Pripadnici specijalne jedinice MUP-a Hrvatske, poznate pod nazivima "merčepovci" i "Јesenje kiše", kojom je komandovao Tomislav Merčep, u Zagrebu su 7. decembra 1991. godine likvidirali ovu tročlanu srpsku porodicu.

Prema Merčepovom naređenju, njegov zamjenik Miro Bajramović naredio je pripadnicima jedinice Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Nebojši Hodaku i Snježani Živanović da privedu Srbina Mihajla Zeca zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima.

Prilikom privođenja, uveče oko 23.00 časa, ispred njegove kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci ubio ga je Siniša Rimac, navodno pri pokušaju bijega.

Nakon Mihajlove likvidacije, Munib Suljić se vratio u Mihajlovu kuću, odakle je izveo njegovu ženu Mariju i njihovu kćer Aleksandru.

Prvo ih je odveo u hotel "Panorama", a odatle na Sljeme, gdje ih je pobio iz vatrenog oružja, a nakon toga naredio ostalim pripadnicima jedinice da njihove leševe bace u jamu za smeće.

Nekoliko dana poslije likvidacije, njihove leševe je pronašao Marijin brat, Zlatko Mesić, i sam pripadnik MUP-a Hrvatske.

Aleksandrina sestra Gordana i brat Dušan uspjeli su da prežive, jer su se sakrili u kući i tako promakli ubicama.

Ubrzo po pronalasku leševa, uhapšeni su pripadnici Merčepove jedinice - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snježana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sudijom priznali ubistva.

Na suđenju je, međutim, utvrđeno kako pred istražnim sudijom nisu imali advokata kojeg su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi kao nezakoniti izuzeti iz spisa, a optuženi oslobođeni "u nedostatku dokaza".

U maju 2016. godine Županijski sud u Zagrebu je nepravosnažno osudio Tomislava Merčepa, tadašnjeg komandanta rezervne jedinice MUP-a Hrvatske, stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu, i savjetnika u istom ministarstvu, na pet i po godina zatvora.

On je osuđen zbog toga što "nije spriječio sebi podređene da vrše nezakonita hapšenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Јanje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno".

Iz činjeničnog opisa presude je, međutim, izostavljeno 20 žrtava za koje je, takođe, bio optužen, a za koje se, navodno, nije moglo utvrditi ko ih je hapsio i likvidirao.

Među ubijenima za koje je Merčep osuđen navedena su imena Mihajla, Gordane i Aleksandre Zec.

Vrhovni sud je, presudom iz februara 2017. godine, preinačio prvostepenu presudu tako što mu je povećao kaznu na sedam godina zatvora, koju je, umjesto u zatvorskoj ćeliji, povremeno "izdržavao" u elitnoj banji Krapinske toplice.

U spomen na stradanje dvanaestogodišnje srpske djevojčice, hrvatski reditelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević napravili su pozorišnu predstavu "Aleksandra Zec", posvećenu, kako su rekli autori, svakom djetetu-žrtvi rata, čija premijera je bila 2014. godine u Rijeci.

Godine 2018. pojavio se i dokumentarni film pod nazivom "Srbenka", takođe hrvatskog autora Nebojše Slijepčevića, koji prati pripreme i probe za pozorišnu predstavu "Aleksandra Zec", koji se bavi temama nacionalizma i ksenofobije, odnosno razmatra uticaj hrvatskog društva i javnog diskursa na živote prvenstveno djece srpske nacionalnosti, koja su rođena u Hrvatskoj godinama nakon završetka rata.

U martu prošle godine hrvatski Vrhovni sud donio je odluku da se osuđeni Merčep pusti na uslovnu slobodu nakon izdržane tri četvrtine zatvorske kazne zbog znatno pogoršanog zdravstvenog stanja, ranije krivične neosuđivanosti, potpunog pridržavanja kućnog reda i što je dotadašnjim izdržavanjem kazne "u cjelosti ostvarena svrha kažnjavanja".

U novembru prošle godine mediji u regionu su objavili vijest da je umro ratni zločinac Tomoslav Merčep u 69. godini života, podsjećajući da je bio kandidat na predsjedničkim izborima 2000. godine, a 2015. godine i VIP-gost na inauguraciji hrvatskog predsjednika Kolinde Grabar Kitarović.

Izvor: srna.rs