Vijesti
Predsjednik Češke bio je u ratu u Hrvatskoj: "Srbi su nas namjerno poslali u minsko polje"
Bivši NATO-ov general Petr Pavel pobjedom nad Andrejem Babišem postao je novi predsjednik Češke Republike. Za Pavela je šira hrvatska javnost čula tek nakon pobjede na izborima, ali mnoge je zaintrigirao podatak da je 1993. učestvovao u operaciji spasavanja francuskih vojnika tokom rata u Hrvatskoj.
Za to je odlikovan Ordenom francuske Legije časti i Češkom medaljom heroja. To mu je omogućilo da koristi riječ "heroj" na svojim izbornim plakatima - uključujući i medalje. Kad su ga novinari tokom predizborne kampanje pitali nije li neskroman, odgovorio je: "Ne govorim to za sebe, to je za mene rekao predsjednik Vaclav Havel."
Bivši general i bivši predsjednik vojnog odbora NATO-a je o toj UNPROFOR-ovoj operaciji prije tri godine dao zanimljiv intervju, u kojem je detaljno opisao spasavanje 55 francuskih vojnika. U tom intervjuu ispričao je kako je mu je u jednom trenutku srpski komandant uperio pušku u vrat. Njegov tadašnji zamjenik Aleš Opata bio je u blizini.
"Tada sam došao najbliže tome da izgubim život"
"Bio sam impresioniran kad mi je Aleš Opata, u trenutku kad srpski komandant nije gledao, prišapnuo: 'Komandante, ubiću ga, zar ne?' Samo sam mu rekao: 'Aleš, nemoj napraviti ništa'", ispričao je Pavel u intervjuu 2019. godine.
Navodi kako je ta operacija 1993. u Hrvatskoj bila najstresniji trenutak kojeg je doživio u vojnoj karijeri: "Mislim da je to bio trenutak u kojem sam došao najbliže tome da izgubim život".
Pavel navodi da se operacija odvijala krajem 1992. i početkom 1993. godine: "Hrvatska je gubila strpljenje sporim oslobađanjem teritorija u sektoru u kojem se nalazio naš bataljon. Srbi su to zvali Srpskom Krajinom. Radi se o području oko Plitvičkih jezera, od Knina na jugu do Karlovca na sjeveru".
"Kasnije su pokrenuli operaciju Oluja, čiji cilj je bio brzo uspostavljanje kontrole i protjerivanje Srba iz tog područja. U isto vrijeme, radilo se o području na kojem su Srbi živjeli vijekovima. Dio Srba je imao osjećaj da imaju pravo na tu teritoriju. Mnogi Srbi su tokom istorije tamo prolijevali svoju krv", ispričao je Pavel u intervjuu.
"Kad vas netko namjerno odvede u minsko polje, znate da imate problem"
Na molbu novinara da opiše do kakvih je situacija došlo tokom operacije, Pavel je rekao: "Bilo je više napetih situacija. Kad vas neko namjerno odvede u minsko polje, znate da imate problem. Kad vam neko drži pušku uperenu u leđa i vodi vas na prvu liniju ratišta, kad sve oko vas eksplodira, a ispred vas kuća odleti u komadiće, znate da ste blizu smrti."
"Kad dođete na udar artiljerijske vatre te granate eksplodiraju oko vas, pri čemu svaka od njih ima potencijal ubiti na stotine ljudi, a selo koje je do prije par trenutaka izgledalo mirno odjednom izgleda kao ratna zona i iz toga izađete neokrznuti, znate da ste se jedva izvukli. U jednom trenutku smo došli do plaže Karin, danas idealne destinacije za ljetni odmor. Tada nije tako izgledala jer smo stigli tamo 10 minuta nakon što je minobacačka granata raznijela dva francuska vojnika. Bilo je više takvih trenutaka", opisao je češki general.
Novinar ga je potom zamolio da se prisjeti trenutka kad se našao u minskom polju te ga upitao kako se izvukao. "Srećom. Nismo prešli preko nijedne mine, samo smo se provezli kroz polje. Srbi su nas tamo namjerno poslali. Nadali su se da ćemo uletjeti u probleme jer bi onda mogli reći da smo si sami krivi za to."
Dodaje kako nisu imali vazdušnu podršku jer im nije trebala. "UN-ove misije bile su primarno misije očuvanja mira i podrške. UNPROFOR-ova misija, u smislu mandata, bila je tako slaba i, iz današnje perspektive, tako neefikasno vođena da sam iznenađen da se puno više loših stvari nije dogodilo dok smo bili tamo".
"Bili smo teret i za hrvatsku i za srpsku stranu"
"Bili smo više teret i za srpsku i za hrvatsku stranu. U napetim situacijama oko Benkovca, Srbi koji su se vraćali s ratišta su nam više puta rekli: 'Zašto ste ovdje? Zašto imate mitraljeze i transportere, a nećete da se borite s nama protiv Hrvata koji su nas napali.' Teško im je bilo objasniti u tako napetoj situaciji da nam naš mandat to ne dozvoljava. Imali smo oružje, ali smjeli smo ga koristiti isključivo u samoobrani", ispričao je Pavel.
"Naša zadaća nije bila boriti se s bilo kojom stranom, nego stati između njih i spriječiti nasilje. U takvoj situaciji teško je naći pravo rješenje", dodao je, nakon čega da je novinar pitao zbog čega se upustio u rizičnu operaciju spasavanja u tako napetoj situaciji.
"Zato što smo vojnici, za to smo obučeni. Ako se naši kolege nađu u opasnoj situaciji, kao vojnik se osjećam obavezan da mu pomognem. Očekivao bih istu vrstu pomoći ako se mi nađemo u problemima", pojasnio je Pavel.
Na pitanje je li u akciji spasavanja francuskih vojnika učestvovao samo češki bataljon, Pavel je odgovorio: "Naš bataljon, koji je u to vrijeme još uvijek bio čehoslovački, bio je jedini sa slobodom kretanja u sektoru veličine oko 50x100 kilometara. Ni srpska ni hrvatska strana nisu nam ograničavale kretanje."
"Francuzi su podcijenili Balkan, nisu razumjeli da to nije Čad ili Alžir"
"Kenijski bataljon nalazio se u zoni u kojoj je bilo najviše borbi i bio je praktički paralizovan. Francuski bataljon, spletom okolnosti i nekih ranijih odluka, našao se u situaciji da su ih Srbi blokirali i mi smo ih morali snabdjeti hranom", naveo je Pavel pojasnivši kako su Francuzi bili izolovani u vlastitoj bazi.
"Potcijenili su Balkan, nisu razumjeli da to nije Čad ili Alžir i da ne možete komunicirati s lokalcima preko puščane cijevi. Mi smo imali i prednost što se tiče jezika, ali iznad svega mi nismo dijelili takav odnos prema lokalcima, uvijek smo birali kontakt", naveo je Pavel.
"Hrvatske kriminalne bande povremeno su upadale u francuski sektor i brutalno ubijale lokalne Srbe. U jednom takvom slučaju Srbi su htjeli intervenisati, a Francuzi, motivisani pokušajem da spriječe konflikt, spriječili su srpsku jedinicu da uđe dublje prema području u kojem su htjeli postaviti zasjedu", ispričao je češki general.
Čime su Francuzi razbjesnili Srbe?
"Dio srpskog konvoja je prošao, radilo se o dva vozila, a Francuzi su blokirali ostale. U međuvremenu su dva srpska vozila upala u hrvatsku zasjedu u brdima, a Hrvati su brutalno ubili 23 Srbina. Srbi su potom iskopali 23 groba odmah pokraj francuske baze kako bi ih podsjetili na to što su napravili. Htjeli su im poručiti 'ovo je vaša krivica jer nam niste dozvoliti da im pomognemo'. To je eskaliralo situaciju. Potom su blokirali Francuze, praktički su ih tretirali kao neprijateljsku jedinicu", naveo je Pavel.
Na pitanje jesu li Francuzi koje su Česi spasavali bili smješteni na jednom mjestu, Pavel je odgovorio: "Ne, nalazili su se na četiri lokacije, na svakoj ih je bilo 10-15. Kod plaže Karin ih je bilo 30-ak. Kod mjesta Goleš ih je bilo 8, tamo je bio i oklopni transporter. Kad smo stigli tamo, Srbi ih nisu htjeli pustiti. Srpski komandant mi je rekao: 'Kad nas Hrvati napadnu, ubićemo Francuze.' Pregovarao sam s njima sat vremena", ispričao je bivši češki general.
"Zaprijetili su da će ubiti i nas ako ne odustanemo. Na kraju smo postigli dogovor koji je bio vrlo bolan za Francuze. Oklopnjak je morao ostati tamo, a vojnici su mogli ponijeti samo svoje lične stvari i oružje. Kasnije smo saznali da su Srbi koristili transporter za izviđanje hrvatskih položaja", naveo je Pavel, kojeg je novinar potom zamolio da opiše situaciju u kojoj mu je srpski komandant uperio kalašnjikov u vrat s leđa.
"Odlučili su nas koristiti kao živi štit"
"To je bilo na jednoj lokaciji na koju su nas poslali Srbi. Radilo se o srpskoj jedinici s oko 100 ljudi. Od tamo su periodički slali ljude na front, koji se nalazio par stotina metara dalje. Vraćali su se, pri čemu bi uvijek izgubili par ljudi, uzeli municiju i vratili se na ratište. Stigli smo tamo tačno u trenutku kad se jedna njihova desetkovana jedinica vratila s fronta", ispričao je Pavel.
"Kad su nas vidjeli, bili su bijesni i odlučili su nas koristiti kao živi štit. 30 naoružanih i frustriranih Srba skočilo je na naša dva transportera s 12 ljudi. Ne možete puno učiniti u takvoj situaciji, a naročito jer se oko nas nalazilo još ljudi. Uperili su u nas protivavionski top s tri cijevi kalibra 20 milimetara. Shvatili smo da je otpor uzaludan i nismo imali druge opcije nego se privremeno predati i čekati razvoj situacije", naveo je češki general.
Na pitanje što se potom dogodilo, Pavel je odgovorio: "Rekli su nam da moramo krenuti s njima na ratište pa smo to i napravili. Tokom tog incidenta srpski komandant je klečao iza mene na oklopnom transporteru te mi uperio pušku u vrat s leđa. Iza njega je stajao Aleš Opata. Odavao je dojam osobe koja nije naročito impresionirana situacijom, a ja sam bio impresioniran činjenicom da se nije uspaničario. Kad mi je Aleš prošaptao 'ubiću ga, zar ne?', odgovorio sam: 'Aleš, nemoj napraviti ništa.' I nadao sam se da me čuo", zaključio je Pavel.
Izvor: Index.hr