Pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju Mitrovske zadušnice. Uvijek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine dan kada se sjećamo preminulih.

Ove zadušnice Srbi su primili od Rusa, koje je ruska crkva ustanovila u 14. vijeku nakon Kulikovske bitke.

Vojskovođa Dimitrije Donski zamolio je Sv. Sergija Radonješkog da održi pomen palim vojnicima i da se to čini svake godine u taj dan. Vremenom, to je postalo pominjanje svih upokojenih, ne samo vojnika.

Preminulih rođaka i prijatelja sjećamo se u molitvama, palimo svijeće, držimo parastose, pomene i molimo Gospoda za pokoj i mir njihovih duša.

Molitva onih koji su ostali na zemlji, mnogo može da pomogne dušama na putu ka vječnom spasenju.

Najvažniji pomen za preminule, Proskomidija, služi se u crkvi na Svetoj Liturgiji. Potom se odlazi na groblja, gdje sveštenici kade grobove i čitaju molitve.

Na groblje se obavezno iznosi kuvano žito, crno vino i svijeće.

Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvijek može da se ode u crkvu, a ako ni to nije moguće, svijeća se zapali kod kuće.