U izbornoj kampanji koja traje do 1. oktobra do 7 sati ujutru, kada počinje predizborna šutnja, kandidati i politički subjekti imaju cilj animirati što veći broj glasača da izađu na izbore i glasaju baš za njih. Izlaznost na izborima u BiH je unazad nekoliko izbornih ciklusa između 50 i 60 posto, a rekordna je zabilježena 1997. godine, kada je svoje biračko pravo ostvarilo 87 posto glasača.  Skoro trećina mladih iz cijele BiH, koji prvi put imaju pravo glasa neće izaći na izbore. Rezultat je to ankete rađene za potrebe ovog teksta, u kojoj je učestvovalo 219 mladih. Da neće glasati reklo je njih 28,3 posto. 

Jedna od njih je i Marija Koprivica (19) iz Trebinja koja kaže da svoje pravo glasa ne bi voljela nikad ostvariti.

„Ne vidim nikakvu svrhu izlaska na izbore. Glas svakako sigurno znači, jedan manje-više, ne vidim da to utiče na konačan ishod. Kada ljudi i glasaju, uvijek isti kandidati dobiju izbore i uvijek ostane sve isto“, kaže ova Trebinjka. 

Luan Šparavalo (18) iz Sarajeva, iako misli da su izbori važan dio demokratskog uređenja države, neće iskoristiti svoje pravo glasa. Glasanjem bi, kaže, morao prihvatiti neke vrijednosti sa kojima se ne slaže. 

„Zato jer je svaka stranka zavisna o privatnom novcu i kada dođe na vlast nije nikako vezana za mandat koji je dobila od naroda. Druga stvar je to što nijedna stranka nema potrebu da provodi nikakve reforme koje će približiti narod istinitoj demokraciji“, objašnjava Šparavalo razloge zbog kojih će 2. oktobra, neće otići na glasačko mjesto.

Za razliku od Luana i Marije Mostarac Tarik Reso (19) još nije odlučio da li će glasati na predstojećim izborima. To zavisi, kako kaže, od mnogo faktora. 

„Čitava politička situacija u zemlji, ponašanje svih odgovornih jednostavno me odvlači od toga da ostvarim svoje biračko pravo“, pojašnjava svoju neodlučnost. 

Od 219 ispitanih njih 75 (34,2 posto) misli da njihov glas ne može ništa promijeniti. 

Marija smatra da bi njen glas mogao donijeti promjene, ali kada bi više ljudi vjerovalo u moć njihovog glasa. Mladi su svjesni važnosti izbornog procesa, ali je problem što 68,9 posto anketiranih ne vjeruje u izborni proces u državi u kojoj žive.

„Vjerujem u važnost izbornog procesa u svim demokratskim zemljama, ali u našoj zemlji često možemo vidjeti kako imamo i krađa na izborima i slično, tako da je to upitno“, smatra Reso.  Njegov vršnjak iz Sarajeva Luan smatra da njegov glas ne može donijeti nikakvu promjenu.

„Pa mislim da moj individualni glas ne može ništa promijeniti, ali mislim da sa dovoljno kvalitetnom retorikom i marketingom velika većina glasova može uticati na to kako administrativna vlast gleda na mišljenje naroda i da li je ono vrijedno ikakve pažnje“, kaže ovaj Sarajlija. 

I jedan glas je bitan 

Mladi u BiH sa kojima smo razgovarali ne vjeruju da njihov glas može da donese nužne promjene u zemlji. Te svoje stavove potkrepljuju izvještajima o stalnim izbornim krađama i manipulacijom glasova koja, kako kažu, nije rijetkost u BiH. Takođe, oni ne vjeruju u politički sistem, koji je prema njihovom mišljenju, postavljen tako da ni nova politička snaga ne može doprinijeti demokratizaciji društva. 

Iako ubijeđeni da njihov glas nije vrijedan i da ne može uticati na rezultate izbora, ponudili smo im informacije koje demantuju takve stavove. Pitali smo ih da li znaju da je na Lokalnim izborima 2020. kandidat za načelnika Kupresa Gojko Šebez pobijedio sa samo jednim glasom razlike. On je imao 95, a njegov protivkandidat Momčilo Marić 94 glasa. 

„To ne znam stvarno, nisam pratila, ali ne bi me ništa čudilo. Mislim, kod nas se kupuju glasovi i namještaju, može se glasati i ne glasati ako se namjesti, ništa to ne znači“, skeptična je Marija. 

Za ovaj primjer nije znao ni Luan, pa smo ga pitali da li ova informacija mijenja stav da jedan glas nije bitan. 

„Da, ali i donekle ne. Zato jer i ako dođe nova stranka na vlast još uvijek su to isti mehanizmi vlasti, još uvijek postoji ista mišićna memorija tih instrumenata administracije. Dakle, da se promijeni i vlada treba više vremena i treba biti dogovora, a ti dogovori ili su u obliku kompromisa ili na kraju neće doći do njih. Dakle nije samo pitanje koga odaberemo, da li to išta mijenja nego da li bilo ko koga odaberemo želi i može išta promijeniti“,  kaže Luan. 

U našoj prvoj priči sociologinja i univerzitetska profesorica Sarina Bakić rekla je kako više faktora utiče na stav mladih o neučešću na izborima, te da to nije samo slučaj u BiH. 

Opšti izbori u BiH biće održani u nedjelju 2. oktobra kada birači odlučuju ko će u naredne četiri godine biti članovi Predsjedništva BiH, predsjednik Republike Srpske te poslanici: u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Predstavničkom domu BiH,  Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Skupštinama 10 kantona. 

Autor: Slađan Tomić

Frontal