Međutim, kako virus mutira, nastaju novi sojevi i varijante, tako možemo pretpostaviti i da prirodni i vakcinalni imunitet postaju slabiji. To je zbog toga što virus stiče osobine koje mu omogućavaju da izbjegne antitijela.

Kako naučnici znaju koliko traje imunitet?

Treba razumjeti da, da bi naučnici znali koliko dugo COVID-19 vakcine štite (ili imunitet nakon bilo koje druge vakcine), moraju pratiti situaciju u stvarnom svijetu. Odnosno, da bi znali da imunitet traje godinu dana – morali bi posmatrati ljude koji su primili tu vakcinu godinu dana, da bi znali traje li pet godina – moraju pratiti te ljude pet godina. No, postoje neki pokazatelji koji nam daju dobru sliku trenda imuniteta – recimo neutralizirajuća sposobnost, efikasnost vakcine u startu, efikasnost vezivanja antitijela te koliko neka vakcina inducira B i T memorijske stanice te citotoksične T limfocite.

Dvije poluge imunološkog sistema: T i B limfociti

Postoje dvije “poluge” imunološkog sistema – T i B limfociti. B-limfociti su nam vezani za proizvodnju antitijela, uprošteno govoreno, a T-limfociti za ubijanje patogena.

Naš imunološki odgovor ne ovisi samo o B-limfocitima i antitijelima: tu je i druga „poluga“ imunološkog sistema, T-limfociti (T-limfociti), od kojih neki imaju funkciju da ubijaju inficirane stanice (citotoksične T-stanice, pomoćne/regulatorne T stanice – CD4+ i CD4+).  Obje vrste T-stanica imaju i podklase memorijskih stanice. Naime, većina ovih stanica odumire nakon što obave svoju funkciju, ali dio ih ostane živo kako bi kasnije omogućile bržu i bolju odbranu susretne li se organizam ponovo s tim antigenom u budućnosti. Obje vrste (CD4+ i CD8+) T-limfocita stvaraju memorijske verzije kako bi se omogućilo imunološko pamćenje preko šireg spektra funkcija. Upravo su te stanice one koje nam mogu pomoći i na koje se oslanjamo u budućnost, čak i onda kada nam opadne nivo antitijela. To je zapravo i razlog zašto nivo antitijela nije jedini parametar preko kojeg možemo posmatrati imunološki sistem i da li smo zaštićeni od neke bolesti.

Koliko dugo nas cjepiva / vakcine protiv COVID-19 štite? Šta je s imunitetom nastalim nakon prebolijevanja?

Studija objavljena u naučnom časopisu Immunity i još nekoliko otkrila je da ljudi koji se oporave čak i od blažih slučajeva COVID-19 proizvode antitijela najmanje 5 do 7 mjeseci i mogu trajati mnogo duže. U JAMA Network je objavljen rad koji je pokazao da je 6% onih koji prebole infekciju COVID-19u toku 280 dana praćenja ponovo oboljela – odnosno prebolijevanja štiti za posmatrani period čak 96%. U Lancet je objavljen rad koji je pokazao da bi prebolijevanje štitilo i 7 mjeseci s efikasošću od 78%, a u drugom radu u Lancet da je prebolijevanje povezano s 84% manjim izikom infekcije (200 dana praćenja).

Ipak, stav je da i oni koji su preboljeli trebaju primiti vakcine nekad.

Takođe, treba nam svima biti jasno da su vakcine bolje kontrolisan i manje rizičan način sticanja imuniteta od prebolijevanja.

Naučnici su pratili obje “poluge” imunološkog sistema da saznaju koliko bi nas vakcine i prebolijevanje štitili

Antitijela nisu jedini dio imuniteta – postoje i T-stanice,a posebno su bitne T i B stanice koje “pamte” konfiguraciju uzročnika – ovo znači da nam nalaz antitijela ne daje punu sliku imuniteta. Međutim, T i B stanice je teže mjeriti, analiza je mnogo bolnija i ne mogu svi to raditi. No, naučnici su ipak to radili s ljudima koji su pristali. Utvrđeno je da vakcine, ali i prebolijevanje pobuđuju i ovaj dio imunološkog sistema.

U aprilu su  Pfizer i BioNTech  potvrdili su da imunitet od njihove RNK vakcina Comirnaty i dalje ostaje snažan i šest mjeseci nakon druge doze (91.3% efikasnost). Slično tome, dokazi o vakcini  Moderna pokazuju 94% efikasnosti šest mjeseci nakon druge doze. Ovaj šestomjesečni pokazatelj važna je prekretnica i oba će proizvođača nastaviti pratiti efikasnost svojih vakcina kako vrijeme bude prolazilo. Ovo ne znači da imunitet nakon ove vakcine traje samo šest mjeseci – nego znači da naučnici imaju podatke za toliko vrijeme praćenja. Vjerovatno je da imunitet traje i duže.

Moderna je već pri završetku ispitivanja „booster“ doze svoje vakcine kod koje je sekvenca za Spike protein malo izmijenjena i sadrži mješavinu koja odgovora „starom“ i novom soju, te bi trebala biti efikasna za nove sojeve. Pfizer također radi na svojoj dozi za revakcinu.

Stanični imunitet nakon vakcina protiv COVID-19 – dobar

U Nature je 28. juna  objavljena mala studija pod naslovom „SARS-CoV-2 mRNA vaccines induce persistent human germinal centre responses“. Rađena na 41 osobi vakcinisanoj Pfizer vakcinom, i pokazala je kako ova vakcina inducira stvaranje trajnih B-limfocita, preciznije plazmablasta, što je odlična vijest.

Od njih 41, 14 (bez istorije COVID-a) ih je pristalo na aspiraciju stanica limfnih čvorova tankom iglom. Svih 14 je imalo odgovore Spike-vežućih B stanica i plazmablasta germinativnih centara (to su „trening kampovi“ B-stanica) 3 sedmice nakon prve doze Pfizera, a odgovori su se pojačali nakon druge doze. 80% uzorkovanih osoba imalo je trajne odgovore i u 15.-oj sedmici nakon prve doze.

Moderna ima gotovo isti dizajn kao Pfizer, pa je razumno pretpostaviti da i ona ima ove osobine. Zapravo, to bi značilo da ove dvije vakcine pružaju dugoročan odgovor, mada efikasnost vakcina zavisi i od toga kako će se mijenjati virus i da li će „pobjeći“ vakcinama.

Slabije efikasne vakcine bi mogle postati još slabije vremenom

U Nature Medicine je u maju 2021. izašao rad pod naslovom „Neutralizing antibody levels are highly predictive of immune protection from symptomatic SARS-CoV-2 infection“ koji se bavi predviđanjem (dakle modelom) relacije opadanja antitijela i zaštite od simptomatskog COVID-19 koji je pokazao koliko bi efikasnost postojećih vakcina mogla opasti. Vakcine s početnom efikasoću od 95% kakva je Pfizer bi mogle pasti na oko 77% nakon 250 dana, računajući i nove sojeve. Međutim, vakcine s početnom efikasnošću od 70%, poput Sinopharm, bi mogle pasti na samo 33% nakon 250 dana.

Reklo bi se i da je J&J vakcina, pošto je imala efikasnost od oko 72% u kliničkim studijama, nešto slabija, pa bismo mogli biti zabrinuti za dugotrajnost njenog djelovanja. No, podaci su pokazali da su humoralni i odgovori T-stanica – uključujući CD8 + T-stanice koje traže i uništavaju zaražene stanice – bili postojani tokom ispitivanog osmomjesečnog vremenskog okvira za ovu vakcinu. Takođe, pokazalo se i da je ova vakcina efikasna i na Delta varijantu.

Još uvijek se čeka na studije koje bi pokazale stvarnu dužinu trajanja imuniteta nakon kineskih vakcina Sinopharm i Sinovac te ruske Sputnjik V.

Poređenje početnih efikasnosti vakcina protiv COVID-19 pronađite na linku ovdje.

Iz svega se može zaključiti da su vakcine odobrene u EU (koje je odobrila EMA) zapravo vrlo efikasne, pružaju dugoročnu zaštitu i efikasne su i na nove sojeve, mada se mora priznati da im je na nove sojeve efikasnost malo niže. Da ponovimo – radi se o vakcinama Pfizer, Moderna, AstraZeneca i J&J.

Koliko često ćemo se trebati vakcinisati/cijepiti?

Očigledno je da će oni vakcinisanim slabijim vakcinama morati ponoviti vakcinaciju s nekom efikasnijom. No, čak se i visokoefikasni Pfizer i Moderna spremaju na treću „booster“ dozu, prekrojenu na nove sojeve.

Primjer Izraela nam pokazuje da se virus širi među mlađom, nevakcinisanom populacijom i premda su brojevi novih slučajeva tamo najveći u protekla tri mjeseca, neuporedivo su manji nego u toku septembarskog i januarskog vala. No, Izrael vrlo ozbiljno shvata ovo povećanje i uveli su ozbiljne mjere.

Nije isključeno da ćemo se zbog mutacije morati, kao za gripu vakcinisati / cijepiti svake godine. To ne znači da vakcine nisu dobre – nego samo da virus mutira brzo. Postoje vakcine koje jako smanjuju rizik obolijevanjaod nekih bolesti – a moraju se”otfriškati” svakih 10-tak godina (recimo DTaP vakcine zaodrasle). Vakcine spašavaju živote i zaista nije problem ako se povremeno moraju obnoviti.

Opasnost Delta soja virusa

Treba imati na umu da povećana prenosivost Delta soja pomjera i onaj prag postizanja kolektivnog imuniteta s 75% na možda i 85% te da se još više ljudi mora vakcinisati nego što smo mislili. Cilj nije eradicirati virus – to nećemo uspjeti – nego pandemiju pretvoriti u endemiju, koju možemo kontrolisati.

Vakcine protiv COVID-19 štite mjesecima, kao i imunitet stečen prebolijevanjem, a imunitet se ne zasniva samo na antitijelima. No, zbog širenja novih sojeva i varijanti, moramo biti spremni i na to da će vakcine postajati manje efikasne, i da ćemo se možda trebati revakcinisati.

Izvor: vakcine.ba