Dervo Sejdić i Jakob Finci podnijeli su predstavke zbog nemogućnosti da se kao pripadnici romske, odnosno jevrejske nacionalne manjine kandiduju za članove Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta jer ustavne odredbe predviđaju da se u ove državne organe mogu kandidovati samo pripadnici konstitutivnih naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

Kada je Evropski sud za ljudska prava objavio presudu Sejdić - Finci protiv BiH, izgledalo je da će posao na njenom provođenju biti mnogo jednostavniji. S obzirom da Ustav predviđa da se u Predsjedništvo BiH bira jedan Srbin iz RS, odnosno po jedan Bošnjak i Hrvat iz Federacije, za sudsku odluku bile su potrebne male izmjene, smatra jedan od podnosilaca tužbe Jakob Finci.

„Meni je bilo vrlo logično da se samo malom izmjenom koja će pisati da se biraju jedan član Predsjedništa iz RS-a i dva člana iz Federacije, od kojih više od jednoga ne može biti pripadnik istog konstitutivnog naroda ili grupe ostalih, taj problem lako može biti riješen. Međutim, mi smo od nečega što je bilo jednostavno, napravili novi problem. Mi smo sada napravili problem ’ravnopravnosti’ hrvatskog naroda u BiH - jer su nakon šest godina što u Predsjedništvu u ime hrvatskog naroda sjedi gospodin Željko Komšić, hrvatske političke stranke zaključile da one nisu zastupljene u Predsjedništvu jer nije izabran niko iz HDZ-a ili HDZ-a 1990. jer se čini da je to preduslov da bi mogao nacionalno da se pišeš kao Hrvat“, kaže Finci. 

​​Stav predstavnika hrvatskih političkih stranaka prenosi lider HDZ-a 1990. Božo Ljubić, koji istovremeno na pitanje da li se presuda provodi zbog međunarodne zajednice ili BiH, kaže:

„Ako ispravno odgovorim na to pitanje da to radimo radi BiH, onda ćemo ispuniti uvjete iz presude koje traži Sud u Strazburu, ali ćemo isto tako riješiti i pitanja koja BiH opterećuju u ovom momentu kada je u pitanju pozicija konstitutivnih naroda. I to je naš pristup. Parafrazirajući Voltera - dragi su mi Sejdić i Finci, ali još mi je draži hrvatski narod.“

Političke partije su proteklih godina iznosile različite prijedloge za provođenje presude, međusobno suprotstavljene. Bez rezultata je ostala i skupštinska komisija  u kojoj su bile zastupljene sve parlamentarne stranke. Nisu prihvaćeni amandmani dva HDZ-a u Parlamentu, dogovor SDP - HDZ je izazvao brojne reakcije i pravu pobunu nevladinih organizacija.

Za sada je najčvršći dogovor lidera stranaka postignut u Mostaru (na osnovu dogovora SDP-a i SNSD-a)  u novembru mjesecu 2012., kojim su definisani neki osnovni principi.

Među njima se navodi kako treba osigurati da pripadnici jednog naroda ne biraju predstavnike drugog u Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Presuda se, umjesto provođenja, iskomplikovala različitim političkim stavovima, kaže Finci:

„Sud u Strazburu je tražio nešto vrlo jednostavno. Tražio je jednakopravnost svih građana u kandidovanju za mjesto u Predsjedništvu i za mjesto u Domu naroda, a nije tražio ni da predstavnik ostalih sjedi u Predsjedništvu, niti da predstavnik ostalih mora sjediti u Domu naroda, da bude izabran. On samo mora imati mogućnost kandidovanja, i to je sve. I zbog toga se čudim da o tome tri godine nije postignut dogovor, koji nas izuzetno mnogo koči jer je sada i EU, pored Vijeća Evrope koje je to davno reklo, rekla da nema ni naše kredibilne aplikacije za članstvo u EU dok ne implementiramo odluku.“

Ono što je karakteristično za BiH, izostanak političke volje, pokazalo se i na primjeru neprovođenja odluke Suda za ljudska prava, smatra profesor Mile Lasić.

„Elite su spremne tumačiti ovu obvezu onako kako njima odgovara. I nije tu samo riječ o slučaju Sejdić-Finci, odnosno o Romima i Židovima. Suštinski se pak radi o tome da se otvara prostor za respektiranje i onih identiteta koji sada nisu respektirani. Bez te aplikacije smisla i duha i odredbi presude, nitko nam neće dozvoliti da idemo dalje“, ocjenjuje Lasić.

Novo, ozbiljno upozorenje je stiglo iz Vijeća Evrope koje najavljuje da neće priznati rezultate opštih izbora 2014. ukoliko se presuda ne provede. Jedan od podnosilaca tužbe Dervo Sejdić kaže:

„Ja u to vjerujem, naročito ako međunarodna zajednica ostane čvrsta pri datom obećanju. Mislim da to ne ide u prilog nijednom od političara, ma koje opcije i kakvog mišljenja on bio, jer je time ugrožena i njihova lična pozicija, odnosno i njihova partijska pozicija.“

Zbog diskiriminacije koja je upisana u Ustav BiH, stizaće i druge presude Evropskog suda. Prva se očekuje na osnovu žalbe dr Ilijasa Pilava, koji se kao Bošnjak iz RS nije mogao kandidovati za člana Predsjedništva BiH.

RSE/Frontal