarde maraka na godišnjoj nivou, uspostavilo bi veće povjerenje te otklonilo bilo kakve skrivene namjere koje trenutno postoje kod vodećih političara sva tri naroda, a predstavljaju prepreku postojanju države BiH, prijetnju trajnom miru i stabilnosti te političkoj kohabitaciji i suživotu.

Takođe, ovdje je bitno naglasiti kako ovaj prijedlog prema istraživanjima NVO Croatia Libertas i OHR-a, podržava plebiscitarno 97% hrvatskog stanovništva, 95% srpskog stanovništva i oko 17% bošnjačkog stanovništva u ukupnom zbiru nekoliko anketa koje su provedene u nekoliko posljednjih godina. Treba napomenuti kako Hrvati dejtonskim sporazumom nisu dobili ništa, a ustupili su vlastitu Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu kao ustupak miru u BiH, OHR je u 785 slučajeva promijenio dejtonski sporazum iako nije imao mandat. Jedno od radikalnijih promjena je i oduzimanje prava na odlučivanje unutar Vlade Federacije BiH čime su hrvatski ministri unutar Vlade FBiH imali pravo veta koje je ukinuto. Mogućnost uspostavljanja “nelegalnih Vlada” mimo hrvatskih kvota i nametanje člana bh. Predsjedništva Hrvatima bošnjačkim glasovima je vrhunac obespravljivanja jednog konstitutivnog naroda čime je stvoreno duboko nepovjerenje i izvor svih budućih problema u BiH koja će se otkloniti isključivo ovim prijedlogom ustavnih promjena. Ako se želi nastaviti obespravljivanje jednog konstitutivnog naroda onda će se usvojiti bilo koji drugi prijedlog opet uključujući skrivene namjere i neiskrenost za jednakopravnošću i istim tretiranjem sva tri naroda što će se izroditi kontraproduktivnim po opstojnost BiH kojoj središnja vlast dugoročno nefunkcionira što dovodi u pitanje održivost dejtonske BiH.

U Mostaru, 2. januara 2013.

Leo PLOČKINIĆ, predsjednik NVO Croatia Libertas